Djeca imaju pravo zato što su djeca

Djetinjstvo je jednokratni
“prozor” u razvoj potencijala djeteta, geslo je Nacionalne strategije za
prava djece u Hrvatskoj do 2020., koja je usmjerena na osiguranje
boljih usluga u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi, pravosuđu,
sportu, kulturi i slobodnom vremenu djece, te eliminaciju svih oblika
nasilja nad djecom.

Nositelj izrade Strategije za prava
djece je Ministarstvo socijalne politike i mladih, koje je putem
interneta otvorilo javnu raspravu koja traje do 9. svibnja.

Dosad je u Hrvatskoj ostvaren značajan napredak u zaštiti
dječjih prava, ali isto tako mnoge obveze iz raznih dokumenata nisu
provedene, stoga bi Strategija trebala potaknuti drugačiji pristup u
kojem su ključni suradnja i dogovor svih koji skrbe o zaštiti dječjih
prava, izjavila je Hini profesorica sa zagrebačkog Pravnog fakulteta
Marina Ajduković, voditeljica radne skupine za izradu Strategije.

Još uvijek su velike oscilacije u međuresorskoj suradnji, znatna
sredstva troše se neučinkovito, a programi se ponavljaju. Ako želimo
biti djelotvorni, moramo osigurati međuresornu suradnju na svim
razinama, ustvrdila je Ajduković istaknuvši da mjere trebaju biti
“spuštene” na lokalnu zajednicu, koja će utvrditi prioritete za
financiranje.

Moramo osvijestiti činjenicu da djeca imaju svoja prava zato što
su djeca, a ne da ih tek trebaju zaslužiti. Naša je dužnost da ih učimo
odgovornosti, razvoju njihovih kapaciteta, životu u zajednici,
poštovanju drugih, toleranciji… to je usmjerenje koje dobro provode
skandinavske zemlje u kojima je razina dječjih prava izrazito visoka,
naglašava Ajduković.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, djece i mladih osoba
do 19 godina starosti bilo je 896.000 ili 20,9 posto ukupne populacije.

U 2001. bilo ih je oko milijun, što je 23,74 posto ukupne
populacije, a 1991. 1,2 milijuna ili 24 posto stanovništva. Vidljivo je
da se broj djece apsolutno i relativno smanjuje, a Hrvatska je još 1991.
ušla u fazu depopulacijskoga kretanja s većim brojem umrlih nego
rođenih.

Oko 40.000 djece živi u siromaštvu, što je pet posto dječje
populacije, zbog čega su sve brojniji zahtjevi da se hitno donese
Nacionalni plan borbe protiv dječjeg siromaštva.

U prethodnim dokumentima o zaštiti dječjih prava bilo je
sistemskih pogrešaka, kaže Ajduković, zbog čega nije osigurana
ravnomjerna dostupnost usluga svakom djetetu. Na žalost, nije isto biti
dijete s posebnim potrebama u Zagrebu, Vukovaru, Rijeci, Splitu ili
Dubrovniku.

Ajduković ističe kako se često ulagalo u razne aktivnosti, bez
povratnih informacija o njihovoj dobrobiti za djecu. Udruge civilnog
društva, jedinice lokalne samouprave, različite zaklade i ministarstva
primaju znatna sredstava za programe namijenjene djeci, a istodobno se
ne zna kakve su rezultate ta ulaganja polučila.

Strategija predviđa virtualni “dječji proračun”

Stoga je važno, naglašava Ajduković, što Strategija predviđa
“dječji proračun” u kojem će se moći vidjeti koliko se ulaže u djecu, po
kojim se stavkama ulaganja mogu pratiti i kako gospodarska kriza utječe
na smanjivanje dječjih prava.

To će biti virtualni “dječji proračun”, odnosno neće biti na
jednoj poziciji u državnom proračunu, već će se s pet-šet klikova moći
zbrojiti izdvajanja za djecu po raznim resorima, pojašnjava Ajduković.

Ako se pod pritiskom krize neke stavke za djecu reduciraju, uz
pomoć “dječjeg proračuna” to će se moći uspoređivati s ostalim stavkama,
odnosno koliko su sredstva za djecu proporcionalno manja u odnosu na
ulaganja u sport, infrastrukturu itd.

U Strategiji se također navode preventivne mjere i programi
protiv debljine, pothranjenosti, depresije i anksioznosti, ali i ističe
veliki problem sve većeg broja djece koja žive u siromaštvu.

Siromaštvo i nedovoljna skrb u djetinjstvu dovode do trajnih
promjena u funkcioniranju DNK, što je potvrdila i epigenetika
(znanstvena disciplina koja proučava nasljedne promjene u ekspresiji
gena).

Ako roditelji, skrbnici ili društvo iz bilo kojeg razloga
nedovoljno skrbe o djeci, ako su prema njima nasilni, djeca neće kasnije
moći ostvarivati svoje predispozicije. Zaostajat će u potencijalima i
ako su pothranjena ili se loše hrane.

“Ako je djete odgojno zanemareno i tablicu množenja ne nauči do
određene dobi, nikada je neće naučiti na razini automatizma”, kaže
Ajduković.

Sve više depresije i anksioznosti kod djece

Sve više indikatora ukazuje na porast depresivnosti i
anksioznosti kod djece. Gleda li se na to u kontekstu promjene načina
dječje igre i provođenja slobodnog vremena, očito se mora poticati
kreativne igre u prirodi, druženja i neposredne kontakte umjesto
virtualnog svijeta.

No, kako to osigurati ako podaci kažu da u Hrvatskoj živi oko
40.000 siromašne djece, čiji roditelji nemaju novca da izlet sa školom
ili nekom drugom institucijom plate 50, 100 ili više kuna?

Ajduković odgovara kako je upravo to problem koji Strategija
nastoji prepoznati i riješiti. Moramo za to naći novca i izgraditi
mehanizme solidarnosti, to je izazov pred svima nama, poručila je.

Stoga, moraju li se zbog financijskih problema reducirati neka
dječja prava, društvo treba u svojim odlukama biti mudro, odnosno stalno
imati na umu taj “prozor u razvoj dječjih potencijala”, upozorava
Ajduković. Što uložimo u prevenciju, dodaje, višestruko će nam se
vratiti.