Anđela Šoda, Best Model Dalmacije: Ako se zbog karijere preselim u Zagreb, dečko ide sa mnom!

U listopadu ove godine titulom Best Modela Dalmacije se
okitila lijepa Anđela Šoda (18) iz Bristivice pokraj Trogira. Iako na
nacionalnom izboru nije postigla željeni uspjeh, ona i dalje ne odustaje od
profesionalne manekenske karijere kojom se bavi već pune dvije godine. Anđela
pohađa zadnju godinu Obrtničke škole u Splitu za odjevnog tehničara, ali sve
joj se čini da će prije studirati zemljopis nego nastaviti školovanje u
dizajnerskom pravcu.

Krasi Vas titula Best
Modela Dalmacije, kako ste se odlučili prijaviti na izbor i što se promijenilo?

Prijavila sam se jer sam već neko vrijeme dio modne agencije
„Royal Models Agency“, stoga mi je voditelj agencije Damir Puhalović ponudio da
prisustvujem i ja sam to odmah prihvatila. To mi je baš bila želja otići i
probati, nisam se nadala pobjedi pa sam se iznenadila. Dosta me prijatelji
zezaju da sam sada Best Model i da mi se nitko ne smije obraćati.

Kada ste osjetili
potrebu za pistom i reflektorima?

Prvo sam na to gledala kao nekakav hobi kroz srednju školu
pa sam pohađala čisto manekensku školu, ali otkako sam se prebacila u agenciju
onda sam shvatila da bih to baš željela.

Koliko pratite taj
svijet općenito, imate li neko omiljeno lice?

Pa možda bih istaknula Cara Delevigne jer je prirodna,
opuštena i uvijek nasmijana. Čini mi se da je svoja i da je briga što će drugi
reći.

Koji dio Vas najmanje
privlači u tom poslu?

Ne bih htjela da mi se život svede na to što ću jesti.
Naravno da neću pretjerivati.

Jeste li svjesni da
posao koji ste odabrali traži veliku žrtvu što se tiče prehrane i sporta?

Upoznala sam nekoliko zagrebačkih manekenki koje rade i
tražene su. Zaprepastila sam se kako dobro izgledaju, a ne paze previše na
prehranu.

Sigurno one sve kažu
da ne paze, a broje svaku kaloriju.

Znam da moram paziti na prehranu i njegu tijela, ali ne bih
htjela biti rob posla.

No ipak priznajete da
rolate i tako održavate liniju.

Praktički je to jedini način na koji održavam liniju. Prije
izbora sam bila malo deblja nego sada, ali mi je onda vlasnik agencije rekao da
će to biti ozbiljan izbor i onda sam dosta pazila i izbjegavala brzu hranu.
Jedem raznovrsno, ali pomalo.

Kako su reagirali
roditelji na Vaš životni izbor, ipak ovaj posao ima i neke negativne strane?

Svi mi govore da se pazim, pa tako i roditelji. Oni me
podržavaju, znaju da sam odgovorna pa mi vjeruju. No kao i svaki roditelji oni
se također brinu.

Jeste li već sada u
počecima primijetili ljubomoru kod ostalih djevojaka?

Naravno da toga ima i da sam primijetila. Doživjela sam
osobno i nije mi jasno. Svi na natjecanjima želimo to prvo mjesto, ali kada ti
pobjedi netko blizak onda moraš imati u sebi barem mrvicu te dobrote u sebi da
kažeš da ti je drago što je netko sretan. Bilo je ljudi koji su bili sretni
zbog moje pobjede, ali i onih koji su čestitali na totalno drukčiji način.

Što budete uspješniji,
toga će biti sve više.

U zadnje vrijeme sam baš dosta razmišljala o tome i polako
shvaćam kako funkcionira taj svijet. Nisam spremna preko mrtvih ići do svog
cilja. Potrudila bih se za nešto ozbiljno, ali ništa izvan granica normale.

Kako se dečko nosi s
Vašim ambicijama, je li ljubomoran?

Prije sam govorila da nije, ali mislim da polako postaje.
Njemu je drago, ali uvijek me upozorava da se pazim jer se kao zna kakav je taj
svijet.

Završavate zadnju
godinu za modnu dizajnericu, kakvi su planovi za dalje?

Jedno vrijeme sam imala ambicije prema Zagrebu jer mi se
svidjelo to sve skupa, ali sada me nekako prošla volja za tim jer su
manekenstvo i dizajn dva različita svijeta.

Čime biste se onda
bavili u životu?

Upisat ću sigurno fakultet, ali još uvijek se nisam odlučila
koji. Moram vidjeti kako ću proći zadnju godinu pa ću vidjeti. Čekam da
maturiram, upišem fakultet i onda ovisno o mjestu stanovanja ću razvijati
karijeru.

Smatrate li da ste
prestari ili premladi za profesionalni početak?

Mislim da nisam stara, uvijek ima nade. Ova zima će biti presudna
za ozbiljnije odluke.

Ako se odlučite za
nastavak školovanja u Zagrebu, kako će Vaš dečko u Kaštelima „preživjeti“
toliku udaljenost?

Pa mislim da će on doći za mnom, barem se nadam.