Znate li zašto danas palimo svijeće na grobovima? Iza ovog običaja krije se stoljetna tradicija

Prvog dana studenoga brojni Hrvati odlaze na groblja, uređuju grobove svojih najmilijih, polažu cvijeće i pale svijeće. Blagdan Svih svetih jedan je od najvažnijih dana u katoličkom kalendaru, no mnogi ga i danas poistovjećuju s Dušnim danom, koji se obilježava 2. studenoga.

Iako su ova dva dana usko povezana, njihovo značenje nije isto. Svi sveti posvećeni su svim svetima i blaženima, dok je Dušni dan namijenjen molitvi i sjećanju na sve vjerne mrtve.

Što zapravo slavimo na Sve svete?

Katolička crkva 1. studenoga slavi sve svete, ne samo one koji su službeno proglašeni svetima, nego i sve one koji su, prema crkvenom vjerovanju, postigli svetost, a njihova imena nisu poznata široj javnosti.

Budući da nije moguće svakom svecu posvetiti zaseban dan u godini, ustanovljena je zajednička svetkovina na kojoj se odaje počast svima njima.

Obilježavanje Svih svetih ima dugu povijest, a njegovi počeci sežu u prva stoljeća kršćanstva. U početku su se svi sveti slavili u nedjelju nakon Duhova, dok se blagdan kasnije počeo obilježavati 1. studenoga.

Važnu ulogu u tome imao je papa Grgur III. u 8. stoljeću, a svetkovina se postupno proširila zapadnim kršćanskim svijetom. Godine 835., u vrijeme kralja Luja Pobožnog i pape Grgura IV., njezino je obilježavanje dodatno učvršćeno.

Danas su Svi sveti u Katoličkoj crkvi svetkovina, a u Hrvatskoj i državni blagdan te neradni dan.

A što je onda Dušni dan?

Dan nakon Svih svetih, 2. studenoga, obilježava se Dušni dan, poznat i kao Spomen svih vjernih mrtvih.

Za razliku od Svih svetih, kada se slavi svetost svih onih koji su, prema katoličkom učenju, u nebu, Dušni dan posvećen je molitvi za preminule vjernike.

Obilježavanje Dušnog dana posebno se povezuje sa svetim Odilonom, opatom benediktinskog samostana Cluny, koji je 998. godine potaknuo običaj molitve za pokojne 2. studenoga. Taj se običaj postupno proširio i postao važan dio katoličke tradicije.

Na Dušni dan vjernici se prisjećaju svojih pokojnika, sudjeluju na misama i mole za njihove duše.

Prema katoličkoj tradiciji, svećenici toga dana mogu slaviti tri mise: jednu na vlastitu nakanu, drugu za sve vjerne mrtve, a treću na nakanu Svetoga Oca.

Zašto na grobovima palimo svijeće i ostavljamo cvijeće?

Iako Svi sveti i Dušni dan imaju različito značenje, u narodu su se običaji njihova obilježavanja snažno povezali.

Tako se već na Sve svete masovno obilaze groblja, uređuju grobovi, polaže cvijeće i pale svijeće u znak ljubavi i sjećanja na preminule članove obitelji i prijatelje.

Običaj paljenja svijeća ima duboku simboliku. Svjetlost svijeće u kršćanskoj tradiciji povezuje se s vjerom, nadom i vječnim životom, a u narodnim predajama prisutno je i vjerovanje da svijeća osvjetljava put dušama pokojnika.

Polaganje cvijeća također je znak poštovanja i trajnog sjećanja. Nekada su postojali i drukčiji običaji, pa se u pojedinim krajevima na grobove donosila hrana, no s vremenom su cvijeće i svijeće postali najprepoznatljiviji simboli ovih dana.

Dva dana, ali različito značenje

Premda se u svakodnevnom govoru Svi sveti često nazivaju Danom mrtvih, riječ je o dvama različitim katoličkim obilježavanjima.

Na Sve svete, 1. studenoga, slavimo sve svete i blažene, a na Dušni dan, 2. studenoga, molimo za pokojne.

Ipak, oba dana povezuje ista poruka: sjećanje na one koji više nisu među nama, poštovanje prema preminulima i nada koja u kršćanskoj vjeri nadilazi smrt.