Crna statistika: Prošle godine 20 žena u Hrvatskoj ubili su sadašnji ili bivši partneri

Današnji dan, 22. veljače, obilježava se kao Europski dan žrtava kaznenih dijela, a ujedno i Dan ružičastih majica kao Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja. Iz udruge Bijeli krug Hrvatska, koja pomaže žrtvama nasilja, upozoravaju kako smo prošle godine u Hrvatskoj imali jednu od najgorih statistika ubojstava iz bliskih veza. Ubijeno je 20 žena, što je 50 posto od ukupnog broja ubojstava. Porazan je podatak da više od 30 žena svakog dana trpi nasilje od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera.

– Nažalost, sustav i društvo omogućavaju da nasilje u velikom broju slučajeva prođe nekažnjeno i da u konačnici dovede do najcrnjeg scenarija, odnosno do ubojstva. Skepsa prema institucijama se godinama produbljuje, žene rijetko prijavljuju nasilje jer ne vjeruju da će ih institucije zaštititi – poručuje Livija Plančić, predsjednica Bijelog kruga te ističe kako problem nije toliko u samim zakonima koliko u njihovoj primjeni u praksi.

Kako bi se žrtva u bilo kojoj fazi kaznenog ili prekršajnog postupka osjećala sigurno i kako bi se u potpunosti ostvarila njezina prava, predstavnici tijela moraju biti educirani i senzibilizirani, organizacije i ustanove moraju na primjeren način postupati sa žrtvama kojima se usto, ističe Plančić, mora omogućiti dostupan, održiv, povjerljiv i besplatan sustav podrške.

 -Izvrstan primjer može se pronaći u Austriji čiji je sustav dosta sličan hrvatskom. Na poziv žrtve policija zaustavlja nasilje po kratkom postupku i udaljava nasilnika iz doma bez obzira u čijem je vlasništvu. Nema dokazivanja i nema približavanja na 50 metara do odluke suda. Počiniitelji odlaze na adresu koja im se daje u policiji. Ne odlaze kod rodbine jer ih je sram etikete obiteljskog nasilnika. U Hrvatskoj žrtva mora dokazivati da je žrtva, suočava se sa strahom od nemogućnosti dokazivanja pred institucijama i nepovjerenjem sustava – navodi Livija Plančić.

Naglašava potrebu veće zaštite prava ranjivih skupina žrtava, brže donošenje odgovarajućih zakonskih propisa, a posebno ratificiranje Istanbulske konvencije kojom bi se žrtve obiteljskog nasilja poštedjele dvostrukog terora, nakon kućnog i onoga unutar institucija, odnosno mukotrpnog dokazivanja da je žrtva.