NA POČETKU DANA: Što se krije iza imena Domaćica?

Potaknuta tako nedavnim raspravama u javnom
prostoru u vezi nove kampanje jedne naše poznate kompanije koja pokušava keksima
naglasiti kako Domaćice zapravo preuzimaju obveze vezane za kućanstvo a uz to
moguće i rade odgovorne poslove. Jesmo li spremni javno progovoriti o potrebi
da je briga za kućanstvo zapravo zajednički posao svih ukućana? Dostupni podaci
istraživanja na koje se baziraju govore poražavajuće: većina ispitanika, i
odraslih žena (70 posto) i odraslih muškaraca (51) kao i tinejdžerica (73
posto) i tinejdžera (72 posto) tvrdi da žene obavljaju veći dio poslova u
kućanstvu. 

Takav stav odraz je svakodnevne slike unutar
obitelji, stvoren već od malih nogu. Mama je najčešće ta koja kuha, pegla,
čisti, brine za djecu, vodi raspored aktivnosti, organizira izlete… dok tate
sjede, igraju igrice, surfaju na mobitelu ili leže pred televizorom, idu s
dečkima na pivu ili utakmicu…

Rod nije moguće, niti potrebno
izbrisati, no je li moguće smanjiti utjecaj rodnih stereotipa koji prate rodne oznake? Možemo li omogućiti djeci da istražuju sve interese, hobije i
karijere neovisno kojeg su roda?

 ”Dečko je!”
Rod je najčešće prava etiketa s kojom se susrećemo kad postajemo roditelji.
Rodne oznake nešto su što nas prati na svakom koraku, od odabira odjeće,
igračaka, kasnije zanimanja, ali i tradicije i stereotipa… Jedna od prvih
stvari koje počnemo raditi kad saznamo da čekamo dječaka je upravo stereotipna:
obojimo sobicu u plavo ili počinjemo kupovati 
robicu ”muških” boja … Podjela po dućanima dječje robe dodatno nam
daje smjernice – djevojčice na jednu stranu, dječaci na drugu. Isto je i sa
igračkama – bebe, kolica, kuharski set, set za čišćenje, blagajne su rozi za
djevojčice, traktori, auti, mačevi, kocke su za dječake. Kako dijete raste
podjele su sve uočljivije u svakodnevnim obrascima ponašanja pa stoga ne čudi
stav da je žensko = domaćica. 

Mozak kažu ima cjeloživotni kapacitet
da se promijeni i preokrene, ali je najrastezljiviji do sedme godine. Ono što naučimo tijekom ovog
kritičnog razdoblja može dramatično oblikovati naš razvoj. Imamo li znanja
pokazati svom djetetu svijet u kojem su sve mogućnosti jednako dostupne za
njega/nju?

Rečenice poput Koja
si ti pametna djevojčica! Dečki ne
plaču! kod djece stvaraju ograničenja temeljena na rodnim normama. Rodno
neutralna rečenica Koje si ti pametno
dijete! mogla bi biti prvi korak prema okruženju bez rodnih
stereotipova.  

Zajednička igra djevojčica i dječaka zapravo je
preduvjet za stvaranje društva suradnje kasnije u školi, poslu, životu. Nauče
li da se igraju sa svima, pa čak i onima koji su na neki način drugačiji od
njih, istražuju različitosti od najranije dobi.

Upoznavanje djece
s pozitivnim primjerima gdje postoje zanimanja koja prkose stereotipima poput
medicinskog brata, plesača, inženjerke… ali i s primjerima koji mogu biti
nekonvencionalna poput rock ”Purple Rain” i glazbenika Princea Rogersa
Nelsona koji istražuje svoj rod na fluidan način. I umjesto nekog prevelikog
zaključka, jednako kao što ne valja uspoređivati dvije sestre ili dva brata jer
smo posebni i različiti svatko na svoj način, tako bi se i djetetu trebali
posvetiti kao pojedinki/cu! Brojne studije zapravo dokazuju da ne postoji ” muški mozak” ili ”ženski mozak”. Ispitivanja mozga pokazuju
da spolne razlike u anatomiji mozga postoje, ali na individualnoj razini,
većina nas ima mješavinu značajki koje su karaktristične za oboje. Dakle, dok postoje neke
biološke razlike među rodovima, moramo pažljivo razmisliti o tome koliku težinu
tome zapravo dajemo – i kada je rod jednostavno nevažan.