Dugogodišnji hrvatski reprezentativac i osvajač
srebrne medalje na FIFA Svjetskom prvenstvu 2018. godine, Šime Vrsaljko,
odlučio je okončati reprezentativnu karijeru te se prigodnim dopisom
oprostio od vatrenog dresa, piše na mrežnoj stranici HNS-a.
U nastavku slijedi njegovo pismo, koje je također objavljeno na stranici HNS-a.
– Neopisiv
je osjećaj odjenuti na sebe taj crveno-bijeli dres, izaći pred hrvatske
navijače, staviti ruku na srce i zapjevati Lijepu našu. Da, osjećaš
ogroman teret u tom trenutku jer znaš da idućih 90 minuta cijeli jedan
narod priželjkuje isto što i ti – pobjedu, trijumf, slavlje. No, prije
svega osjećaš nemjerljiv ponos što baš ti – sa svojim suigračima – imaš
privilegiju predstavljati svoju zemlju.
Zbog te emocije, nije lako donijeti odluku da je kraj. Prihvatiti
da je vrijeme za mlađe i da ne možeš više dati ono što si prije mogao.
Da više nećeš staviti na sebe sveti dres, da više nećeš slaviti s
Hrvatskom važne golove i pobjede, ili se zagrliti sa svima uoči velike
utakmice i na kapetanovo “Iznad svih” iz petnih žila viknuti:
“HRVATSKA!”
Nije lako reći zbogom jer je igranje za Hrvatsku ispunjenje sna.
Međutim, znam da je vrijeme. I znam da je pošteno prema reprezentaciji, suigračima, izborniku.
Zbog toga mi je lakše.
Lakše mi je i zato što znam da sam dao sve od sebe. Na svakom
treningu, na svakoj utakmici, na svakom natjecanju. Ne žalim ni za čim i
cijenim svaki trenutak proveden s hrvatskom reprezentacijom. Lako je
razmišljati o Rusiji 2018. godine, no doživio sam brojne druge uspone i
padove, uspjehe i neuspjehe, suze radosnice, ali i suze zbog velike
tuge. Svako to iskustvo obogatilo me kao igrača i čovjeka te ništa ne
bih mijenjao na tom putu.
Lakše mi je zato što sam stekao prijateljstva koja će trajati
cijeli život. Lakše mi je zato što je hrvatska reprezentacija moja druga
obitelj i ti odnosi neće prestati završetkom reprezentativne karijere.
Lakše mi je, naravno, i zbog Rusije. Mjesta na kojem smo
ostvarili svoje snove kroz nezaboravnih mjesec dana u kojima nismo samo
došli do finala Svjetskog prvenstva već smo iz dana u dan
razveseljavali, nasmijavali i povezivali našu naciju. Te utakmice, ta
slavlja, i oni dočeci u Zagrebu i Zadru su nešto što nikada, nikada neću
zaboraviti. Nije tajna da sam za taj uspjeh žrtvovao koljeno, i opet
bih sve napravio isto jer za to smo svi živjeli. Mi u svlačionici i vi
na tribinama.
Dragi navijači – vaša podrška, emocija i ljubav prema
reprezentaciji uvijek su mi bili dodatni poticaj, atom snage u onim
presudnim trenucima kada se sve lomi. Hvala vam od srca na tomu.
Bilo je zadovoljstvo ovih 11 godina dijeliti svlačionicu s
velikim igračima i ljudima. Hvala svim mojim suigračima – s vama bih
išao u svaku bitku. Koliko smo na terenu ostavili krvi, znoja i suza,
toliko smo se izvan terena družili, zabavili i nasmijali. Te uspomene
čuvat ću zauvijek.
Lokal-patriotski, ponosan sam što sam svlačionicu dijelio sa
svojim Zadranima, Subom, Livijem i Lukom. Trebam li što dodatno reći o
Luki? Igrati s jednim od najboljih svjetskih veznih igrača svih vremena
posebna je privilegija za sve nas, ali Luka mi je prije svega –
prijatelj. Jednako tako, bila mi je čast učiti od velikog Darija Srne, a
potom ga i naslijediti u reprezentaciji.
Dejan je priča za sebe. Sreća je u životu, a kamoli u poslu,
pronaći osobu s kojom ste na istoj valnoj duljini, s kojom dijelite fore
jednako lako kao što dijelite teške trenutke. Tko bi rekao da ću
uživati 11 godina dijeliti krevet s njim? 🙂 Loki, učinio si mi ovu
reprezentativnu priču još posebnijom i veselim se nastavku našeg
prijateljstva.
Hvala Slavenu koji mi je dao šansu i uveo me u reprezentaciju.
Hvala Zlatku Daliću na suradnji i nezaboravnoj Rusiji. Hvala svim
izbornicima i trenerima na podršci, savjetima i trudu koji su uložili da
postanemo što bolja ekipa, na terenu i izvan njega.
Hvala svim članovima stožera – liječnicima na čelu s dr. Nemecom,
dr. Bahtijarevićem, dr. Jankovićem i dr. Vlahovićem, izvrsnim
fizioterapeutima i marljivim ekonomima, Ivi, Nikši, Tomi, Dragi i svim
djelatnicima Saveza koji su uz nas i koji upotpunjuju našu
reprezentativnu obitelj. Hvala i svim čelnicima Saveza na podršci,
nekadašnjem predsjedniku Šukeru, kao i neumornom g. Srebriću. Hvala
aktualnom predsjedniku Marijanu Kustiću na odličnoj komunikaciji i
razumijevanju.
Hvala i svim medijima koji su pratili moj reprezentativni put.
Imate važnu ulogu u očuvanju kulta reprezentacije te se nadam da ćete
nastaviti konstruktivno i afirmativno davati svoj doprinos uspjesima
hrvatske reprezentacije.
Posebna zahvala ide mojim roditeljima i bratu, koji su mi bili
podrška u svakom trenutku. Mogu se samo truditi biti jednaka inspiracija
i potpora svojoj djeci. Srce mi je puno jer znam da je moj Dido Šime i s
drugog svijeta ponosan na mene jer sam ispunio sve ono što je sanjao.
Raduje me što u reprezentaciji i danas vidim talent, kvalitetu,
ambiciju i strast koju sam vidio na početku svoje reprezentativne
karijere. Postavili smo visoko letvicu u Rusiji, no time se ne treba
opterećivati – dajte uvijek sve od sebe i navijači će to cijeniti, a
rezultati nagraditi. Uvijek ću biti uz vas!
Nije lako, ali…
Vrime je.
Uvijek vaš,
Šime Vrsaljko