Pupovac hrvatskim prosvjednicima: Nisu ovdje u Srbu branili Dražu nego Jožu

Bivši hrvatski predsjednik i počasni predsjednik Saveza
antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA) Stjepan Mesić ustvrdio je
danas na proslavi Dana ustanka u Srbu da je ustanak protiv okupacije
1941. počeo baš u tom mjestu, a smatra da se time nimalo ne umanjuje
značenje ranije osnovanoga Prvog partizanskog odreda u šumi Brezovica
kod Siska.

Srpsko narodno vijeće (SNV), SABA i općina Gračac
danas su organizirali proslavu godišnjice Dana ustanka naroda Like 27.
jula u Srbu. Na taj se datum do 1990. obilježavao Dan ustanka naroda i
narodnosti SR Hrvatske, a u samostalnoj Hrvatskoj se kao Dan
antifašističke borbe obilježava 22. lipnja, jer je na taj dan 1941.
osnovan prvi Sisački partizanski odred u šumi Brezovica.

Proslavu pokraj spomenika ustanku u Srbu, Mesić je nazvao “danom
sjećanja na početke ustanka protiv okupacije 1941. i zajedničkog
ustanka Hrvata i Srba u Hrvatskoj’, a predsjednik SNV-a Milorad Pupovac
pozvao je, između ostalog, na minutu šutnje za sve nedužne žrtve, i Srbe
i Hrvate, koje su stradale, kako u Suvaji, tako i u Boričevcu, ali i
kasnije, kako u Škabrnji, tako i za one stradale u Varivodama.

Mesić: U Srbu je počeo ustanak, a ne u Brezovici

Na poziv Komunističke partije koju je vodio Josip Broz Tito
pravi je ustanak, rekao je Mesić, počeo baš ovdje i zajednički su ga
poveli Hrvati i Srbi, ili Srbi i Hrvati, posve je svejedno, rekao je i
ustvrdio da je ustanak protiv okupacije počeo baš ovdje, a da se time
nimalo ne umanjuje značenje ranijeg osnivanja Prvoga partizanskog odreda
u šumi Brezovica kod Siska.

Za tzv. NDH, “koju i danas slave”, kako je rekao, “oni koji
demonstriraju protiv obilježavanja Dana ustanka”, Mesić je kazao da nije
formirana voljom hrvatskog naroda, nego voljom okupatora, te ni putem
izbora ni putem referenduma, a program joj je bio zločinački.

– Tom je režimu zločin bio program, politika i svakodnevna praksa
od samoga početka, a uporno nam pokušavaju nametnuti lažnu tezu da su
ustaše navodno pribjegli teroru braneći hrvatsku državu od četnika, ili
srbo-četnika i komunista – kako vole reći – rekao je Mesić, te podsjetio
da je prije tog ustanka u Srbu NDH uveo prijeke sudove, zabranu
ćirilice i zaštite arijevske krvi i časti hrvatskog naroda, te je počelo
osnivanje koncentracijskih logora za Srbe, Židove, Rome, komuniste i
antifašiste.

– I time je počelo obespravljivanje i ubijanje sukladno riječima
Mile Budaka: “Jedan ćemo dio Srba pobiti, drugi raseliti, a ostale ćemo
prevesti na katoličku mjeru i tako pretopiti u Hrvate -, rekao je Mesić
i naglasio da tako piše u ustaškom glasilu “Hrvatski narod” od 24.
srpnja 1941. godine.

Mesić je izrazio zabrinutost jer smatra da “plima neofašističkog
radikalizma preplavljuje hrvatsko društvo”, te poručio da tolerancija
prema fašizmu nije demokratičnost i da se “izljevi fašistoidne mržnje”
ne mogu opravdati floskulom da svatko ima pravo na svoje mišljenje.

Pupovac: Narodnooslobodilačkom pokretu su prethodili pokolji

Milorad Pupovac je u svom govoru ustvrdio da je na današnji dan
prije 73 godine u Srbu počeo narodnooslobodilački pokret Hrvata i Srba,
ali da su tome prethodili pokolji u Gudovcu, Grubišnom Polju,
Kerestincu, Veljunu, Banskom Grabovcu, Jadovnom i drugdje. Bilo je
ubijeno mnogo nevinih ljudi, a zahvaljujući ustanku, oslobođen je dio
okupiranog teritorija u koji je onda mogao doći vrhovni zapovjednik koji
se nije zvao Draža nego Joža, rekao je.

– Nisu ovdje u Srbu i u Drvaru branili Dražu, nego Jožu, ali ne
valja to govoriti onima koji su jučer i koji danas prosvjeduju protiv
ovog skupa. Narod se tada digao da bi obranio goli život, ali i vođen
idejom antifašizma, i nije se dao da ga netko uvede u ideju četništva
ili fašizma, već su ustali da bi gradili ideju bratstva i ravnopravnosti
među narodima – rekao je Pupovac. Izrazio je nezadovoljstvo što je
danas tog bratstva sve manje kao jedinstva, “a previše je nacionalizma,
koji narod doživljavaju kao narode domaćina i narode gosta”.

-Mi se zalažemo za Europu ravnopravnih naroda, protiv
homofobija, nacionalizma, ksenofobije i svake vrste ekstremizma -istaknuo je Pupovac. Zalažemo se, dodao je, i za Europu socijalne
pravednosti, a ne Europu prepuštenu tržištu i kapitalu, na štetu onih
koji žive od rada.

Poručio je da je ideja socijalne pravde i socijalne pravednosti
važna i zbog toga što se kroz raslojavanje na bogate i siromašne nacije
“protura nacionalizam, prodaje se siromašnima kao mržnja”.

“Mi slobodu razumijemo kao ravnopravnost, jedinstvo kao
jednakost, bez obzira na različitost, a bratstvo kao pravednost, i to je
sadržaj našeg antifašizma za koji se danas borimo”, istaknuo je
Pupovac.

Proslavi u Srbu nazočili su, među ostalima i izaslanik
predsjednika RH Zlatko Gareljić te predsjednik Savjeta za nacionalne
manjine RH Aleksandar Tolnauer.

Uz predstavnike organizatora proslave Dana ustanka, vijence su
dalmatinskim borcima na lokalnom mjesnom groblju i podno spomenika, svim
ostalim palim borcima, položili Zlatko Gareljić, predstavnica
srbijanskog veleposlanstva u Hrvatskoj, predstavnici Sekcija boraca i
njihovih potomaka Šeste ličke Nikola Tesla i 35. ličke udarne divizije
iz Beograda, te županijskih vijeća srpske nacionalne manjine
Vukovarsko-srijemske županije i Istarske županije.

Keleminec: Mesićev čovjek mi je prijetio smrću

Uz velike mjere osiguranja istodobno je održan prosvjed na kojem
je, u organizaciji Autohtone hrvatske stranka prave, bilo stotinjak
nazočnih koji su rekli da prosvjeduju jer ne žele „da laž postane
istina”. Predsjednik Dražen Keleminec rekao je da u Srbu od 1941. i
1990. godine nije bilo antifašizma, nego samo velikosrpske politike”. U
izjavi za medije Keleminec je rekao da je članove njegove stranke i
pristaše policija maltretirala, tražili su spiskove prosvjednika s
imenom i prezimenom, što nisu tražili za proslavu ustanka, te da je
prijavio policiji “prijetnju smrću od jednog čovjeka (…), za kojeg se
zna da je Mesićev čovjek”.

Prognanike i potomke 1941. godine raseljenog sela Boričevac, kod
Donjeg Lapca, okupili su danas Zajednica povratnika Hrvatske i Udruga
Ličana Župe Boričevac na komemorativnom skupu pod nazivom “Dan sjećanja
na žrtve velikosrpsko-fašističke pobune 27. srpnja 1941. godine u
jugoistočnoj Lici i zapadnoj Bosni”.

Uz moto “Žrtve imaju
pravo na sjećanje, mi nemamo pravo na zaborav”, organizatori su isticali
da je to “dan sjećanja na žrtve pobune u Srbu koja je rezultirala
genocidom čije su posljedice i danas očite”.

U jutarnjim su satima sudionici komemoracije od 15 kilometara
udaljenog Brotnja išli do jame na Dabinoj Strani u koju su bili bačeni
članovi obitelji Ivezići, pa do obnovljene župne crkve u Boričevcu, gdje
je u podne biskup Mile Bogović predvodio misno slavlje i održao pogovor
žrtvama, a posebice za žrtve obitelji Ivezić iz Brotnje.

Biskup Mile Bogović: Ubijani su Hrvati i katolici

– Niti ih je tko sudio, niti ih je imao zašto suditi, pa ipak su
tako okrutno ubijeni. Bilo je dovoljno da su Hrvati i katolici, pa da ih
se makne iz živih. Istina je da su neki od sljedbenika “prve puške iz
Srba” osudili to ubojstvo, no nije li to ubojstvo samo obična posljedica
onoga što je davno bilo pripremano Hrvatima i katolicima, što je bio
glavni zadatak ustanika i puške koja se i danas slavi? – rekao je
biskup Bogović.

Srpsko narodno vijeće, Savez antifašističkih boraca i
antifašista Republike Hrvatske te općina Gračac danas u Srbu u podne su
organizirali proslavu godišnjice Dana ustanka naroda Like.

Govoreći o tom obilježavanju, Bogović je rekao da je to
“najbolnija rana koja boli cijelo tijelo Hrvatske”. “Slavi se prva puška
koja vas je protjerala, koja je mnoge od vaših pobila, koja je vaše
kuće popalila, koja vam nije dala da se vratite na zgarišta svojih
kuća”, kazao je.

Do 1990. u dotadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj 27.
srpnja obilježavao se kao Dan ustanka naroda i narodnosti SR Hrvatske, a
u samostalnoj Hrvatskoj, kao Dan antifašističke borbe obilježava se 22.
lipnja, jer je na taj dan 1941., više od mjesec dana prije ustanka u
Srbu, osnovan prvi Sisački partizanski odred u šumi Brezovica.

U ime Zajednice povratnika Ličko-senjske županije Frane Vrkljan,
koji je predvodio pješačenje do jame na Dabinoj strani, gdje su u
travnju ove godine ekshumirana tijela 19 članova obitelji Ivezić, rekao
je da se te strahote ne smiju zaboraviti.

– Naše vlasti do sada nisu imale sluha za revitalizaciju
Boričevca i povratak potomaka Boričevca, ali ja sam siguran da je to
moguće. Radimo sve da stvorimo uvjete da se to nakon 70 godina
progonstva i dogodi – istaknuo je Vrkljan.

Krajem srpnja 1941. godine, u prvim danima ustanka u Srbu i
Donjem Lapcu, dio je ogorčenih ustanika počinio osvetu nad Hrvatima zbog
ustaškog terora koji se od proljeća te godine događao na području Like
nakon što je uspostavljena tzv. NDH.

U ljetu 1941. godine Hrvati su prognani i posve istrijebljeni iz
ličkog Pounja – Boričevca, Kulen Vakufa i ostalih mjesta u okolici:
Brotinja, Poljica, Mišljenovca, Donjeg i Gornjeg Lapca. Boričevljani se
nakon Drugog svjetskog rata nisu smjeli vratiti u svoje selo pa su se
naselili drugdje po Hrvatskoj, ponajviše u okolici Bjelovara. Na mjestu
njihova sela ostala je samo ruševina crkve i župnog stana, kod kojih su
se prvi put okupili tek nakon “Oluje”.