Predstavljamo kotar Bol: Problemi se gomilaju već 20 godina

Kotar Bol drugi je po veličini kotar u gradu Splitu. Napravili smo đir po tom gradskom kotaru, uzduž i poprijeko, u društvu predsjednika kotarskoga vijeća Ante Šunjića, koji je na toj poziciji pola godine. Problema je mnogo, no Šunjić i njegovi suradnici spremno su zavrnuli rukave i dali se na posao. 

– Drugi smo po veličini kotar  po broju stanovnika, a i prostorno smo jedan od najvećih kotareva. Nalazimo  se u užem centru grada, u trokutu  od Vukovarske i  Dubrovačke do Domovinskog rata. Broj birača je deset tisuća i 200, jedino je Lovret veći sa neznatnih deset tisuća i 300, nekih sto birača više.  U našem kotaru nalaze se važne institucije kao što su Županija, Fina, HRT, čak dvije osnovne škole… Tu je još  i veliki multimedijalni centar koji je prilično zapušten. Osim park šume Marjan, u samom  centru grada može se reći da smo zeleni kotar, jedini sa jednom većom zelenom površinom i puno manjih zelenih površina,  tako nam je svoj kotar ukratko predstavio Šunjić.

Park o kojem Šunjić govori nalazi se ispod zgrade Fine,  redovito se održava, no nije baš u reprezentativnom stanju, djeluje neuredno i zapušteno, a iziskuje dosta novca za svoju rekonstrukciju i obnovu koju bi svakako trebalo napraviti.

– Veliki broj zelenih površina u kotaru, zbog  nedostatka parking mjesta pretvorio se u „parkirališta“ na kojima se, zbog dugogodišnjeg parkiranja, stvorio veliki  broj rupa koje za vrijeme kišnih oborina postaju lokve pune vode i blata te se raznosi po ulici što daju veoma ružnu i neuglednu sliku.  U već spomenutom parku nalazi se prostor za istrčavanje pasa, koji je jako loše riješen. Prostor je ograđen i označen, no nalazi se uz samu zgradu. Problem nastaje jer se tu skupljaju  oborinske vode koje  nose  izmet od pasa put zgrade, a da stvar bude još gora, u neposrednoj blizini nalazi se  i dječji vrtić kojeg od prostora za pse dijeli tek žičana ograda. Na žalost, neodgovorni vlasnici svojih kućnih ljubimaca ne čiste njihov izmet, što im je dužnost i obveza, te i ovog puta apeliramo da to počnu  raditi. Vijeće gradskog kotara donijelo je odluku o izmiještanju lokacije za pse, u potrazi smo za novom lokacijom, a prijedloge mogu dati i sami građani ukoliko žele – kazao je Šunjić.

Ante Šunjić ovaj posao obavlja volonterski, a po struci je  ekonomist. Većinu života živi u ovome gradskom kotaru. Na lokalnim izborima bio je nositelj liste  HDZ, a drugi iza  njega bio je  Marko Žaja. Vijeće kotara oformili su  u koaliciji s HSS-om i nezavisnim Martinom Bilićem. Zašto se 27- godišnji Šunjić odlučio na ovaj potez i kandidirao na lokalnim izborima?

– Živim tu u kotaru već 20 godina, znam sve probleme kotara i smatram da mi mladi možemo nešto napraviti, da imamo snage boriti se za  bolji i napredniji  život, kako nas samih, tako i naših sugrađana. Mi smo odrasli bez igrališta, bez adekvatnog prostora za igru na  balun, stoga želimo mladima omogućiti što bolji i kvalitetniji sportski život  sa što većim brojem sportskih sadržaja. Nekad je ovo bio lipo sređen park. Sve ove zelene površine, sve se to održava, ali trebalo bi to malo oplemeniti. U ovih pola godine napravili smo jedno dječje igralište u Smiljanićevoj ulici sa tri dječje naprave i antistres podlogom, obnovili smo ogradu na školskom igralištu, a namjeravamo    školsko igralište urediti do kraja, hortikulturno smo oplemenili zelenu površinu u Dubrovačkoj ulici, postavili smo zemljane arle u Biokovskoj ulici, uredili  ugibalište za kontejnere u Vukovarskoj ulici…. Preko gradskih službi urgirali smo za niz manjih komunalnih problema koje građanima kotara puno znače – kazuje nam Ante Šunjić. 

Jedan od velikih problema bio je i “nezgodan” pješački prijelaz nedaleko osnovne škole Bol. Roditelji su nekoliko puta prosvjedovali, tražili da se nešto sredi, a na kraju su na taj način nešto i postigli. Dogodilo se to za vrijeme prijašnje vlasti, a rezultat je postavljanje dodatne prometne signalizacije da djeca koja idu u školu budu barem malo zaštićenija. Riječ je o križanju Ulice slobode i Velebitske.

– Taj problem je riješen, no još uvijek je opasno. Stavljene su  trake na cestu i obojan je pješački prijelaz u žuto, ali  isto ako dođete iz Velebitske i skrećete ulijevo, ako samo malo taknete u okuci kočnicu zanijet će vas, a da ne spominjemo što bi bilo da je skliska cesta. To je donekle riješeno dodatnom prometnom signalizacijom- kazao nam je predsjednik Vijeća.

Kao i svaki drugi gradski kvart, i ovdje je prisutan problem parkinga. Dovoljno je da samo malo prošetate po kotaru i uočit ćete parkirane aute na nogostupima, zelenim površinama.. Dio jedne ulice još je uvijek neasfaltiran, iako je toliko blizu grada. 

– Kao i svugdje, i ovdje imamo problem s parkingom. Što se tiče  puteva i ulica, nemamo nekih većih problema, ali imamo problem  male ulice koja je dosta prometna ali jako slabo prohodna- riječ je o spoju Smiljanićeve i Tršćanske. Mislim da ne postoji cesta neasfaltirana kojom se prolazi, koja je dosta prometna,  a da je tako blizu gradu. Nije toliko problem što je neasfaltirana koliko je problem što je ona toliko “izraubana” da uništava aute, zna bit i neprohodna nakon velikih kiša, onda nam grad to svako malo naspe žalom. Ja  tu živim 20 godina- dva puta godišnje tu se naspe žalo, pa je li bi bilo bolje da  se do sada asfaltiralo!? Po meni je to bacanje novaca. Kontaktirali smo s Gradom vezano uz ovo, par odgovora jesmo dobili- nema se novaca, nije u planu za ovu godinu, nisu riješeni imovinsko pravni odnosi. Imamo također problem ovoga križanja Ulice slobode i Velebitske, Mažuranićevo šetalište je dosta prometno, vozi se brzo, mislim da bi i tu trebala biti malo bolja  prometna signalizacija – iznio nam je neke od problema kotara predsjednik Vijeća.

Godišnji proračun kotara iznosi 130 tisuća kuna, što je zanemarivo s obzirom na sve što bi se trebalo napraviti. Većina ovogodišnjeg proračuna tako je otišla na opremanje dječjeg igrališta i uređenje školskog igrališta.

– To igralište nije imalo ništa, ona ograda je bila puno manja,nije bilo ove zaštitne mreže, djeca se nisu mogla igrati tu. To smo napravili i na to nam je otišlo 80-ak tisuća kuna. S time smo napravili puno, a malo. Djeca se sada mogu bar malo igrat, prije nisu mogli ni to, a prostora zaista ima samo ga treba urediti. Sad bi mi to tribali nastavit, uredit baš sve, to nam je u planu, možda čak postaviti umjetnu travu da to bude pravo igralište. Sve ovisi o tome koliko će nam sredstva dopustiti. Imamo i ovo malo igralište koje je bilo skroz zapušteno, to smo isto uspjeli sredit, a to nas je isto koštalo 100-tinjak tisuća kuna. Mi smo iz naših decentraliziranih sredstava pripremili podlogu i postavili ogradu, a uz pomoć Grada postavili dječje naprave i antistres podlogu – kazao nam je Ante Šunjić. 

– Kvart  je dosta uredan i miran, nema nikakvih problema s okupljalištima. Rješavanje parkirališnih mjesta, parka, križanja u Dubrovačkoj, sve su to problemi koji se gomilaju zadnjih 20- ak godina. Posla ima i ne treba izmišljati nove, dovoljno je da se uhvatimo rješavat ove stare stvari. Uređuju se površine već postojeće, sređuju se klupe, brinemo se o održavanju, zovemo  Parkove i nasade, oni uglavnom rješe ono što je u njihovoj domeni.. Ispred zgrade Fine su stepenice u tako lošem stanju, za slomit nogu. Iz Grada kažu da su to sređivali, no  skejteri to svaki puta iznova unište – dodao je Šunjić.

S prijedlozima redovito dolaze i stanovnici kotara.

– Građani nam se javljaju, dođu u prostorije kotara i izlože svoj problem. Mi inzistiramo na pisanom tragu- da ne bi došlo do zaborava, zabune, primamo i sugestije građana, kada nam se obrate s nekim problemom, pitamo ih kako oni vide rješenje, jer ipak oni žive u tom dijelu grada, on će to gledat svaki dan, inzistiramo na pisanom tragu. Ukoliko nemate novaca ove godine napravit ćete iduće, ako ne iduće, napravit ćete za tri godine. Uvijek će biti projekata koji  se neće odmah moći riješiti, ali ih nećete zaboraviti jer ih spremate u neki arhiv i samim time znate što su problemi. Naša tajnica Helena sve to uredno vodi, i jako nam je dragocjena što se posla tiče. Sve što radite ne radite u interesu pojedinca, nego u interesu cijele zajednice. Ovo je kvart gdje prevladavaju zgrade, manje je kuća, i kada rješavate neki problem, to nije problem pojedinca, nego najčešće stanara cijele zgrade – pojasnio je Šunjić.

Posebnost ovoga kotara su i Dani Tršćanske, kada se stanovnici kotara prisjete svoga susjeda Milorada Bibića Mosora, a kako ovaj kotar nema neki određen datum kojim se obilježava dan kotara, taj dan se slavi u sklopu ovoga.

Planova za dalje je mnogo, a kao i uvijek, koliko će se realizirati ovisi o sredstvima. No, dvojac Šunjić- Žaja daje sve od sebe, a želja im je ostaviti nešto za sobom, za buduće generacije.