Policija u Slavoniji od liječnika traži da prepoznaju teroriste

U dopisu koji je stigao županijskom Domu zdravlja u Osijeku stoji kako “se provode mjere prevencije i suzbijanja terorizma, a dosadašnjom analizom evidentiranih sigurnosnih rizika utvrđena je radikalizacija osoba s duševnim smetnjama u Republici Hrvatskoj kao i u ostatku Europe”. Zbog toga, kažu u policiji, liječnici obiteljske medicine i psihijatri “trebaju preventivno djelovati i pravovremeno otkrivati ovakve sigurnosne događaje jer je utvrđen značajan postotak osoba koje su evidentirane kao osobe s duševnim smetnjama, a koje su iskazivale naklonost ideologijama terorističkih organizacija”, piše Jutarnji list. 

Liječnici su dopis primili s neodobravanjem – kako zbog još jednog zadatka za koji jednostavno nisu educirani, tako i zbog činjenice da policija ima namjeru tražiti teroriste samo među psihičkim bolesnicima. Koordinacija liječnika obiteljske medicine (KoHOM) zbog toga je, navodi Jutarnji, uputila dopis pučkoj pravobraniteljici. 

– Da, pisali smo pravobraniteljici jer ovo je apsolutno posao koji liječnici obiteljske medicine ne mogu raditi. To je samo još jedan, dodatni način da se naruši odnos povjerenja između pacijenta i liječnika, a to ne smijemo dopustiti, objasnio je dr. Berislav Bulat iz KoHOM-a. 

‘Oni s duševnim smetnjama opasni jednako kao i oni bez njih’

MUP-ov dopis problematičan je i za psihijatra iz Klinike za psihijatriju Vrapče dr. Ivana Čelića. 

– Sve je pokrenula Europska komisija jer je u nekim zemljama EU, ali ne i u Hrvatskoj, utvrđeno da se psihijatrijski pacijenti, i to uglavnom autisti i shizofreničari, pokušaju, a ponekad i uspiju “regrutirati” u terorističke organizacije.

– No, gdje su podaci za Hrvatsku, tko je to utvrdio i u kojem obimu da su psihički bolesnici teroristi? Radi se tek o preporukama EK koje je izradio nizozemski RAN (Radicalisation Awareness Network), no sigurno je i to da u tim preporukama stoji da se u sve to trebaju uključiti znalci, odnosno psihijatrijske ustanove, a ne domovi zdravlja.

– Iz preporuka se može iščitati kako nema direktne i linearne povezanosti između terorizma i psihičkih poremećaja, nego se apostrofira kako pojedine dijagnoze psihičkih poremećaja i njihovi simptomi mogu generirati vulnerabilnost osobe s duševnim smetnjama u odnosu na temu terorizma. Posve je jasno da svi teroristi nisu osobe s duševnim smetnjama, ali među teroristima može biti i osoba s duševnim smetnjama. U tom smislu dana je preporuka liječnicima da u slučajevima kada u svojoj kliničkoj prosudbi procijene takvu opasnost obavijeste nadležna tijela, ali to moraju biti psihijatri.

– Ono što je prijepor i generator nesigurnosti u postupanju jest nedostatna transparentnost praktične primjene navedene preporuke, primjerice, kada i kome javiti, s kolikom količinom informacija, tko točno treba prijaviti i slično. Osim toga, interpretacija tih preporuka trebala bi biti takva da se na najmanji mogući način stigmatiziraju osobe s duševnim smetnjama i da se uvijek jasno navodi kako osobe s duševnim smetnjama nisu po prirodi stvari opasne, nego to mogu biti u pojedinačnim slučajevima, kao što to mogu biti i svi oni koji nemaju dijagnozu psihičkog poremećaja, zaključio je dr. Ćelić u razgovoru za Jutarnji list.