U zemlji velikih domoljuba i katolika koji uz to vole dijeliti lekcije i biti stručnjaci svih zanata i alata u svako doba, splitsko je nebo u 2021. godini obilježilo političko mrcvarenje. Tko je iskren i tko želi red ni nakon više od šest mjeseci nove vlasti nije jasno, jer fraza o “promjenama” i “razvoju” zazvučala bi bizarno svakog tjedna u kojem je, ovaj ili onaj medij, morao poljuljati stanje koje se politika zove. Stanje kaosa i mašte kako su napokon stigli “spasitelji”.
I dok je u županiji trebalo čekati tri puta da se “izađe iz ormara”, u gradu se, iz druge, teškom mukom sklopila “projektna koalicija” koja je bez jednog vagona ostala nakon nekoliko tjedana. Vagona s dvojicom koji je već išao na dva kotača jer je treći otpao u putu.
Kad se obećanja pokažu teška, dobar izgovor zlata vrijedi, a naslušali smo ih se već podosta.
U splitskom Parlamentu još samo nisu šake poletjele, kad se već zbog Pazara mahalo prstima, vrijeđalo, pokazivalo navodno i sotonsko znakovlje. Što onda tek kazati na ono što se događalo u kampanji. Dovoljno je podvući s piromanskim epizodama ili nesuđenim gradonačelnikom koji ni potvrdu o nekažnjavanju nije uspio dobiti.
*****
Bizarna demonstracija bahatosti dogodila se kad je novi gradski kormilar krenuo u rušenje nelegalnog pa su uz uzvike egzistencijalnih problema odvedeni članovi obitelji
Alujević, dozu netaktičnosti pokazali su i stanari
Tijardovićeve ulice na Pujankama koji su, kad već nisu htjeli prepustiti gradu gradsko, trebali sami plaćati štetu nakon dva požara, očito, zbog dugova crnog podzemlja.
Žnjan je i dalje “pustopoljina”, ilegalci su se čak jedno vrijeme i vucarali po novinama valjda u nadi da se neće saznati kako im je uz to divljanje grad čak plaćao račune za vodu ili komunalije. Korak bliže je barem rješenje za Žnjan jer je tvrtka Žnjan dobila koncesiju za Žnjan.
Sudačka elita uhvaćena je u Kerumovoj konobi, morali smo čak i zatvoriti gradnju novog Suda jer je Ministarstvo pravosuđa uhvaćeno u ilegali, a namučili smo se bogme i oko pustih parking prostora kojih, kada ih već toliko fali, onda i ovi postojeći budu uzurpirani s nekoliko adresa.
*****
Crna kronika i ove je godine bila prepuna nesretnih slučajeva i tragičnih zbivanja. Tri žene u kratkom su roku lišene života. Muškarac je usred bijela dana ušetao u trgovinu Lidla i nasmrt izbo svoju bivšu partnericu, na Badnjak je nožem svoju majku usmrtio mladić, a ranije je još jedan majku zapalio jer mu je, navodno, uzela posljednju cigaretu.
Ubojice, silovatelji, pedofili,… tek su mali dio profila zatvorenika na splitskim Bilicama. Starost će iza rešetaka dočekati sada 26-godišnji Luka Juretić koji je nožem i batom za meso brutalno usmrtio 92-godišnjeg susjeda i unakazio njegovu 87-godišnju suprugu koja je pak umrla tri mjeseca kasnije. Solinjanin je upao u “skupinu odabranih” nakon što je četrdesetogodišnju zatvorsku kaznu dobio Filip Zavadlav, trostruki ubojica iz Varoša.
Krajem godine na trideset je godina osuđen i
Tomislav Šoljić za kojim je izdana tjeralica, a za kojeg se dokazalo da je presudio Mariju Boljatu metcima iz pištolja nakon tučnjave. Okončan je i slučaj ubojstva nedaleko od Omiša, egzekuciju je napravio
Stjepan Ringwald, uz pomoć Jerka Pirića i Vlade Zolote, pa su “nagrađeni” sa 19, 18 i 17 godina pržuna.
*****
U godini na izmaku oprostili smo se od legendarne košarkašice Žane Lelas i od poznatog odvjetnika Jadrana Franceschija, na nebeske redateljske daske otputovao je Ante Jelaska, a danima se opraštalo i od košarkaške legende Gorana Sobina i najpoznatijeg splitskog beskućnika Dragana Jeremića.
I taman kad pomislimo da su nas snašle sve nevolje ovog svijeta, dogodilo se da je i još jedno ljeto Gospodnje prošlo u znaku
koronavirusa. Punili su se retci brojkama, sa stupaca je iskakalo mišljenje ovih i onih stručnjaka, a posljedice svega bila je duboka podjela javnosti koja više ne zna treba li vjerovati ili ne vjerovati.
U siječnju su počeli cirkulirati alfa, južnoafrički beta i brazilski gama, u studenom je u Hrvatskoj zabilježena i prva delta, a upoznali smo i omikron.
U doba društvenih mreža, skriveni likovi iza tipkovnica preuzeli su uzde, a novo normalno pretvorilo se u “igru mačke i miša”. Da ne budemo prostiji. Kad se isti ti ljudi koji nešto donesu često neuvjerljivo ne drže donesenog. Dvostruki epidemiološki kriteriji? Ofucana priča za koju bi rasprava, uostalom, trajala duže od Jože Manolića.
Ne, nećemo se opredjeljivati, niti to uopće ima efekta i svrhe pa i tako smo već odgovorni sami za sebe gdje ćemo se zaraziti ili upiknuti.
Riječi za kraj su svima već jasne – Neka 2022. godina bude barem malo bolja. To malo je zdravlje, toga nam ipak najviše treba.
