INTERVJU Pavao Vugdelija: Mi igrači smo prava “klapa”, zato Dugopolje ima najčvršću obranu lige

Dugopolje drži najčvršću obranu Druge HNL, “bedem” momčadi Marija Smodlake u dvanaest je odigranih susreta primio svega šest
golova. Zasluge za to prije svega idu na konto čuvara mreže; 27-godišnji Pavao
Vugdelija podrijetlom iz Otoka pored Sinja je prema mnogima, koji prate
drugoligaški nogomet, trenutno najbolji vratar lige koji je karijeru započeo u
njemačkim niželigašima, a u intervju za naš portal otkrio nam je kako je tekao
njegov nogometni put i da u Hajduku nikad nije dobio pravu priliku.

– Bio sam u Njemačkoj, trećoj i četvrtoj ligi, za
Eintracht Wetzlar na posudbi sam u godinu i pol dana branio 40 utakmica nakon
čega sam se vratio u Sinj, u Junak koji je tada igrao Drugu ligu. Potom sam
dvije godine proveo u trećeligašu Raštanama s kojima smo dvije sezone zaredom
bili prvaci. Uslijedio je transfer u stobrečki Primorac, a potom u sezoni
2012./2013. prelazak u Hajduk. Čitavu sam tu sezonu u Hajduku bio broj dva i
nisam dobio šansu. Branio sam samo jednu utakmicu, u Kupu protiv Slunja gdje
smo pobijedili 4:0. Zato sam napustio Hrvatsku i na osam mjeseci otišao u Južnu
Afriku, no kako sam bio šesti stranac u momčadi, mogao sam braniti samo
prijateljske utakmice pa sam odlučio kako je vrijeme za povratak. I dok sam
trenirao u Sinju, nazvao me sadašnji trener Smodlaka i pitao bi li došao u
Dugopolje. Dalje znate – otkriva nam na početku razgovora Vugdelija koji ne
krije kako pravu priliku u dresu Bijelih, nije nikad dobio.

– U vrijeme kad sam ja bio u Hajduku, branio je
Blažević, a Kalinić je bio nešto ozlijeđen pa sam ga mijenjao. No, šansu nisam
dobio iako sam takoreć 30 utakmica sjedio na klupi. Godinu sam dana stalno
trenirao, najprije sa Zoranom Varvodićem, poslije i s Tonćijem Gabrićem, no
osjećao sam kako nema šanse da ću doći na Hajdukov gol. Posebno kad je trener
postao Igor Tudor.

Prijeđimo sada u sadašnjost. U Dugopolju briljiraš, primio si samo šest
pogodaka (najmanje od svih drugoligaških vratara), a da nije bilo male
neopreznosti u Lučkom moglo je biti i pet?

– Istina, to u Lučkom je bila čisto moja greška. Ali u
Dugopolju se osjećam super, tu mi je prva liga. Dobra smo ekipa, prava klapa
što se kaže i to mi se najviše sviđa. Borimo se jedan za drugog, trener je s
nama i kako on kaže tako bude. Žao mi je što nismo pobijedili u Gorici, imali
smo dvije šanse u 90. minuti, isto tako i sad u nedjelju protiv zaprešićkog
Intera kada je Klarica pucao u 91. minuti. Sve štima, no da nas je sreća samo
malo pomazila, imali bi pet bodova više.

Pavao Vugdelija je inače visok 201 cm, raspon ruku 215 cm. Sigurno nije
bezazlen “prizor” kad napadači dođu u situaciju jedan na jedan.  

– Ha-ha. Ma, iskreno naša obrana vrhunski štima,
trener je to sve odlično posložio. Mi igrači se slažemo i pokrivamo jedan
drugog pa nam je vrlo teško zabiti gol. Kompaktni smo i prema nazad, tu imamo
veliko iskustvo u liku Gorana Gruice koji je jedan od boljih stopera s kojima
sam igrao. Također i naš Špiro Peričić, jedino šteta što se Bandalo ozlijedio,
on je bio odličan i dobro krenuo u sezonu.

Spomenuo si tu nedjeljnu utakmicu protiv Intera. Kako ste doživjeli
Zaprešićane, jesu li zaista toliki favorit za prvaka kako ih se prezentira?

– Sami ste vidjeli da su u prvom poluvremenu zabili
gol iz jednog prekida, bila je to naša mala greška. A čini mi se da su nam u
zadnje vrijeme najveći problem ti prekidi. Primili smo četiri gola iz prekida,
jedan je bio penal i taj šesti je moja greška u Lučko. Nitko nam nije došao u
Dugopolje i razbio nas, pa ni Inter nije stvorio brdo šansi. Protiv njih smo
utakmicu otvorili super, mogli povesti već u petoj minuti, nismo, ali jesmo u
toj 23. U drugom smo dijelu također bili bliže drugom pogotku, ali stalno nam
nedostaje taj segment sreće.

Dugopolje nakon malo više od od polovice prvenstva zauzima četvrtu poziciju
ljestvice. Kakva su očekivanja od ostatka sezone?

– U klubu je sve super, trenira se i radi punom parom,
a ja se nadam da ćemo već u idućem kolu pobijediti. Gosti smo Bistre, mora i
nas krenuti. Stvaramo puno šansi, no što to vrijedi kad lopta neće u gol. Želja
je da budemo što bliže u vrhu ljestvice, da zakompliciramo prvenstvo, no
najvažnije je da sezonu odradimo što bolje možemo.

A što je s tvojim osobnim planovima, budućnost?

– Ah, najbitnije mi je da ostanem zdrav i ostvarim što
bolji rezultat s Dugopoljem. Tu nemam nikakvih primjedbi, igrači dišu jedan za
drugog i trenutno ne razmišljam o budućnosti. Branim svaku utakmicu, trener ima
povjerenja u mene i vidjet ćemo što će biti na kraju sezone.