Žene u Hrvacama valjale i šaldavale, izbijale i cikavale! S balotama u ruci i velikim srcem za potrebite…

Od šale zbrajaju i oduzimaju punte, kirurški precizno ciljaju bule i – što je najvažnije – odlično se zabavljaju. Sva sila žena slila se u nedjelju u Hrvace, na predio Privoz, da užitak natjecanja oplemene i posebnim ciljem – skupiti novac za stambeno zbrinjavanje višebrojne obitelji Milin u Potravlju, a kao dio Fonda kojeg je organizirala općina Hrvace. Ako nogometni prvoligaši, izuzev Hajduka, skupe stotinu, dvije gledatelja na svojim utakmicama, onda vrijedi podvući podatak da je u Hrvacama igralo 130 balotašica, a još par stotina ljudi bodrilo je pripadnice ljepšeg spola koje su odmjeravale snage u sportu koji je tradicionalno epicentar muškog društvenog života. Dok mnogi drugi spas pronalaze na plažama i u moru te debeloj hladovini, balotašice su prkosile ljetnom zvidanu i nesnosnim vrućinama, premda je kalendarski već početak mjeseca rujna. Sveto trojstvo žena ove nedjelje, uz odlazak na misu i kuhanje ručka, imalo je i “bacanje” partije kod rječice Vojskova koja je jedna od pritoka Cetine.

Pobjednice na pet terena razigravale su za laskavi naslov prvaka, a nije manjkalo iskričavih komentara, podbadanja, navijanja, prijedloga poput onih da se tuče balota koja cika, da se balota jače ili slabije baci, a onda i da se dobro prati u savjetima i uputama onu koja prva igra. Za dobar potez znao se prolomiti pljesak, a za loš uzdah nezadovoljstva.

Slavlje žena nakon pobjede nalikovalo je osvajanju kakvih svjetskih odličja, a najviše bi truda bilo uloženo kad bi se u ringu, u ovom slučaju trakom označenom travnatom pravokutniku koji je glumio zog, nađu žene iz Zagore kontra onih s mora. Čaušovke, Takala napokon, Lolek i bolek, Lučanke, Babe, Dišpetože i Tuli luli, Bacaj sestro i Smislit ćemo do finala – samo su dio živopisnih imena ekipa za natjecanje koje je u trećem izdanju oborilo sve rekorde s čak 64 ekipe!

– Dosta je neobično da žene igraju balote, ali je i u isto vrijeme i zanimljivo. Iz zezancije smo probali, odlučili smo još prošle godine da ćemo se prijaviti ovu godinu. I evo, prvi put u životu imamo dodire s ovim sportom, a prije sedam dana smo prvi put balote uzeli u ruke – govori Anita Doljanin koja je s Julijanom Kodžoman dvojac ekipe imena “Njizi dvizi”.

– Ma nije nam bitno da smo najbolje, samo da se ne osramotimo i ne ispadnemo u prvom kolu. Cilj smo ostvarili! – veli Julijana i otkriva tajnu uspjeha za stići do deset punata, koliko je trebalo prvi sakupiti za pobjedu.
– Procjena snage i jačine, ostalo je sve sreća. Teren je neravan, balota je okrugla i tko ima sreće, taj dobije… i borba za svaki punat!

Marija Hrga i Antonela Jurko, teta i nećakinja drugu godinu zaredom balotaju u Hrvacama, najviše zbog humanitarne note događaja. Organizatore je na takav ishod natjecanja potaknula Udruga “Prijatelji obitelji” iz Trilja i njihova prije sedam godina održana akcija za žene liječene od malignih bolesti. U ove tri godine, balotašice iz cijele Cetinske krajine i splitskog okružja na turniru za žene u Hrvacama pomagale su splitskog udruzi Sanus, kao i sinjskoj podružnici Centra za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači.

– Volimo se igrati i zabaviti. Mene je moja tetka naučila igrati balote pa zajedno i igramo, ali najveći je gušt u druženju i pomoći drugome, u ovome slučaju – priča nam Antonela iz dvojca nazvanog “Zelovke”.

– Težina balote, snaga ruke, a ako je trava mokra onda i balota brže ide. Stvarno ima puno caka, ali mi taktike nemamo. Samo hrabrost, zabava i želja da pomognemo drugome – dodaje Marija.

Ime “Seki čeki”, kojeg su odabrale Anđelka Vučković i Meri Kuštre, inače prijateljice i članice udruge Sinjski ferali, za natjecanje u Hrvacama ima zanimljivu pozadinu…
– Samo sekundu, čekaj, čekaj – mislim da svatko ima takvih situacija u razgovorima pa je naša navika prerasla u ime – Seki čeki. I inače volimo humanitarno djelovati, davati sebe i svoje vrijeme za ovakve akcije pa smo i ove godine došli u Hrvace. I sve smo bolje i bolje. Prošle godine jedan punat, ove godine dva. Ispali smo u prvom kolu, ali sljedeću godinu idemo barem po tri punta, step by step – smije se Anđelka. Jer, kaže, organizirane su žene, ne žele naglo preskakati stepenice i odmah osvojiti turnir da im postane nezanimljiv.

– Kolegice u zogu su mudro vježbale, mi nismo, i eto. Čim se pokosi ova livada dogodine, tri dana prije, idemo vježbati. Dogodine ništa nećemo predati slučaju – veli Meri.

– Balote inače uzimamo po potrebi, zapravo točnije je – od ovog turnira do turnira. Imam jednu balotu u kući, i neke dječje, ali mi smo ipak prezadovoljne. Mi znamo samo da nismo krive za loš rezultat – teren je neravan, balota začas odskoči tako da je kriv – teren! – dobro se zabavljaju Anđelka i Meri.

– Ne igramo balote inače, ali došli smo napraviti dobro djelo. Lani smo gledali, a ove godine smo odlučili igrati. Nema taktike, samo sreća – priča nam Ute Kodžoman, povratnica iz Njemačke u rodne Hrvace. Vrevu Berlina zamijenila je mirnim i pitomim krajem uz Cetinu. Zajedno s Davorkom Gruban, koja je od fotoaparata pobjegla, balotali su kao ekipa “Lako ćemo”.

– Manji dio ekipa je došao pobijediti, a većina je ovdje da da svoj humani prilog. Ja držim balote od ove prigode do prigode pa sam i sama ispala u prvom kolu. Igra je to… Imam neki dojam da sr cure i žene iz priobalja nabriju za ovo natjecanje, očito i vježbaju. Eto, i prošle godine su dobile dvije cure s mora – kazala je Julija Galić, jedna od organizatorica projekta u sklopu “Kultunog ljeta Hrvace”, idejna začetnica cijele ove priče. Julija je i voditeljica hrvatačkih klapa Cetinjanke i Cetinjani.

– Zabava, obiteljsko druženje, igra i guštanje, uživanje u prirodi, a u prvom planu je humanitaran karakter ovog događaja. Hrana i piće su pripremljeni za sve, glavno je doći s dobrom voljom i guštati. Ugodno me iznenadilo jer ove je godine puno ekipa iz Žrnovnice, Kaštela, Srinjina, Mravinaca, Splita. Preko dvadesetak ekipa s tih područja i stvarno me zadivila spoznaja da se informacija o našem turniru pronijela sve do mora. I vidite, žene su jako zadovoljne i vesele – riječi su Joška Galića, pokretnog kotačića ovog turnira u balotama za žene. Jer što bi žene – bez muške ruke. Ili…

– Ima ekipa koje su muževi čak dovodili na vježbanje kad smo pripremili terene za zogove, ali treba priznati da su žene sposobne za sve. Jako brzo uhvate ruku za balotu, rade to odlično. Kao i sve u životu. I onda, što bi muškarci bez žena!