Damir Burić: Ako igrač nije ponosan na Hajdukov grb, ne treba ni biti ovdje

Emocije su se u Hajduku slegle, nema se vremena za žaljenje zbog ispadanja iz Europe već se Bijeli moraju okrenuti budućnosti. A to je utakmica protiv Intera u Zaprešiću u nedjelju u 19 sati.

– Odradili smo lijepi, mirni trening gdje smo vidjeli koliko snage imamo, tank nam je pun, ili prazan. Dobar dojam imam, iz razgovora koje smo vodili. Momčad je dobro prebrodila rane koje smo imali, dobro smo reagirali. Nadam se dobroj prezentaciji, protiv Intera koji je dosta utakmica igrao neodlučeno, dosta su čvrsti, jedino ih je Dinamo dobio nakon isključenja – rekao je Burić.

 Na put ide 20 igrača, o sustavu i formaciji trener ne priča jer ne želi otkrivati karte Zaprešićanima.

 – Oni koji su na putu moraju odigrati na visokoj razini. Inter je kompaktan, ali prema svima smo našli lijeka pa ćemo i za njih.  Pitanje je koliko ćemo biti odmorni, svježi. Liječimo rane od Europe, momčad je žalosna, bila je to jedinstvena prilika. Nismo ispunili očekivanja, nadam se da će momčad opet doći u priliku za plasman.

Kad se već dotaknuo Slovana, bi li nešto promijenio u vezi te utakmice?

– Gledate utakmicu s emocijama, a ja sam igračima smanjio ton da u miru vidimo što smo griješili. Da pokažem zašto su oni bili bolji, naš snimatelj Željan Prkić je napravio odličan posao. Igrači su dobili pravu sliku onoga što se dogodilo, gdje su radili greške. Svatko je o sebi mogao vidjeti sliku.

Burić rado priča o sreći, smatra da nije poslužila Bijele u četvrtak.

– Zašto odbijanac nije na našoj strani, zašto nam se ne dosudi penal, to se pitamo.  Sreće nismo imali, a sreća je u nogometu bitna.  Momci su bili pravi, ako trebate nekome nešto reći onda recite meni, ne dirajte momke koji su dali sve od sebe. Ispričavam  se svima koji su mislili da možemo više, htjeli smo i željeli, najviše mi je žao zbog financijske strane, zbog kluba. Ali vratit ćemo se, to vam jamčim.

 Priznao je da je i sam ranjen, pogođen, a zatim je na red došlo pitanje o incidentu kojeg je počinio otac Andrije Balića.

– Znam kakav je naš svijet, impulzivan, to je trenutak kada je čovjek ljut. Pričao sam sa Andrijom, sve je u redu. On je igrač s kojim ćemo imati veselje, ali u toj situaciji sam vidio da je bolje izvaditi Andriju nego Jeffersona ili Caktaša. Jednom se odlučiš jedno, drugi put drugo.

 U vezi incidenta, bi li Hajduk trebao više pažnje posvetiti psihološkoj obradi ne samo igrača već i roditelja, svih ljudi okolo. Ima li Hajduk potrebu za psihologom?

–  Rekao sam igračima, svaki razgovor je dijalog, ne moj monolog. Imamo konverzaciju da s jednim mišljenjem izlazimo prema vani. Znam da je u momčadi zdrava atmosfera, a ne mogu djelovati na to što je oko igrača. Mogu igračima poručiti da trebaju imati više povjerenja u klub i ljude u klubu. Moj posao je da budem nogometni učitelj, sretan sam kad Niko Kovač me pozove i čestiti na uspjesima i pozove Caktaša, to me veseli

 Nije sporno da su neki igrači podigli vrijednost, to je Burić poželio istaknuti kada je već spomenuo Caktaša

 – Recimo Kiš, gdje je bio Kiš, jesmo ga mi podigli, vratili ga, a sada dolaze menadžeri i traže nešto više. Ohandza je postao reprezentativac, mi pravimo igrače da budu bolji, to je moj posao jer sam nogometni učitelj i moram povećati vrijednost igrača. To smo napravili i radimo i dalje

Za kraj smo ostavili pitanje o prijelaznom roku , neki igrači su najavili odlazak, drugi bi rado otišli.

– Igrač ako nije ponosan na ovaj grb, onda ne treba ni biti tu. Sve sam vam s tim rekao – zaključio je Hajdukov trener.