“Ebolu je nemoguće kontrolirati”

Ebola je jedna od najsmrtonosnijih bolesti poznatih
čovječanstvu. Mihail Ščelkanov, suradnik Znanstveno-istraživačkog instituta za
virologiju “Ivanovski”, i glavni ruski virolog Viktor Maljejev,
upućeni su početkom kolovoza u Gvineju da pomognu u borbi s epidemijom i ostat
će tamo još nekoliko tjedana. Ščelnakov u intervjuu za Ruski vjesnik govori o
borbi s ovom, zasada neizlječivom, bolešću.

 I pored toga što broj zaraženih ebolom u Zapadnoj Africi i dalje raste i
širenje virusa praktički nije moguće kontrolirati, posljednjih je dana ipak
došlo do poboljšanja situacije, govori Mihail Ščelkanov.

Kakva je trenutno epidemiološka situacija u regiji?

Ranije su otkrivani samo teški slučajevi, a sada, zahvaljujući ranoj
dijagnostici, liječnici daleko ranije obrate pozornost na zaražene osobe. Zbog
toga i smrtnost oboljelih od ebole opada (obično stopa smrtnosti iznosi 90
posto, a sada je oko 50 posto).

Dijagnostika je u bolnici Donka u Conakryju (najveća državna bolnica u
zemlji – op. ur.) prilično dobro organizirana, u velikoj mjeri zahvaljujući
tome što je rukovoditelj laboratorija, doktor Maga, završio Moskovsku državnu
akademiju veterinarske medicine i biotehnologije “K. I. Skrjabin “.

Što konkretno radite u Gvineji?

Prije svega, pružamo znanstvenu i metodološku pomoć ovdašnjim stručnjacima.
Konkretno, pomažemo im da poboljšaju dijagnostiku virusa. Smatram da im je
kontakt s nama pomogao. Drugo, mi dajemo savjete ovdašnjim stručnjacima u vezi
sa samim virusom ebole.

Bili smo i u jednoj improviziranoj poljskoj bolnici, gdje smo davali savjete
liječnicima u vezi s kliničkim pitanjima i pitanjima hemoragijske groznice.
Stvar je u tome što su klinički pristupi liječenju takvih vrsta groznice
uglavnom isti, a u Rusiji postoji, na primjer, krimsko-kongoanska hemoragijska
groznica, tako da mi imamo odgovarajuće iskustvo.

Jedan od naših zadataka je i da osiguramo sigurnost ruskih državljana i
službenika veleposlanstva.

Kako se, po vašem mišljenju, može zaustaviti epidemija?

To je teško učiniti iz dva temeljna razloga. Prvi je taj što infekcija ima
svoje prirodno žarište. Sada je praktično nemoguće kontrolirati proces
cirkulacije virusa u prirodnim žarištima u šumskom dijelu Gvineje, u Sijera
Leoneu i Liberiji.

Drugi temeljni razlog su socijalno-ekonomski uvjeti u tim zemljama. Zapadna
Afrika jedno je od najsiromašnijih područja na svijetu. Ovdje uopće nema
sanitarnih i epidemioloških službi u onom smislu kako ih mi shvaćamo.

Tome dodajte i administrativnu insolventnost mnogih zemalja Zapadne Afrike i
visok stupanj korupcije, koji ne omogućuje čak ni da se kvalitetno realiziraju
antiepidemiološke akcije, jer zaražena osoba za dolar i pol može izaći izvan
granica sanitarnog kordona.

Još je važno uzeti u obzir lokalna vjerovanja, primjerice kada na sahrani
cijelo naselje grli pokojnika prije nego što ga spuste u grob (tijelo umrlog od
ebole izuzetno je zarazno – op. ur). Sve to ne pridonosi brzom zaustavljanju
epidemije.

Treba ipak istaknuti da se počelo s poduzimanjem pojedinih mjera. Na
primjer, tijela svih koji su umrli u bolnici Donka ne predaju se rodbini, nego
se obavezno kremiraju u krugu bolnice.

Poduzimaju se određene mjere i po liniji Ministarstva
zdravlja Gvineje i Svjetske zdravstvene organizacije. Osim toga, vlade zemalja
Zapadne Afrike najzad su shvatile da ne treba skrivati ​​broj zaraženih, tako
da je upravo ovih dana došlo do određenog poboljšanja situacije.