U Vepricu izgrađen most za hodočasnike, oslikana blagovaonica i napravljen mozaik na zadnjoj postaji križnoga puta

Na zapadnom
ulazu u Makarsku nalazi se Svetište Gospe Lurdske –  Vepric u koje kroz cijelu godinu, a osobito
na uočnicu i blagdan Male Gospe pohrli veliki broj hodočasnika iz Hrvatske i
Bosne i Hercegovine te s otoka kako bi se pomolili Majci Božjoj i iznijeli
svoje prošnje i zahvale. Uoči ovogodišnje proslave Male Gospe Svetište je
dobilo neke nove važne sadržaje: most za hodočasnike, oslikanu blagovaonu i
mozaik na zadnjoj postaji križnoga puta. O tome se razgovaralo u utorak 31. kolovoza u TV emisiji „Radosna vijest“ s don Mijom Šurlinom, upraviteljem
Svetišta Majke Božje Lurdske u Vepricu.

– O mostu smo
započeli razmišljati zbog problema koje smo imali prigodom dolaska velikog
broja hodočasnika, osobito ljeti, kad oni idu dalje za Međugorje. Parkirali bi
autobuse na našem parkingu i prelazili cestu preko magistrale. Ponekad su se
događale prometne nezgode, pješake su udarala auta dok su prelazili magistralu.
Policija je sve to bilježila. Osim toga, kad bi hodočasnici prilazili cestu
zaustavljao bi se promet te bi se stvarale gužve“, kazao je don Mijo Šurlin. Da
ne bi netko poginuo na toj cesti Prometna policija Splitsko-dalmatinske
županije pokrenula je inicijativu kojoj su se pridružili: Vepričko svetište,
Splitsko-makarska nadbiskupija, Grad Makarska i Hrvatske ceste koje su nakon
prikupljene dokumentacije, sredstava, natječaja napravile taj most. „Korona je
usporila izgradnju mosta. Radovi su započeli u svibnju ove godine, a dovršeni
su prije nekoliko dana. Ove godine hodočasnici za Malu Gospu neće trebati uz
pratnju Policije i redara prelaziti cestu i zaustavljati promet, nego će se
prijelaz odvijati preko mosta – ističe upravitelj Svetišta.

Hodočasnički
most još uvijek nema ime. Most se sastoji od dvaju potpornja izgrađenih od
betona,  koji su potom obloženi u kamen.
Na njih je postavljena metalna konstrukcija dugačka oko 25 metara, a u komadu
je napravljena u Zagrebu i s velikim tegljačem prevezena u Vepric. Postavljena
je i montirana u ponoćnim satima tijekom jedne večeri, a promet je bio
zaustavljen samo pola sata. Sa strane Svetišta je sagrađen lift jer nije bilo moguće
za starije osobe i invalide napraviti rampu sa potrebnim nagibom. S druge
strane napravljena je rampa s nekoliko lomova da se dođe s platoa do razine
mosta te tamo nije bio potreban lift, objašnjava nam don Mijo.

U Vepricu je
svjetski poznati umjetnik o. Marko Ivan Rupnik i njegov „Centro Alleti“
napravio nekoliko mozaika. Prošle godine napravio je u blagovaonici seriju
freski od osam prizora, a ove ju je godine završio sa još dva prizora i uvodnom
pločom s natpisom iz Svetoga pisma iz Poslanice Kološanima: „Ta u njemu je sve
stvoreno na
nebesima i na zemlji, vidljivo
i nevidljivo, bilo
Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo
Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je
po njemu i za njega stvoreno“ (Kol 1,16). Freske označavaju smisao
blagovanja i prinosa te odnosa čovjeka s Bogom i Boga s čovjekom.

– Htjeli smo da
ljudi ovdje i za vrijeme objeda razmišljaju o tome što je to blagovanje, što je
hrana i zajedništvo koje se događa za stolom i koje značenje treba imati? Tema
svih ovih prizora freski je blagovanje i prinos. Po rukama koje su oslikane
vidimo na koji način čovjek prihvaća ili ne prihvaća Božji dar stvorenja i kako
ga koristi. Kod prvog prikaza, u slučaju istočnog grijeha vidimo kako čovjek
pristupa stvorenju koje mu je Bog dao kao dar. Vidi se Adamova ruka koja želi
zadržati za sebe, ne želi podijeliti ni darivati nego ugrabiti, prigrliti za
sebe. Dok na drugim mjestima vidimo osobe koje prihvaćaju Božji dar i tu ljubav
izražavaju i prema drugima. Tako je i Euharistija koja je Kristov dar nama,
preko hrane koju blagujemo darovan nam je novi život – protumačio je don Mijo.

Deset freski
donose prizore: o Stvaranju i Božjoj ispruženoj ruci, o grijehu Adama i Eve
koji uzimaju jesti zabranjen plod mimo volje Božje i zajedništva s njime; o
mukotrpnom ljudskom rada nakon grijeha gdje čovjek mora u znoju lica svoga sebi
priskrbiti što će jesti; o Marijinom i Josipovom prinosu Isusa u hramu i starcu
Šimun koji ga prima na ruke. Prikazan je Kristov silazak nad pakao, koji kao
dobar Pastir spašava svoje izgubljene ovce, a Evino potomstvo pobjeđuje zmijino
potomstvo. Potom se nalazi prizor siromašne udovice koja je u hramski trezor
ubacila sve što je imala. 

– Vidimo pružene ruke koje darivaju, otkupljeni čovjek
je ponovo poput Boga onaj koji dariva i koji se dariva, prihvaća Božji poziv i
Božje zajedništvo. Apostoli su rastreseni i ne primjećuju što se događa, dok
Isus primjećuje da je ta udovica ubacila više nego svi oni koji su davali od
svoga suviška“, tumači don Mijo. U prizoru Kane Galilejske Isus i Marija
simboliziraju Krista i Crkvu, priređuju novu gozbu u Kristovom Pashalnom
otajstvu. Tu se vidi smisao pravoga kršćanskoga braka. Prizor Duhova prikazan
je u štruci kruha gdje se vidi zajedništvo koje se događa preko Euharistije
unutar Crkve. Tu je i Petar koji negoduje Bogu, ne želi jesti nečiste
životinje, a Bog proglašava čistim sve ono što je stvorio. U sljedećem prizoru
Isus uskrišava Jairovu kćer. Petar nakon što prima Duha Svetoga čini što je i
Krist činio a prije nije mogao. „U zadnjem su prizoru prikazana tri tajanstvena
posjetitelja kod Abrahama i Sare kod hrasta u Mambri – figure su prefiguracija
Presvetoga Trojstva. Sve skupa nam govori o tome kako naša stvarnost ide prema
svome cilju po Božjoj viziji. Život vječni bit će stvarnost gozbe gdje ćemo
zajedno blagovati i biti za stolom s Gospodinom. Tema blagovanja označava
početak Stvaranja ali i konačnicu svega stvorenoga – naglasio je don Mijo.

Za četrnaestu
postaju križnoga puta don Mijo Šurlin napravio je mozaik nalik Rupnikovim
mozaicima. Riječ je o „kopiji“ Rupnikovog mozaika koji se nalazi iznad ulaznih
vrata u rimski Caritas za koju je don Mijo dobio autorovo dopuštenje. 

– Prije
smo imali Kristov korpus u jednoj špilji koja se nalazila iza sadašnje kuće
gdje je tada završavao križni put. Nakon izgradnje nove kuće trebalo ih je
izmjestiti i nakon osme postaje usmjerili smo postaje u prirodu kuda inače ide
procesija sa svijećama na uočnicu Male Gospe“, kazuje nam don Mijo te svjedoči
da je nadahnuće dobio u jednoj korizmenoj pobožnosti moleći križni put o. Marka
Rupnika gdje on pišući o 14. postaji govori o Kristovom silasku nad pakao.
„Tada je bila Godina Milosrđa za koju je on napravio logo s tim prizorom na
panoima koje smo imali po našim crkvama. U Rimu je napravio isti taj prizor u
liku mozaika što mi se još više svidjelo. Osim toga, kad su Rupnik i njegov tim
radili mozaik u Vepricu ostavili su poprilično materijala u manjim i većim
komadima: zlata, kamenja i porculana. A to me je još više potaklo da se odlučim
na izradu mozaika.

Objašnjava da je htio prikazati što se događa nakon
Kristove smrti i polaganja u grob, gdje je Krist tada završio.

– U nekim je
crkvama posebno istaknuto otajstvo Velike subote kad je Krist u grobu. Rupnik
kaže da je tada Krist izuzetno aktivan, silazi nad pakao. Otac ga je poslao da
prođe kroz križ i smrt te da kao dobri Pastir dođe do Adama i ostalih svojih
izgubljenih ovaca. Adama stavlja na svoja ramena i nosi u kuću Očevu. Taj
prikaz silaska Krista nad pakao je jedan od prvih prikaza u kršćanskoj
umjetnosti Kristova uskrsnuća. Krist nije uskrsnuo da spasi sebe nego da nas
spasi. Kristovo uskrsnuće nije samo njegova osobna pobjeda nad smrću nego je
došao da nas izvuče iz smrti. Tu se vidi naša sudbina. U duhovnom smislu to se
dogodilo u našem krštenju, a događa se i u svakoj temeljitoj i ozbiljnoj
ispovijedi. Krist nas sakramentom izvlači iz ropstva grijeha. To sam nekoliko
puta osjetio u svom životu kad me Krist izvukao iz moga grijeha i zablude.

Oko
mozaika i Kristova korpusa napravljena je u obliku kruga ograda sa šiljcima, a
oko nje klecalo. Ograda izgleda kao donja čeljust u ribe koja je otvorila svoja
usta, a to upravo predstavlja – tumači Šurlin – ono što je Krist rekao: „Kao
što je Jona bio tri dana i tri noći u kitovoj utrobi tako će i Sin Čovječji
biti tri dana i tri noći u utrobi zemlje“ (Mt 12,40). Te je Kristove riječi iz
evanđelja stavio sam na vrh ploče koja drži korpus. „Središnje znamenje koje je
Krist došao izreći je njegovo Pashalno otajstvo. Mozaik sam napravio nakon
tri-četiri godine, a oko nekih radova pomogli su mi radnici u Svetištu.
Napravili smo u stilu starih postaja i nove postaje križnoga puta od 9. do 13.
postaje. Nikada nisam do sada  radio
mozaik, ali sam stavljao pločice pa mi se činilo da mogu pokušati, budući da
sam imao prigodu vidjeti umjetnike kako oni to rade.“

Na uočnicu blagdana Male Gospe u utorak, 7. rujna
brojni će vjernici i ove godine iz svih krajeva Splitsko-makarske nadbiskupije,
s otôka i iz Bosne i Hercegovine hodočastiti u marijansko svetište Vepric na
misno slavlje u 17.30 sati koje će predvoditi splitsko-makarski nadbiskup
koadjutor mons. Dražen Kutleša. Misi će prethoditi križni put u 15.30 i molitva
krunice u 16.30 sati. Toga su dana u svetištu mise još u 7, 9 i 11 sati i prigoda
za sakrament pomirenja. Na sam blagdan Male Gospe, u subotu 8. rujna, jutarnje
mise su u 7, 9 i 11 sati, a popodnevno je svečano bogoslužje u 18 sati. Misi
prethodi molitva krunice.