Srđan Gjurković se za riječ u Saboru javio 470 puta, Željko Kerum niti jednom

Sabor je od siječnja do srpnja zasjedao 68 dana te je raspravio 217 točaka. U tom periodu doneseno je 89 zakona, od toga 23 jednoglasno, dok je 13 prijedloga zakona odbijeno. 

Zastupnici su se u istom periodu javljali za riječ, neki više puta, a neki malo manje. Na vrhu liste onih koji su se najviše puta javili za riječ su HDSSB-ov Boro Grubišić (1919 puta), nezavisni Branko Vukšić (1716 puta) i HDZ- ovac Ivan Šuker  (1655 puta). Među onima na začelju, koji se niti jednom nisu javili za riječ, je HGS-ov Željko Kerum. On se našao u društvu trojice SDP-ovaca (Darko Lediniski, Josip Vuković i JosipKrnić) te jednog HDZ-ovca- Tugomir Kuduz. Nešto bolji od njih je šef HDZ-a Tomislav Karamarko. On se za riječ javio svega pet puta.

Troškovi saborskih zastupnika (bitno je naglasiti- bez plaća) iznosili su u ovih pola godine oko 5.2 milijuna kuna, što je za 400 tisuća kuna manje negoli u istom razdoblju lani. Uglavnom je riječ o troškovima prijevoza osobnim automobilom u službene svrhe, najma stana, zrakoplovnih karata, odvojenog života, hotelskoga smještaja… Ono što je zanimljivo jest podatak da je na javni prijevoz potrošeno 29 tisuća kuna, što je šest tisuća kuna više negoli lani. To bi značilo da su ove godine zastupnici ipak malo češće išli vlakovima, autobusima…

Najviši su troškovi onih koji dolaze sa juga zemlje i koji imaju dosta međunarodnih aktivnosti. Tako su se na vrhu liste našli  HDZ-ovi Frano Matušić (127.000 kuna) i Ante Babić (99.500 kuna), SDP-ova Ingrid Antičević-Marinović (94.325 kuna) i HNS-ov Boris Blažeković (94.300 kuna).

Što se zastupnika iz Splitsko- dalmatinske županije tiče, na vrhu liste najaktivnijih nalazi se HNS-ov Srđan Gjurković. On se za riječ javio ukupno 470 puta, a uz to je odradio i 102 sjednice Odbora za financije i državni proračun (čiji je predsjednik). Slijedi HDZ-ovac Ante Babić(363), SDP-ovac Šime Lučin (346), HDZ-ov Dujomir Marasović (295), nezavisni Ivan Grubišić (170), SDP-ov Damir Rilje (110), zatim HDZ-ov Ante Sanader (107), SDP-ovac Marin Jurjević (91). 43 puta za riječ se javila HGS-ova zastupnica Nevenka Bečić, 12 puta Jakša Baloevićiz Novog vala, a na posljednjem mjestu je Željko Kerum koji se nikada nije javio za riječ.

Kada su u pitanju troškovi tih istih zastupnika, na prvom mjestu je Ante Babić sa 99.521,18 kuna, slijedi ga Marin Jurjević sa 68.557,28 kuna, zatim su tu Ante Sanader  (62.605,38 kuna), Damir Rilje sa 60 tisuća kuna, Jakša Baloević (58.503,66 kuna), Srđan Gjurković sa nešto manje od 56 tisuća kuna. Ivan Grubišić na ime troškova dobio je nešto više od 50 tisuća kuna,Dujomir Marasović 38.508 kuna, Nevenka Bečić37.426,82 kuna te Šime Lučin 29.413 kuna. Kod Željka Keruma brojka je i u ovom slučaju, kao i kod broja javljanja za riječ, jednaka nuli.

Uvijek je zanimljiv podatak koliko se puta koji zastupnik javio za riječ, koliki su njegovi troškovi, kolikom broju sjednica je prisustvovao… Upravo zato za komentar smo zamolili zastupnika Srđana Gjurkovića koji je iz Županije splitsko- dalmatinske, kao što već rekosmo, najaktivniji. Evo kako je odgovorio na nekoliko pitanja.

Jako ste aktivni u Saboru RH, ali i u splitskom Gradskom vijeću. Koje su teme koje Vas najviše zanimaju? Koliko je vremena potrebno utrošiti na pripremu za jednu sjednicu ukoliko želite biti aktivni sudionik rasprave?

– Do ulaska u Sabor radio sam u privatnom sektoru pa su gospodarstvenici i dalje u mom fokusu interesa, zatim povezivanje znanost i gospodarstva, sport i financije u sportu, rad udruga i sve teme koje imaju veze sa Splitom, Dalmacijom i mojom izbornom jedinicom. Predsjednik sam Saborskog odbora za financije i državni proračun, pa Povjerenstva za fiskalnu politiku što uvelike usmjerava moje redovite aktivnosti. Često “pokrivam” i ostale teme, no ključno je čitati i analizirati materijale. Kroz konzultacije sa stručnjacima i zainteresiranima za temu ode dosta vremena, ali danas internet olakšava posao i zaista je jednostavno dobiti šire informacije i upoznati se s različitim stavovima. Zanimljivi su i prijepisi ranijih rasprava, do više godina unatrag, pa je dosta “nezgodno” kad nekoga uhvatite u licemjerju i radikalnoj promjeni stava u odnosu na ono što je zastupao ili zastupala samo koju godinu ranije. Bez pripreme laka ste “meta ” političkim protivnicima”, ali i stručnoj javnosti pa mnogi radije šute, no nismo plaćeni da šutimo

Po Vašem mišljenju, zašto se pojedini zastupnici nikada ne javljaju za riječ? Kako komentirate činjenicu da Željko Kerum niti jednom nije govorio u Saboru?


– Svatko nosi svoj mandat imenom i prezimenom , neovisno o strankama i nisam čuo da je netko zabranio ikome da se javlja za riječ, raspravu ili repliku . Znači odgovor leži u odluci  pojedinca koliko će biti aktivan. Zastupnik Kerum ni ne prisustvuje raspravama pa tako ne može ni raspravljati. On ima svoje razloge i najbolje je da sam odgovara na to pitanje, a njegovi birači će procijeniti je li to ono što su očekivali od njega.

Smatrate li da oni koji se tek s vremena na vrijeme pojave na sjednicama, ne bi trebali primati plaću za svoj (ne)rad u Saboru?


– Sabor je naše radno mjesto i rasprava da li trebamo dolaziti na svoje radno mjesto i raditi posao za koji smo plaćeni je nepotrebna. Prema Ustavu i Poslovniku zastupnik nema obvezu dolaska na rasprave, ali ponavljam iz poštovanja prema onima koji su nas birali, onima koji nas plaćaju i svima onima koji svaki dan moraju doći na svoj posao, postoji moralna obaveza. Bez javnog iznošenja stava saborskog zastupnika, bio on za ili “kontra”, bez argumentirane rasprave pa i političkog nadmudrivanja nema zdrave demokracije. Nema ružnije slike koju možemo poslati od praznih saborskih klupa.

Znakovito je da se ove godine potrošilo 400 tisuća kuna manje na putne troškove, dnevnice… Smatrate li da bi zastupnici mogli malo češće koristiti javni prijevoz (radi uštede proračunskog novca)?


– Troškovi saborskih zastupnika uvelike ovise o aktivnostima i zaduženjima kao i udaljenosti zastupnikove izborne jedinice od Zagreba. Nema tu turističkih putovanja.  Ulaskom u EU i NATO porasle su obaveze zastupnika na međunarodnom planu, a jača i uloga nacionalnih parlamenata u okviru EU. Zastupamo i predstavljamo Hrvatsku na konferencijama i radnim sastancima, a naše su delegacije na tim putovanjima redovito najmanje. Osobno sam, ali tako i druge kolege više puta išao sam na te sastanke, a radi se i raspravlja se o jako bitnim temama. Parlamentarci iz drugih zemalja idu u većem broju i često sa stručnim službama. U strukturi troškova na dnevnice otpada najmanji dio. Avion i smještaj su puno veća stavka. Što se tiče troškova prijevoza unutar zemlje, jasno je da su puno viši troškovi za zastupnike iz Dubrovnika, Splita ili Pule nego za one iz Karlovca, Zagreba ili Varaždina. Troškove treba strogo kontrolirati i biti racionalan sa svakom kunom, no neki su ipak nužni za normalni  rad. Nužno je razgraničiti rad od nerada, pa tako i troškove koji nastaju zbog rada, od onih koji predstavljaju raskalašenost.