Vojvođanske vlasti bile su primorane izraditi novi Statut
Vojvodine jer je Ustavni sud Srbije u prosincu 2013. utvrdio da pojedine
odredbe temeljnog dokumenta Pokrajine nisu sukladne Ustavu Srbije.
Sud je ocijenio da „nisu u suglasnosti s Ustavom one odredbe
Statuta koje se temelje na ustavnopravno neprihvatljivom konceptu da je
Statut AP Vojvodine njezin konstitutivni akt kojim je Autonomna
pokrajina ovlaštena urediti svako pitanje za koje smatra da je za nju od
interesa“.
Ustavni sud je odluke kojima se osporavaju nadležnosti
pokrajinske administracije i autonomija Vojvodine počeo donositi nedugo
poslije promjene vlasti u Srbiji 2012., kada je počela dominacija Srpske
napredne stranke.
Prema nacrtu Statuta koji je danas predstavljen javnosti
pokrajinska Skupština više ne utvrđuje “osnove politike na razini AP
Vojvodine” i nije “najviše tijelo i nositelj normativne vlasti”.
I dosadašnji grb AP Vojvodine, kao još jedan od simbola
pokrajine, trebao bi biti zamijenjen grbom iz 1848., s crvenim štitom na
kojem je srebrni križ između četiri zlatna ocila.
Također, nacrt ne predviđa postojanje Vijeća nacionalnih
zajednica, a umjesto njega će Skupština Vojvodine obrazovati radno
tijelo za nacionalnu ravnopravnost.
Direktor Centra za regionalizam iz Novoga Sada Aleksandar Popov
je upozorio da je odluka Ustavnog suda autonomiju vratila u
Miloševićevo doba, dok je na internetskom portalu “Autonomija” konstatirano da nacrt novoga Statuta više sliči dokumentu „neke
nevladine organizacije, nego statutu “Autonomne pokrajine Vojvodine“.
Vojvođanska partija je ranije zaključila da osporavanje dijelova
temeljnog dokumenta AP Vojvodine predstavlja korak ka konačnom ukidanju
autonomije Vojvodine.
Vojvodina može biti član europskih i svjetskih udruga i regija, a
predstavljanje i promoviranje te pokrajine predviđeno je samo u
posebnim jedinicama u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Srbije,
koje bi bile formirane na zahtjev pokrajine.
Radna skupina za izradu nacrta Statuta izbacila je stav prema
kojemu se teritorij pokrajine ne može mijenjati bez suglasnosti građana
na referendumu, a kao nositelji prava na pokrajinsku autonomiju označeni
su stanovnici Vojvodine, a ne njeni građani.
Osim srpskog jezika i ćiriličnog pisma, u službenoj uporabi u
pokrajini bit će mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski
jezik.
O predloženom nacrtu novoga Statuta Vojvodine raspravljat će se
na sjednici Skupštine Vojvodine koncem travnja ili početkom svibnja.