Što ako je među izbjeglicama terorist? Odgovor je jednostavan…

Izbjeglička kriza kao posljedica ratnih sukoba na području Sirije i drugih
država na Bliskom istoku zahvatila je cijeli Balkan i brojne države EU, a sada
je i pred vratima Hrvatske.

Možemo očekivati da će ljudi nastaviti i dalje dolaziti iz Grčke preko Makedonije,
sve dok se situacija na Bliskom istoku ne stabilizira, što očito neće biti
skoro. Od 2011. do sada, iz Sirije, iz koje je najveći broj izbjeglica koji
prolaze balkanskom rutom, izbjeglo je nešto više od četiri milijuna ljudi.
Najveći broj Sirijaca smješten je u Turskoj, Libanonu i Jordanu, a prema
podacima UNHCR-a, 2 milijuna i 200 tisuća Sirijaca nalazi se u Egiptu, Iraku,
Jordanu i Libanonu, milijun 800 tisuća ih je u Turskoj, dok su ih 24 tisuće u
Libiji. U zemlje Europe stiglo je samo 8 posto sirijskih izbjeglica.

 U Makedoniji je stanje kaotično, vlada
je priopćila da se više nije u stanju boriti s tolikim brojem imigranata.
Skopje ima pravo podići ogradu na svom teritoriju, ali isto tako i obvezu
“prema nacionalnim zakonima i međunarodnom pravu primati izbjeglice, pustiti ih
na svoj teritorij i dati im zaštitu”. Makedonske vlasti tražile su pomoć
Europske unije, no čini se da nadležne institucije ne čine baš mnogo po tom
pitanju. Sociolog Renato Matić ocjenjuje
da Zapad ne čini dovoljno za prihvat izbjeglica jer nije pripremljen, a
odgovornost se prebacuje na „nekog drugog“.

 – S obzirom
da se EU usuglasila da će zbrinuti oko 100.000 izbjeglica, od kojih bi Hrvatska
preuzela oko 500, očekivalo bi se postojanje cjelovite i jasne strategije, koja
bi jasno i nedvojbeno odgovorila na pitanja “koliko”,
“kada”, “gdje” i “što dalje”. Nedavno smo čuli
kako EU, pa tako ni Hrvatska nema strategiju koja bi odgovorila na ta pitanja.
Sada kao i mnogo puta prije, možemo očekvati improvizaciju, koja će prekonoćnim
dekretom postati obvezujuća norma za sve. Istodobno se Makedoniji, koja ni u
čemu nije kumovala ovakvom razvoju događaja, upućuju poruke kako se od nje
očekuju visokoosjetljivi i odgovorni postupci!? Riječju, Zapad nije
pripremljen, ali svatko od nekog drugog očekuje da preuzme višak odgovornosti.
Istodobno se broj nesretnih ljudi povećava iz minute u minutu, upravo
zahvaljujući licemjerju ili dugoročnoj tzv. real politici tog istog Zapada –
kazao je Matić.

 “Oni dolaze”

Neke države, zbog ogromnog broja izbjeglica, jednostavno nisu
u stanju osigurati im pristojan smještaj. Neke države to i ne žele. Svaka država ima pravo, u skladu s međunarodnim pravom, pratiti ljude koji
žele ući na njen teritorij i zabraniti ulazak onima koji ne zadovoljavaju kriterije.
EU pa ni Hrvatska nema jasnu strategiju prihvata izbjeglica, čini se da se
oslanjaju na improvizaciju. U cijeloj priči, nedostatku političkog imperativa
vodećih, javljaju se različite ideje i sumnje što rezultira time da je javnost
podijeljena – neki strahuju od useljavanja stranaca, s druge strane, dio
javnosti se poziva na sličnu situaciju koju je Hrvatska nedavno prošla u Domovinskom ratu.

 – U ovako
uzavrelim okolnostima često se ponavlja pitanje “a što ako se među njima
ubaci i pokoji terorist?” Odgovor je jednostavan, ako se pojedinačno
rješava svaka pojedinačna sudbina, maksimalno će se suziti tzv. prostor
iznenađenja. Recimo ako bi se usvojio model da svaki grad ili svaka županija
primi i zbrine jednu ili nekoliko obitelji, sukladno svojim potencijalima. U
svakom bi trenutku sve bilo jasno i ne bi bilo nikakvog rizika. Nasuprot tome, nastavlja
Matć, treba očekivati da će sve političke opcije koje svoje glasačko tijelo
okupljaju na “strahu”, a kojih u EU ima koliko god hoćete, širiti
sumnju, nepovjerenje ali i otvorenu antiizbjegličku retoriku. Hrvatska je
svoju istinsku kalvariju prošla nedavno i još su živa sjećanja na to što znači
ostati bez doma i obitelji. Takvo sjećanje jača osjetljivost, a to je
potencijal na kojemu se može graditi odgovoran i mudar pristup. Jesu li
najodgovorniji u našem društvu na visini ovog izazova, drugo je pitanje –
pojasnio je.

 Migranti u vrlo malom postotku službeno podnose zahtjev za dobijanje azila
u Srbiji, nastavljajući put prema Mađarskoj, kao prvoj zemlji schengenske zone,
odakle žele otići u zemlje zapadne Europe. Prema prijedlogu Europske Komisije
Hrvatska je prvotno trebala zbrinuti 1062 osobe, no Vlada je usvojila prijedlog
prema kojem bi Hrvatska trebala primiti 550 migranata, koji je ugrađen u
ukupnu brojku od 54.760 ljudi o čijem su se zbrinjavanju dogovorile sve države.
Od toga njih 400 iz Grčke i Italije, a njih 150 iz izbjegličkih logora u trećim
državama koje graniče sa Sirijom (zasad je plan takav, nešto što ne možemo sa sigurnošću tvrditi s obzirom da Hrvatska, kao ni EU, nema nikakvu strategiju)

 Čak i da se ta brojka peterostruko
poveća za broj izbjeglica koji će (možda) ilegalno pokušati ući u Hrvatsku,
realno, nema mjesta panici. Hrvatska nije u Schengenu. Hrvatska nije cilj ili
meta. Većini su cilj zapadna i sjeverna Europa – posebice Njemačka.

 – Budimo
iskreni, broj od 550 osoba ne bi ikoga trebao zabrinjavati, imajući u vidu da smo u
ratnim godinama prema službenim podacima zbrinjavali od 500.000 do 700.000
izbjeglica i prognanika i to ne samo iz Hrvatske nego iz svih ratom pogođenih
područja bivše federacije. Problem je u tome što političari u EU i kod nas
uporno zatvaraju oči pred stvarnošću koju su u najvećoj mjeri oni sami
prouzročili. Svojedobno su sebično i licemjerno dizali ruke za odluke koje su
dovele do ove globalne humanitarne krize te kao i uvijek nisu imali mudrosti
predvidjeti posljedice. Sad su ti isti ljudi jako “iznenađeni” i
“zabrinuti” – konstatirao je Matić

 Pokazati solidarnost i provoditi
politiku otvorenih vrata

Za razliku od kaosa s makedonske strane granice, u Srbiji svjedočimo mirnom
prihvatu izbjeglica. Ljudi su se prilagodili novoj situaciji i pokazali
vlastitu humanost u pomoći onima koji su ostavili sve u borbi za goli život.

 Što se općeg
stava tiče, Matić vjeruje da je većina građana puno pripremljenija i
osjetljivija za sve potrebne u nevolji, upravo zahvaljujući još živom iskustvu
iz nedavnog ratnog stradanja, nego što to poneki sumnjičavi ili zlonamjerni
glasovi žele prikazati.

 – Podrazumijeva
se naravno strategija koja bi u svakom trenutku imala odgovor na pitanje što,
gdje i kako sa svakim od njih. Kao što je već spomenuto takva strategija
ne postoji, i uzalud je od EU očekivati da odgovori na svako pitanje koje se
tiče nas samih. Zašto uostalom svake četiri godine izabiremo ljude kojima
dajemo mandat i ovlast da na takva pitanja odgovore kompetentno i visokostručno?
– zaključno će Matić.