VELIKI INTERVJU

Mario Banožić o prometnoj nesreći koja je potresla javnost: “Tražim istinu”

Prije tri i pol tjedna podignuta je optužnica protiv bivšeg HDZ-ovog ministra obrane Marija Banožića. Optužen je za izazivanje prometne nesreće u kojoj je život izgubio 41-godišnji vozač i otac dviju djevojčica Goran Šarić.

Slučaj je to koji je zgrozio javnost. Andrija Jarak i Dario Todorović u RTL Dosjeu donose detalje rekonstrukcije nesreće, a ono što je vidio ekskluzivno im otkriva i ključni svjedok – vozač tegljača koji izravno tereti Banožića.

Ja također proživljavam i ono što je ta obitelj proživjela u gubitku. Maknuo sam se sad već jedan duži period, ali isto tako držim da je puno toga izneseno. Izneseno je ono što je neistinito i to se treba ispraviti – govori Mario Banožić.

Intervju RTL-a donosimo u nastavku:

Gospodine Banožiću, koje ste točno ozljede zadobili u sudaru? 

“Ozljede su bile brojne. Ono što mogu reći da mi je desna noga bila polomljena na tri mjesta i kasnije četvrto nekakvo puknuće, 7-8 rebara, voda na plućima, ključna kost u ramenu. Imao sam po licu 20-ak nekakvih ozljeda, ožiljaka odnosno šivanja. Isto tako, straga je došao nekakav udarac koji je napravio i veliku ozljedu mozga. Imao sam tu sreću, liječničko osoblje koje je bilo je reagiralo i pravovremeno i na način na koje je reagiralo tako da se dogodilo i to buđenje osam dana poslije same nezgode. Ali, prolazim fizikalne terapije i vjerujem da će to sve sjesti na svoje mjesto”.

Čega se prvog sjećate nakon amnezije, što je prvo što vam je došlo u glavu

“Pa prvo mi je došlo upravo to da sam vidio bolnicu oko sebe, vidio sam medicinsko osoblje i vidio sam osiguranje koje je brinulo. Mislim da kad bi se sada ovako do kraja premotalo, da su mi tajili tih prvi dan ili dva što se uistinu dogodilo”.

Kad ste došli do spoznaje da se dogodilo to što se dogodilo?

“Sad kad bi malo morao razmisliti, dan ili dva, to bi bilo po pogovoru drugih sa ne baš previše detalja. Nisu me željeli uzrujavati, vjerojatno s obzirom na ovu cijelu situaciju”.

Sjećate li se točno trenutka sudara, tog kobnog momenta?

“Da. Točno ga se sjećam. Dakle, ono što je bitno da je to jutro bila jedna moja redovna aktivnost. Naime, ja već duži niz godina imam jednu dinamiku buđenja ujutro, to je ranije ujutro doručak, uzimanje određene terapije i krećem u dnevne obveze. Taj dan nije obveza bila u pitanju, bilo je jedno druženje koje se već dugi niz godina događa u različitim datumima. Riječ je o jednom tradicionalnom lovu gdje sam išao prije svega kao čovjek koji pripada lovačkom svijetu”.

Dakle ispred vas je kamion. Objasnite nam, vi se vozite, što se događa?

“Dakle, ono što mogu reći je da nakon svoje vožnje koja je išla u pravcu prema Županji, nakon kamiona koji je vozio ispred mene nekakvih 100 metara, na suprotnom traku pojavljuje se kombi bijele boje koji u nekom trenutku sa svojom zadnjom stranom prelazi u moju stranu. Da li se to dogodilo zbog kočenja ili zbog nečeg drugog, ja sad to u tom trenutku ne mogu reći. Uglavnom, njegova zadnja polovica prelazi u moju stranu. Ja u tom trenutku pokušavam kočiti, međutim odlazim na lijevo i zato se dogodilo ono što sam rekao, nije frontalni sudar nego on je bio više bočno, ali dopustimo da to fizika pojasni, da ja ne bi sad ovdje bio prometni stručnjak. Ali, do samog trenutka sam pokušavao da ne dođe do tog kontakta. Ono što sam zadnje mogao je stisnuti kočnicu i pokušati napraviti najbolje što mogu. Međutim, dogodilo se to da ja sam završio u suprotnoj strani. Dogodio se sudar koji se dogodio”.

Kažete da niste preticali, dogodio se frontalni sudar. Kako je to moguće da ste se sudarili doslovce far u far?

“Dakle, prije svega kada promatramo stranu fizike, vidimo da to nije baš tako kako je opisano, far u far. Odnosno, bio je tu malo drugačiji događaj koji ja prije svega očekujem od vještaka da utvrde”. 

Ali sudar se dogodio u suprotnoj traci? 

“U suprotnoj traci i to je ono što ja očekujem od vještaka da utvrdi što do sada nije bilo, da se jasno vidi gdje je to kočenje počelo. Jer, ako sam ja kočio, kako sam ja preticao?”

Vi ste kočili, vi kažete da ste kočili. Je li bilo logično da bježite u desnu stranu, a ne da bježite na suprotnu stranu?

“Ako vam je zatvorena i desna strana, što činite?”

Niste mogli pored kamiona?

“Vi kočite, a automobil ide. A, što se tiče kamiona, on je bio ispred nas. Ono što očekujem od struke da dokaže upravo to što se točno dogodilo odnosno da taj trag kočenja ne može nikako biti taj trag koji dovodi do radnje koja se zove preticanje, jer ako pretičete, onda ne kočite. Nemojmo prezentirati završnu točku koja je bila po medijima, da je fotografirano vozilo i reći evo to je bilo tu. Da mi netko trag kočenja označi, a da ne objasni kako postoji trag kočenja ako sam ja to obilazio. Je li i vi obilazite sa tragom kočenja? To je ono što ja želim upravo, da struka kaže svoje i na taj način da fizika objasni kretanje vozila. Ne samo kretanje vozila, brzinu vozila, ali isto tako i trenutak, odnosno sam kut sudara i tada će se vidjeti da su mnoge stvari izrečene a nisu točne”.

Bili ste štićena osoba, imali ste vozača, imali ste tjelohranitelja, zbog čega niste imali vozača to jutro? Jeste bili svjesni da je to rizično?

“Dakle vrlo jednostavno, i mislim da sam to objašnjavao kad su me pojedini dužnosnici lažno prozivali da koristim državnu imovinu u vlastite potrebe. Ovdje je bilo riječ o lovu, bilo je o nečemu što radiš iz svoje nekakve potrebe, želje”.

Ali ste i dalje štićena osoba bez obzira što je to lov.

“Ja sam privatnim automobilom otišao u lov, nisam otišao službenim, jer se nikad se nisam dovodio u poziciju da koristim službenu imovinu pogotovo ne u ovako nešto”.

Bilo vas je strah reakcije javnosti da netko ne kaže kako ministar koristi državnu imovinu u privatne svrhe?

“Ne, nego jednostavno to nisam ja. To nije bila nikada moja praksa”.

Vi ste njima rekli dečki slobodni ste ne trebate mi?

“Slobodni ste, idite kući. Ja sam ujutro upalio svoj automobil i otišao”.

Gdje ste bili noć ranije, gdje ste bili tu noć?

“Noć ranije, moj dolazak zadnji je bio na gradskom odboru u Vukovaru, gdje smo razgovarali o pripremi tada obilježavanja obljetnice Vukovara. Iza toga sam došao kući, negdje oko 21, 21:15, ja sam već bio u pola 22 sa svojim djetetom u krevetu”. 

Jeste li konzumirali alkohol tu noć?

“Nisam”.

Ništa?

“Ništa, znači i to je ono što je za mene bio najveći šok. Ta jedna prezentacija uopće alkohola”.  

0,20%?

“0,00”.

Zašto se spominjalo da ste imali 0,20?

“To je evo jedan dio za koji sam začuđen, a još sam začuđeniji na sustav da ne reagira na te stvari i želio bih možda da ovo kod mene bude jedan primjer, koji će promijeniti praksu u budućnosti. Pitanje je dana kad će se netko dosjetiti da nekakav član medicinskog osoblja si uzme za pravo slikati medicinski dokument, pustiti ga u javnost da bi sebi ili nekakvim užim članovima obitelji nešto priskrbio”.

Znači tvrdite da su vam podmetnuli tih 0,20 i da vi niste imali apsolutno ništa?

“0,00 je kod mene bilo alkohola”.

Pa kako se moglo pojaviti tih 0,20 promila?

“To medicinska struka mora objasniti. Koliko sam ja uspio naknadno to ispratiti, riječ je o etilnom alkoholu koji dolazi iz sredstva koje u biti služi za vađenje krvi kao dezinfekcije. Što se tiče nalaza, ne možemo reći da je on lažan. On je kao takav postojao u medicinskoj dokumentaciji, ali to nije alkohol koji je izvađen iz moje krvi. To je znači alkohol koji je donesen na tijelo s ciljem dezinfekcije. Nije istina da sam na ikakvim lumpovanjima bio tu noć. Dakle, ja sam bio potpuno trijezan, bio sam potpuno sabran kao i svako jutro kad se ustajem i ne sjedam jednostavno u auto, a pogotovo taj dan kad ću imati oružje u rukama”.

U Hrvatskoj se često dogodi da ljudi za teške prometne nesreće budu privedeni. Imamo slučaj vozača hitne pomoći koji je pokosio djecu, imamo slučaj vozača koji je, nažalost, na odmaralištu na autocesti pregazio nekoliko učenika. Mnogi baš zbog toga kažu da je to bilo neko pogodovanje vama, što vas nisu priveli.

“Ja sam prvih 13 dana bio u bolnici. Nakon izlaska iz bolnice, ja sam došao na kućnu adresu.  Tada je nastao upravo taj jedan pritisak kroz medije zašto ja nisam uhićen, zašto ja nisam sada već u istražnom zatvoru… Ja sam bio pod onim terapijama, jer sam izašao iz bolnice, i mislio sam se zašto sad? Što ja sad tu činim krivo? Ja ne idem nigdje iz države, ja sam tu… Policija kad je došla na vrata donijela poziv, ja sam pitao kada trebam doći. Kažu oni možete već sutra. Pitao sam kada, rekli su možete već od 7 sati. Ja sam u 7:10 odmah sutra bio u policijskoj upravi u Vinkovcima gdje smo imali razgovor. Međutim, ja u tom trenu zbog silnih terapija koje sam imao, nisam mogao jasno razabirati mnoge događaje, a pogotovo to jutro. Ono što je teško za slušati je kada vidite ili čitate nekakve prezentacije u medijima koje uistinu nemaju veze sa tim događajem”.

Na primjer koje? Recite nam neki primjer.

“Pa evo, recimo ovo da sam bio pijan ili recimo da auto nije bio homologiran, odnosno da nije imao sve potrebne ateste što isto nije istina. Nekakve teze o pretjecanju. Ja nisam pretjecao to jutro. To je ono što zbog same čistoće ovoga događaja, kako sam rekao čovjek je izgubio život, ja želim da prije svega istina izađe van”.

Rekli ste mi da ste poznavali pokojnog Gorana Šarića, što znate o njemu?

“Znao sam čovjeka iz viđenja, otprilike društva gdje se kretao. Privlaka je mjesto koje nije tako daleko od Vinkovaca. Otprilike znam i članove obitelji Šarić. Taj čovjek ima svoju djecu. Ta djeca će kroz odrastanje imati potrebu za ocem. Ono što mogu reći je da sam izrazio sućut i s obzirom na osjetljivost ove cijele priče tu bih završio”.  

Mislite li da bi bilo primjereno da odete na grob?

“Ja nemam problem s odavanjem počasti ljudima koji su stradali, a pogotovo u ovako jednom osobnom trenutku”.

Gospodine Banožiću, vi ste imali prometnu nezgodu u rano jutro, isto poslijepodne ste smijenjeni s funkcije ministra obrane. Što kažete o tome?

“Ja bih rekao da je to jedan zreo potez. S obzirom na i ovo sve što smo rekli, na gubitak ljudskog života.  Drugo na osjetljivost cijele situacije. Ja sam već u prvim trenucima bio osuđen”.

Od stranke ili od medija?

“Od medija. Zašto to sada činiti, da kao predsjednik Vlade branite, kada jednostavno postoji uređena država, postoji sustav koji to treba činiti. I ja to očekujem i od pravosuđa i od policije i od vještaka da ovdje prije svega zbog istine se kaže što se dogodilo”.

Smjena je bila u subotu,  vi tada niste bili pri svijesti, bili ste teško ozlijeđeni. Kada ste doznali u stvari da ste vi bivši?

“Mislim da je to bilo sedam ili osam dana poslije”.

Dojam je u javnosti da vas je HDZ slikovito rečeno pustio niz vodu i da nisu previše žalili za vama?

“To ćemo prepustiti promatraču. I dan danas, mnoge moje kolege se jave, popijemo kavu, porazgovaramo. Nisam aktivan politički, rekao sam koji su moji pravi razlozi, ali definitivno nisam doživio to jedno odricanje”.

Je li vas nazvao Zoran Milanović ili netko od njegovih suradnika je poslao poruku?

“Ne, ne, niti sam očekivao to”.

Znači na predsjednika ste ljuti, na HDZ koji vas je smijenio isti dan niste?

“U trenutku kada tijela trebaju neovisno raditi upravo prema onome što struka nalaže, raditi na jednom događaju koji je prije svega trebao pokazati istinitost zbog samih, ne samo posljedica koje će nastati kroz pravosudni proces, ne samo odluka koje će se dogoditi, nego jednog ljudskog poštovanja prema stradalima, prema članovima obitelji, on je to bešćutno radio u medijima. Dakle, ne možeš biti toliko očajan da uzmeš ovako jedan nesretan događaj i da ga koristiš u javnosti”. 

Uzeli ste dužnosničku povlasticu 6+6, što ćete raditi nakon toga?

“Ono što imam to je da nekolicina ljudi, gospodarstvenika, odnosno poduzetnika se javilo i reklo kada zdravstveno stasam da računaju da ćemo sjesti i razgovarati”. 

Nemate političkih ambicija?

“U ovom trenutku mislim da tko god ima ovakav teret medijski, ljudski, koji sam objasnio na primjeru, mislim da nema pravo tražiti nešto u politici. Meni dok god je ovaj proces nezavršen, nije mjesto u društveno političkom životu”. 

Očekujete li da ćete imati pravedno suđenje?

“Ja vjerujem u pravosuđe. Rekao sam da sam bio dio sustava države, i poštivat ću odluku koju donesu”. 

Jeste li svjesni da vam prijeti i zatvorska kazna?

“Ako bude, ja ću to pravosuđe prihvatiti i odraditi”.

Nemate problem s time?

“Nemam. Imao bih problem s tim da znam da sam kriv”. 

Jeste li svjesni da vas je ova nesreća obilježila za cijeli život?

“Naravno da jesam i zato sam rekao da tražim istinu. Ja nisam ušao u sudski proces da bih iskrivio nešto što nije istina”.

Kakva je vaša poruka obitelji Šarić?

“Duboka sućut i nastojat ću im pomoći u životu koliko god mogu”. 

Na koji način?

“Kako je moguće”.

POSLJEDNJE DODANO: