Nacisti su bili loši američki špijuni

Klaus Barbie bio je zloglasni nacist. Taj gestapovac je ušao u povijest
kao koljač iz Liona. Proteklo je međutim nekoliko desetljeća prije nego
što je izveden pred sud da odgovara za zločine koje je počinio. Barbie
je bio doduše ratni zločinac – ali je nakon Drugog svjetskog rata ostao
neotkriven. Imao je moćnog saveznika: Američku kontraobavještajnu
službu. Tek kada su u Boliviji otkrili njegov identitet i potom ga 80-ih
godina izručili Francuskoj, na svjetlo dana je izašla činjenica da su
Barbie, kao i neki drugi visoko pozicionirani nacisti, nakon Drugog
svjetskog rata radili za američke obavještajne službe.

Nepoznat točan broj agenata

Sada su američki povjesničari sveobuhvatno analizirali ovo poglavlje
povijesti kao i kvalitetu informacija, koje su davali tzv.
“naci-špijuni”. Nakon uvida u akte, koje su otvorile američke tajne
službe, stručnjaci su ustanovili da je za Amerikance radilo oko 1.000
nacista. Ova procjena je bazirana na dugotrajnoj analizi dokumenata,
izjavio je povjesničar Norman J.W. Goda, inače profesor za studije o
holokaustu na Sveučilištu Florida.

Nisu međutim svi dokumenti dani na uvid povjesničarima, neki su
vjerojatno izgubljeni. Pored toga, brojka od 1.000 nacista odnosi se na
one koji su imali izravni kontakt s američkim tajnim službama. Što je,
međutim, s onima koji su s Amerikancima imali neizravne veze?

U kojoj mjeri su nacisti, koje su CIA i FBI angažirali kao svoje agente,
sami vrbovali bivše Hitlerove pomagače kao špijune, nije poznato.
Američki povjesničari se u svojoj studiji time nisu bavili. Studija nije
obuhvatila ni veliki broj nacista iz Mađarske, Rumunjske ili Ukrajine,
koji nisu bili njemačkog podrijetla. I dok se točan broj nacista koji su
pretvoreni u špijune ipak ne zna, nema sumnje da je sadržaj i obujam
informacija koje su oni davali svojim novim poslodavcima bio neznatan.

Nikakve presudne informacije

“Ni jedan od tih agenata, koliko nam je poznato, nije dao neku presudnu
informaciju, kada se, primjerice, radilo o situaciji pred blokadu
Berlina ili nekom drugom važnom događaju”, izjavio je Goda za Deutsche
Welle. “To se jednostavno nije dogodilo”. On tako spominje Wilhelma
Höttla, koji je bio suradnik Austrijske službe sigurnosti (SD), i kojeg
su vrbovale američke tajne službe. “U jednom momentu CIA je otkrila da
su tajni izvještaji koje je slao bili bazirani na novinskim člancima
koje je on čitao.”

Nijemci, koje su regrutirali Amerikanci, nisu bili dobri agenti, navodi
Goda. To je dovelo do toga da su mnoge prisluškivali sovjeti, poslije ih
pretvarajući u svoje agente. Ali ono što je povjesničare jako
iznenadilo, bio je nedostatak informacija američkih tajnih službi o
prošlosti njihovih agenata. Pri tome su akti o njima često bili
dostupni, posebno u američkoj zoni utjecaja. “Drugim riječima, bilo je
vrlo jednostavno doći do informacija o tim ljudima”, zaključuje Goda.

Nevjerojatni slučajevi

Zbog nedovoljnog ispitivanja prošlosti agenata, vrbovani su i ljudi koji
su osobno bili uključeni u teške nacističke zločine. “Postojao je
slučaj ranih pedesetih godina, kada je američka Služba za obranu od
špijunaže angažirala čovjeka po imenu Hermann Höffle. On je ranije bio
vodeći suradnik Odila Globocnika, austrijskog nacista i vođe SS-a, koji
je u kontekstu “Akcije Reinhard” bio odgovoran za ubojstvo više od
milijun Židova u Poljskoj. “To nije bio nepoznati suradnik Gestapoa”,
ukazuje povjesničar Norman J.W. Goda i dodaje: “Höffle je bio vodeći
suradnik u kampanji istrjebljivanja Židova u Poljskoj.”

“Američke tajne službe su vrbovale Höfflea kako bi pratile rad
desničarskih grupa na širem području Münchena i okoline, ne znajući
zapravo s kim imaju posla”, naglašava Goda. “Činjenica da su uopće
uspostavili vezu s tim nacistom, kojeg su kasnije uhitili suradnici
sigurnosnih službi iz Zapadne Njemačke, je nevjerojatna.”

Pa ipak je, sa svim onim što se danas zna, teško paušalno kritizirati
američke obavještajne službe koje su kao agente vrbovale ljude s teškom
nacističkom prošlošću. “U SAD-u je vladalo raspoloženje istinske
ugroženosti”, kaže Micha Brumlik, bivši voditelj frankfurtskog Instituta
Fritz Bauer za istraživanje zločina holokausta. “Moralna pitanja, kada
se radilo o smanjenju opasnosti od Sovjetskog Saveza, bila su od
drugorazrednog značenja.”

“Ne smije se zaboraviti ni da je 50-ih godina u SAD-u vladao paničan strah od komunista, poznat pod pojmom McCarthysmus.
Pod tim okolnostima Amerikanci nisu oklijevali da u svoje službe vrbuju
i zločince, kako bi suzbili novog, i kako se tada mislilo, nevjerojatno
opasnog protivnika”, rekao je Brumlik.

Na pitanje, je li se iz toga nešto naučilo za budućnost, odgovaraju
skeptično. “U prirodi je tajnih službi da surađuju s ljudima
problematičnoga karaktera. “Ako uopće postoji neka pouka, onda bi ona
morala glasiti da svaka tajna služba mora dobro poznavati ljude, koji je
opskrbljuju informacijama”, zaključuje američki povjesničar Goda.