INTERVJU Maja Punoš Rebić: Ne znam što priječi pjevače u Imotskom da osnuju mušku klapu

Imotski je, barem nakratko, ponovo bio centar klapske
pjesme. U Gradskoj kino dvorani održan je deveti susret klapa “Pismo moja”.
Istoimena kulturna udruga organizator je čitave manifestacije, a generalni
pokrovitelj događaja bio je Grad Imotski. Nastupilo je pet klapa: Kaše iz
Dubrovnika, Žrnovnica,  Sv. Mihovil iz
Prološca, Bratovština sv. Stjepana iz Sovića (BiH), te KUD Salona iz Solina.
Iako prvotno najavljeni, svoj nastup su, iz opravdanih razloga, bili prisiljeni
otkazati klape Čiovo te Rećina iz Šibenika. 

Mnogobrojni posjetitelji i ove su
godine uživali u izvedbama klapskih pjevača, a ovogodišnja posebnost bila je
spajanje klapa i mandolina. Bila je to dobra prilika za razgovor s Majom Punoš
Rebić, jednom od začetnica i i organizatorica cijele manifestacije

 Gospođo Punoš Rebić, ovo je već deveti Susret
klapa koji organizirate u Imotskom. Možemo li već govoriti o nekoj tradiciji
ili začecima tradicije?

– S obzirom kako kulturna udruga Pismo moja Imotski
dogodine slavi svojih prvih deset godina postojanja i organiziranja imotskog
klapskog susreta,a čija je posjećenost jako dobra, možemo reći da smo uspješno
stvorili tradiciju klapskog okupljanja u gradu Imotskom. Ovom malom gradu
dalmatinske zagore, klapska pisma i klape nikad nisu bili strani, a u prilog
tome govori i podatak kako je već na 1.Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu
1967.godine, nastupila i imotska klapa Dalmacija. Nakon nje, u Imotskom se
osnivalo još klapa no nijedna nije ulovila kontinuitet duži od 5-6 godina.
Nadam se kako ćemo uskoro ponovno Ispod Volta ili na imotskim skalinima čuti
neku imotsku klapu.

Primjetno
je, svake godine, sve više publike na susretu klapa “Pismo moja“. Jeste li
očekivali nešto takvo u samim počecima organizacije?

– Imoćani vole glazbu. U prilog tome govore
maestralni  uspjesi mladih imotskih
glazbenika proizašlih iz imotske glazbene škole ( osnovne i srednje) te
mandolinskog orkestra. Imotski obiluje kvalitetnim bendovima čija kvaliteta
ostavlja bez daha, a i neki estradno poznati hrvatski glazbeni sastavi u svojim
redovima imaju Imoćane. 

Imajući sve to u vidu, očekivali smo interes za ovakvim
glazbenim događajem jer je potreba za glazbom uistinu velika. Puno veća nego su
mogućnosti grada za organiziranjem ovakvih događanja. Drago nam je da naši
sugrađani  ali i gosti svojim, svake
godine sve većim, brojem nagrađuju naš trud.

Klape
rado dolaze u Imotski. Kako se osjećaju u Imotskom i među imotskom publikom?

– Klape vole doći u Imotski i dojmovi grada, publike i
organizacije su izvrsni. Ostavili smo dojam dobrih domaćina i publike. U
Imotskom su mnoge klape i njihovi članovi bili prvi put. Oduševljeni su kamenom
vizurom grada te Crvenim i Modrim jezerom. Kažu da nisu očekivali ovakvu
mediteransku arhitekturu ovako daleko od mora. Većina ih ne može odoljeti, a da
ne proba zapjevati Ispod Volta, u najakustičnijem imotskom prolazu u centru
grada.

Čitava
organizacija manifestacije zahtijeva dosta vremena i energije. Tko Vam u svemu
tome pomaže?

– Susret klapa Pismo moja plod je želje i rada imotske
klape Neviste koja je utemeljila i ovu Udrugu i ovaj Susret. Iako više ne
nastupamo, družimo se i organiziramo ovo klapsko okupljanje. Netko je cijeloj
priči predan više, netko manje. Neki su dali doprinos jednu godinu, a neki su u
ovome od početka. Pomoć bez koje se ne bi moglo su dopredsjednica Udruge- Ivana
Kujundžić i tajnica Udruge- Mara Garac.

Smatrate
li da, pored postojećih, u Imotskoj krajini ima mjesta za još poneku klapu?

– Uvijek ima mjesta za još klapa. Sve pohvale upućujem
klapi Sv.Mihovil iz Prološca te klapi Bratovština sv.Stjepana iz susjedne
Hercegovine koju vodi Imoćanin. Te dvije klape održale su se unatoč promjenama
i pjevača i voditelja i bolje su nego ikad. Žao mi je što se u gradu Imotskom
unatoč potrebi za klapskom pjesmom, što je vidljivo iz mnogih imotskih klapa
koje su se okupljale i tradicije klapskog susreta, nije održala barem jedna
klapa. Ženske klape ( a Imotski ih je imao tri ) puno je teže održati od muških
klapa. Ne znam što imotske pjevače zadržava da ponovno osnuju imotsku mušku
klapu.

Jeste
li zadovoljni ovogodišnjim izborom klapa na ovoj manifestaciji?

– Izborom smo uvijek zadovoljni jer je koncepcija svake
godine drugačija. Prošle godine, na večeri sakralnih klapskih pjesama,
predvodnici Susreta su bili Faroski kantaduri kojima taj ”žanr” najbolje i
priliči. Pretprošle godine, okupili smo klape u čast Vinka Coce među kojima su
bili njegove pjevačke kolege i prijatelji ,klapa Tragos itd. U Imotskom su
pjevale vrhunske dalmatinske klape,od klape Sinj, Tragos, Cambi do klapa Ploče
i FA Linđo, kao i mnogi drugi laureati omiškog festivala. Imotski je ugostio
preko 50 klapa iz cijele Dalmacije i Hercegovine… Poveznica svih naših klapskih
gostiju je ta što su to istinski zaljubljenicu u izvornu klapsku pjesmu, u a
capella izričaju. Većina naših klapa nije estradno i medijski prepoznatljiva
ali prava klapska publika zna o kakvim se klapama radi. Ovogodišnje izvođače
karakterizira velika strast za izvornom klapskom pjesmom  kao i ljubav prema dalmatinskim šansonama koje
izvode uz mandoline i gitare.

Imate
li, možda, neku posebnu želju, koga biste voljeli vidjeti na susretu klapa
“Pismo moja“ u Imotskom?

– Želje za nastupima nekih klapa uvijek postoje no
vjerujemo kako ćemo i njih ubrzo, poput dosadašnjih, moći i ostvariti. Ako vam
kažem o kojim se klapama radi, bit će to preuranjena najava za naš sljedeći,
jubilarni, 10.Susret klapa koji će biti prava klapska poslastica.

Ovogodišnja
novost klapskih susreta je simbioza klapskog pjevanja i mandolinske pratnje.
Kako ste zadovoljni postignutim učinkom?

– Ovu godinu je došlo na red, dugo očekivano, spajanje
klape i mandoline. Dviju imotskih ljubavi. O imotskoj ljubavi prema klapskoj
pjesmi već smo puno rekli, a o imotskoj ljubavi prema mandolinama govore već
više od dva desetljeća  održavanja  jedinog hrvatskog mandolinskog festivala
Mandolina Imota. Hoćemo li nastaviti s ovom simbiozom na našim budućim
susretima klapa, ovisi o dojmovima imotske publike iz čijeg ćemo pljeska dobiti
povratnu informaciju, ocjenu i smjernice za dalje.

Gradska kino dvorana bila je pretijesna za sve one
koji su htjeli prisustvovati ovoj manifestaciji. Dugim i srdačnim pljeskom
ispraćene su sve klape, a posebno frenetično klapa Kaše iz Dubrovnika.
Organizatori najavljuju još bolji i bogatiji program za iduću, desetu
manifestaciju klapskog susreta “Pismo moja“ u Imotskom.