Zabrinuti građani traže reakciju vlasti: “Jedrilice bez milosti uništavaju morsku travu”

Desetljećima se nautičari sidre posvuda, u gotovo svakoj uvali i uz svaku plažu, pri čemu namjerno ili nenamjerno uništavaju prirodni okoliš koji je teško, a nerijetko i nemoguće obnoviti. Riječ je o morskoj travi posidoniji, ključnom staništu koje nestaje pred našim očima. U redakciju Morskog.hr sve češće stižu zabrinuti komentari čitatelja o nezakonitom sidrenju.

Jedna čitateljica napisala je kako godinama prati rad i zalaganje za očuvanje dalmatinskog okoliša te moli da se pisanjem potaknu vlasti da konačno povedu više brige. Istaknula je kako se cijelo ljeto, a tako je već godinama, jedrilice sidre u uvali Vučine i mjestu Žuljana, pri čemu ruju po posidoniji i nemilosrdno je uništavaju. Fotografija koju je snimila i poslala redakciji prikazuje stanje na terenu, a podsjeća i da su upravo takve slike, s brojnim jedrilicama, često korištene u promotivne svrhe kada se reklamiraju ljepote naše obale.

Slično upozorenje stiglo je i od drugog čitatelja Morskog.hr. On je naveo da se ispod kampa Labadusa svakodnevno sidri petnaestak brodova koji dolaze s otoka Krknjaša Velog i Malog, te poručio da je riječ o očitom uništavanju posidonije na koje nitko ne reagira.

Sidrenje je u Jadranu zabranjeno na nekoliko mjesta, osobito na livadama posidonije koje su strogo zaštićena prirodna staništa. Zabranjeno je sidriti se izvan lokacija određenih prostornim planovima ili aktima nadležnih državnih tijela. Zabrana vrijedi posebno za veća plovila, jer njihova sidra i lanci razaraju morske livade. U Hrvatskoj postoje službena sidrišta s ekološkom zaštitom koja ne diraju posidoniju, poput onih u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a sidrenje je zabranjeno i blizu plaža i kupališta, kao i u zaštićenim morskim područjima i parkovima prirode.

Pravilnik o sigurnosti pomorske plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru jasno propisuje zabranu sidrenja u akvatorijima gdje je to označeno službenim publikacijama i kartama, uključujući i livade posidonije. Zakon o zaštiti prirode štiti posidoniju kao strogo zaštićenu vrstu u okviru mreže Natura 2000, dok Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama uređuje pravila pristupa i ograničenja sidrenja. Novi pravilnici dodatno sankcioniraju sidrenje u zabranjenim zonama, vezivanje za obalnu vegetaciju i ometanje plovidbe. Ukratko, sidriti se smije samo na mjestima predviđenima pravilnicima i prostornim planovima, dok je sidrenje u livadama posidonije i drugim zaštićenim područjima strogo zabranjeno i kažnjivo.

Razlog ovakve stroge zaštite leži u činjenici da sidra i lanci čupaju i trgaju korijen posidonije, a obnova uništenih livada traje stoljećima jer posidonija raste izuzetno sporo. Posidonija je ključna za zaštitu obale od erozije, skladištenje ugljika i podršku brojnim morskim organizmima, pa njezino nestajanje predstavlja ozbiljnu prijetnju cijelom ekosustavu. Stručnjaci upozoravaju da je sidrenje velikih plovila jedan od glavnih uzroka nestanka više od 30 posto površina posidonije u Sredozemlju u posljednjih nekoliko desetljeća. Osim što fizički uništava morsku travu, sidrenje doprinosi i širenju invazivnih vrsta koje dodatno ugrožavaju njezina staništa, piše Morski.hr.