DHMZ objavio detaljnu analizu strašnog nevremena koje je pogodilo Hrvatsku

Grmljavinsko nevrijeme koje je 19. srpnja 2023. pogodilo kontinentalnu
Hrvatsku, na svom putu od zapada prema istoku zemlje uzrokovalo je ogromne
materijalne štete te, nažalost, gubitak ljudskih života.

Zbog brojnih pitanja kako je to nevrijeme nastalo, koliko je ono
uobičajeno za našu zemlju te hoće li takvih nevremena biti sve više u
budućnostio, objavili su klimatološku analizu nevremena koju prenosimo u
cijelosti:

Analiza oborine

Prema preliminarnim podacima automatskih meteoroloških postaja, na
putanji grmljavinske oluje najintezivnija oborina zabilježena je na području
Zagreba gdje je u pola sata (od 16.00 do 16.30) zabilježeno 34,6 mm. Takva
količina oborine prema procjeni ekstrema može se očekivati prosječno jednom u
16 godina. Srednji 30-minutni godišnji maksimum na postaji Zagreb-Maksimir
iznosi 20,5 mm, a u razdoblju od 1961. najveća 30-minuta količina oborine
izmjerena je u kolovozu 1989. i iznosila je 45,0 mm. Na kraćoj skali 10-minutni
maksimum iznosio je 22,5 mm koji se, prema procjeni ekstrema, može očekivati
prosječno jednom u gotovo 50 godina. Možemo zaključiti kako je ovo ekstreman
događaj na području Zagreba.

Na ostalim postajama zabilježene 10-minutne do 60-minutne vrijednosti
bile su uglavnom u granicama prosječnih vrijednosti godišnjih maksimuma i mogu
se očekivati u prosjeku svake jedne do dvije godine. U Tablici 1. navedeni u
podaci i za postaju Slavonski Brod. Treba napomenuti da je ovdje analiza
provedena prema podacima s postaja, a za širu i realniju sliku oborinskog
događaja bit će provedena dodatna analiza koja će uključivati i radarske
podatke. Na postaji Gradište je došlo do prekida rada automatskog mjernog
uređaja uslijed olujnog vjetra i nestanka električnog napajanja. Stoga u ovom
trenutku nije bilo moguće pripremiti analizu prema dostupnim mjerenim podacima.

Analiza vjetra

Iako zabilježena količina oborine ne predstavlja izniman događaj, njen
kratkotrajni intenzitet u kombinaciji s olujnim vjetrom uzrokovao je ogromnu
materijalnu i ljudsku štetu. Stoga je potrebno analizirati i vjetar koji je
obilježio ovo nevrijeme te kako se zabilježene vrijednosti uklapaju u
vjetroklimu pogođenog područja.

Vjetrovne prilike nekog područja određene su geografskim položajem,
orografijom, razdiobom baričkih sustava opće cirkulacije, dobom dana i godine i
dr. Šire područje grada Zagreba nalazi se cijele godine u cirkulacijskom pojasu
umjerenih širina. Vjetrovne prilike u Zagrebu karakterizira u prosjeku
relativno slab vjetar, osobito u jesen i ljeti kad dominiraju bezgradijentna
polja tlaka zraka, dok su najveće srednje mjesečne brzine zabilježene u kasnu
zimu i proljeće. Hladno doba godine od studenog do ožujka karakteriziraju česte
ciklonalne aktivnosti i prolasci hladnih fronti praćeni jakim vjetrom. Na
strujanje u području grada Zagreba utječe i Medvednica. Osim što sama planinska
prepreka modificira smjer i brzinu strujanja koje prevladava nad širim
Zagrebačkim područjem, termički gradijenti u sinoptički mirnim i statički
stabilnim situacijama podržavaju stvaranje lokalnog vjetra obronka.
Najučestaliji smjerovi vjetra su N i NE, kao što se može vidjeti na ruži brzine
vjetra, no s vrlo različitim srednjim brzinama vjetra. Osim sjevernog smjera
jačinom se ističe i jugozapadni smjer vjetra, koji je dominantan smjer vjetra
na prednjoj strani ciklonalnih poremećaja na kontinentalnim postajama (na moru
tada prevladava jugo).

Iako su strujanja u prosjeku slaba, ljeti se povremeno razvije
konvektivna naoblaka, koja, uz pljusak kiše, može biti praćena i jakim vjetrom.
Zato se ponekad ljeti bilježe maksimalne godišnje vrijednosti brzine vjetra,
pri čemu se brzina vjetra opisuje prosjekom unutar 10-minutnog intervala.
Pritom te maksimalne vrijednosti brzine vjetra znatno premašuju prosječne
mjesečne ili godišnje vrijednosti te odražavaju promjenjivost vjetra u Zagrebačkoj
regiji uzrokovanu prolaskom ciklona i fronti te grmljavinskih nevremena.
Nadalje, maksimalni udari vjetra, odnosno maksimalna sekundna brzina vjetra,
više su nego dvostrukog iznosa od maksimalne brzine vjetra. S obzirom na to da
su područja olujnih udara u grmljavinskim olujama izrazito malih horizontalnih
dimenzija, očekivana je veća godišnja i lokalna promjenjivost nego što je to
zabilježeno za srednje mjesečne brzine vjetra i za maksimume brzine vjetra.
Smjer maksimalnih udara (maksimalnih trenutnih brzina) vjetra je često iz
zapadnih smjerova (Slika 1.), što je u skladu s putanjama jakih grmljavinskih
oluja nad kontinentalnom Hrvatskom. Takav smjer je zabilježen i tijekom
analiziranog olujnog nevremena.

Analizom na 12-godišnjem nizu podataka (2002. – 2017.) izmjerenih na
lokaciji automatske postaje Zagreb-Maksimir, pokazalo se da se na toj lokaciji
može očekivati premašivanje (srednje 10-minutne) brzine vjetra od 40,5 km/h u
prosjeku jednom u 20 godina, odnosno 42,8 km/h u 100 godišnjem razdoblju. Maksimalni
udari vjetra (maksimalne trenutne brzine vjetra) za koje možemo očekivati da
budu premašene u prosjeku jednom u 20 godina su 91,5 km/h, a u prosjeku jednom
u 100 godina 97,7 km/h na točno navedenoj lokaciji. Mjerenja na lokaciji GMP
Zagreb-Maksimir pokazuju da je maksimalni udar vjetra 19. srpnja 2023.
zabilježen u 15.30 iz smjera sjeverozapada (NW) te je iznosio 91,8 km/h, što se
klasificira kao olujni, na granici orkanskog. Zabilježen je udar vjetra iznosa
kakav se na toj lokaciji može u prosjeku očekivati prosječno jednom u
dvadesetak godina, što ne znači da se ne može dogoditi i češće. Procjena se
radi lokalno, pa ne opisuje nužno vjerojatnost iste pojave u geografskoj
blizini analiziranog područja.

Iz trenutno dostupnih automatskih mjerenja na zagrebačkom području, može
se vidjeti da su južnije, na lokacijama Buzin i Zagreb-aerodrom zabilježeni
jači udari vjetra nego na lokaciji Zagreb-Maksimir. Na lokaciji Buzin u 15.00
zabilježen je udar vjetra od 100,1 km/h iz smjera zapada (W), dok je na lokaciji
Zagreb-aerodrom u 15.10 zabilježen udar vjetra od čak 114,8 km/h iz smjera
sjeverozapada. Treba napomenuti da se u ovom trenutku radi o podacima koji nisu
prošli sve stupnjeve kontrole te će se konačan odgovor moći dati tek nakon što
se provedu sve analize i kada podaci prođu sve stupnjeve kontrole propisane
standardima Svjetske meteorološke organizacije.

Olujni vjetar koji je poharao Zagreb nesvakidašnji je događaj čemu
svjedoče i izmjereni godišnji maksimumi udara vjetra za lokaciju GMP
Zagreb-Maksimir. Najveća dosad zabilježena vrijednost maksimalnog udara vjetra
izmjerena je u srpnju 2008. i iznosi 94 km/h, što nadmašuje događaj kojem smo
nedavno svjedočili i čije posljedice još osjećamo. Najjači udar vjetra na GMP
Zagreb-Grič iznosi 109 km/h te je izmjeren 28. lipnja 2017., no na potonjoj
lokaciji trenutno nisu uspostavljena automatizirana mjerenja zbog modernizacije
meteorološke postaje pa se maksimalni iznos ne može usporediti s nedavnim
događajem.

Nakon što je uzrokovao kaos na zagrebačkom području, mezoskalni
konvektivni sustav premještao se na istok te je, povremeno mijenjajući
intenzitet, sličnom žestinom zahvatio još brojne gradove poput Gradišta i
Slavonskog Broda. Dok je na GMP Gradište vjetar srušio stup s osjetnicima
brzine i smjera vjetra, pa je došlo do prekida u mjerenjima, na lokaciji GMP
Slavonski Brod zabilježeno je u 17.00 čak 118,4 km/h. Preliminarni rezultati
pokazuju da je moguće da se radi i o apsolutnom maksimumu udara vjetra za ovu
lokaciju, što treba dodatno potvrditi kada podaci prođu sve stupnjeve kontrole
propisane standardima Svjetske meteorološke organizacije. U razdoblju od 2000.
godine do danas, najveći iznos od 109.4 km/h udar vjetra je na lokaciji GMP
Slavonski Brod dosegnuo u kolovozu 2020. godine.

Što možemo očekivati u
budućnosti?

Prema rezultatima opaženih trendova u Hrvatskoj uočeno je zagrijavanje u
svim godišnjim dobima, osobito u toplom dijelu godine (proljeće i ljeto).
Zagrijavanje se očituje u porastu svih temperaturnih indeksa ekstrema poput
broja toplih dana i noći, duljini toplih razdoblja i sl. Promjene u oborinskom
režimu ukazuju na značajno osušenje u ljetnim mjesecima, osobito na Jadranu te
jasan porast jesenskih količina oborine u cijeloj zemlji. Ljetni trend
smanjenja oborine je popraćen i povećanjem intenziteta satnih i višesatnih
godišnjih maksimuma koji se u kontinentalnoj Hrvatskoj uglavnom javljaju u ljetnim
mjesecima. Značajnija intenzifikacija oborine od druge polovine prošlog
stoljeća uočena je u središnjoj unutrašnjosti i u Istri i to za trajanja
oborine od 6 h do 24 h. Nedavno je u znanstvenoj zajednici definiran set satnih
indeksa oborinskih ekstrema koji daju uvid u učestalost i intenzitet
kratkotrajnih oborina. Ti indeksi će omogućiti međusobno usporedive analize
promjena kratkotrajnih ekstrema koje nisu još detaljno istražene, a trenutno su
i u fokusu istraživanja u DHMZ-u.

Hrvatska se, kao i ostale zemlje Sredozemlja zagrijava brže od ostatka
svijeta. Očekuje se rast godišnjih i sezonskih temperatura zraka u cijeloj
zemlji i u budućnosti. Najveći se porast očekuje ljeti, uz povećan broj dana s
visokim dnevnim, ali i noćnim temperaturama, dugotrajnije i intenzivnije
toplinske valove. Najveća promjena u oborinskom režimu očekuje se također ljeti
uz manjak oborine u cijeloj Hrvatskoj, a najviše uz obalu Jadrana. U preostalim
sezonama oborina može porasti u odnosu na količine koje su zabilježene u
razdoblju 1981. – 2010. Projekcije pokazuju da se očekuje dulji niz uzastopno
sušnih dana ljeti te njihovo skraćivanje zimi. Sukladno tome, skratit će se niz
kišnih dana ljeti. U svim drugim sezonama, standardni dnevni intenzitet oborine
bit će veći, što znači da možemo očekivati izraženije oborine u kratkom
razdoblju.

Projekcije maksimalne brzine vjetra na 10 m pokazuju veliku
promjenljivost (i nepouzdanost) u signalu klimatske promjene. Na godišnjoj
razini, promjene su zanemarive, uglavnom u rasponu od –1 % do 3 % ovisno o
dijelu Hrvatske.

Visoke temperature zraka, velika vlažnost i nestabilnost u atmosferi
osnovni su preduvjeti za nastanak oluje. Uz promjenu jačine i smjera vjetra po
visini dolazi do razvoja olujnog oblaka. Atmosfera je danas zagrijana u odnosu
na predindustrijsko razdoblje za 1,1 °C i može sadržavati više vlage. Svaki
stupanj porasta temperature znači 6-7 % više vlage. Ta dodatna vlaga je u
produljenim toplim razdobljima (kao što smo imali proteklih dana) izvor za
razvoj nestabilnosti i veće količine oborine. U uvjetima dodatnog globalnog
zagrijavanja možemo očekivati češće oluje, javlja DHMZ.