Zašto su drogerijski proizvodi u Hrvatskoj gotovo dvostruko skuplji nego u Njemačkoj ?

Prema nedavno objavljenim podacima agencije Pixsell, razlike u cijenama proizvoda drogerijske mreže dm između Hrvatske i Njemačke predmet su intenzivne rasprave, s iznenađujućim rezultatima koji pokazuju da su cijene u Hrvatskoj znatno više. Analiza koja je obuhvatila usporedbe različitih proizvoda otkrila je da su troškovi osobito visoki kod proizvoda za njegu i čišćenje. Primjerice, gel za čišćenje lica u Hrvatskoj košta čak 76 posto više nego u Njemačkoj, dok je cijena tekućeg sapuna skuplja za 46 posto.

Jedan od najupečatljivijih primjera razlike u cijenama odnosi se na pastu za zube. U Hrvatskoj cijena ovog proizvoda iznosi 3,95 eura, dok ista marka u Njemačkoj košta samo 2,45 eura. To predstavlja značajnu razliku od 61 posto. Također, čokoladica od riže koja se u Hrvatskoj prodaje za 1,95 eura, u Njemačkoj košta 95 centi, što znači da Hrvati plaćaju čak 105 posto više za isti proizvod.

U svrhu objašnjenja ovih razlika, Ivan Horvat, voditelj marketinga i OCR-a dm-a za regiju Adria, je za RTL pojasnio da broj prodavaonica, troškova logistike i transportnih ruta značajno utječe na cijene. Također je naglasio da manja mreža prodavaonica u Hrvatskoj dovodi do viših operativnih troškova, uključujući troškove najma i održavanja objekata, što sve zajedno rezultira višim cijenama proizvoda na tržištu.

– Odstupanja u cijenama isključivo su rezultat različitih uvjeta poslovanja na pojedinim tržištima te na njih utječu brojni faktori. Primjerice, manja mreža prodavaonica nepovoljnija je u smislu troškova logistike, najma i ostalih operativnih troškova. Također, u Hrvatskoj dm posluje po drugačijim uvjetima i ima drugačije transportne rute, nabavne cijene i dobavljače, a na razliku u cijenama utječu i različiti sustavi u području naknada i poreza. Primjerice, opća stopa PDV-a u Njemačkoj niža je od one u Hrvatskoj.

Ovaj složeni sustav troškova dodatno se komplicira različitim zakonodavnim okvirima i regulativama koje se primjenjuju u svakoj zemlji, što utječe na ukupne cijene proizvoda koje potrošači plaćaju, a time i na njihov pristup raznim potrepštinama.

– Dobavljači dm-a često moraju prilagoditi proizvode koji su deklarirani na njemačkom ili nekom drugom jeziku, a koji su namijenjeni za tržište srednje i istočne Europe te ih uskladiti sa zakonskim regulativama koje se razlikuju po zemljama što zahtjeva i dodatne logističke procese. Navedeno vrijedi i za proizvode dm-ovih robnih marki. – zaključuje Horvat.