ĐIR PO GRADU Postolarski obrt Matešić na Poluotoku je već 50 godina, danas ga vodi Marin, treća generacija postolara u ovoj obitelji

Naime, Postolarski obrt Matešić u Kovačkoj ulici 12
otvoren je davne 1973. godine i na istom je mjestu i dan danas, a vodi
ga Marin Matešić, već treća generacija postolara u toj obitelji. Dakle,
radnju je otvorio Marinov djed, Nado Matešić, a njega je 1988. godine
naslijedio njegov sin Zvonko. Nakon iznenadne smrti ovog poznatog i
cijenjenog zadarskog postolara, obrt je naslijedio sin Marin.
Njemu u radi pomaže majka Nada, koju smo i zatekli u radnji u prigodi našeg posjeta.

Obzirom
da je njezin sin već treća generacija u obitelji Matešić koja se bavi
istim zanatom, što je danas prava rijetkost, rekla nam je u čemu je
tajna.
– Ovaj posao najprije moraš voljeti, prvi i osnovno. Treba
biti odgovoran. Ja kao mama i supruga od postolara godinama sam s njima
tu u điru i najveći uspjeh od svega je kad ti se mušterija vrati i kad
kaže „super je, zadovoljan sam“. I inače, ako nešto sumnjam, kažem da mi
se jave i kažu je li bilo sve ok. Vraćanje mušterija je znak da si
odgovoran, da dobro radiš i kvalitetno, stojiš iza svog posla. – kazala
je gospođa Matešić.

Kako je ova postolarska radnja već pet desetljeća na Poluotoku, vidna je razlika u vremenu kako je nekad bilo i sad.
–
Drastično je sad. Znaju nam reći ljudi da su došli samo zbog nas u
grad. Nemam više onog đira po gradu kao što je bio. – smatra Nada.

–
Moj suprug mi je pričao kad smo bili mladi, on je kod svog tate dolazio
od malih nogu. Onda je počeo raditi, najprije jednostavnije stvari, a
poslije je to usavršio do bola. Tako i moj Marin. Cijela srednja škola i
fakultet dolazio je kod tate pomagati, lijepiti, malo brusiti i
jednostavno je to zavolio. – priča nam sugovornica.

U vrijeme kad je
njezin suprug Zvonko počinjao, najviše je o postolarskom zanatu naučio
od oca, a njezin sin Marin od svog oca, nitko od njih nije se školovao
već su jedan drugom prenosili znanje.
Nekad je, prisjetila se Nada, bilo jako puno postolarskih radnji na Poluotoku, a danas ih je svega nekoliko.
–
Moj je svekar radio nove cipele, baš su ih izrađivali, a sad dođe jedan
u godinu dana pitati radimo li cipele, što se uopće ne isplati, samo se
rade popravci. – prisjetila se Nada.

Inače, upravo je ovaj obrt
prošle godine u sklopu manifestacije Đir po gradu dobio nagradu za
najljepše uređen izlog na Poluotoku.