KOMENTAR: Bijelima umor odnio hrabrost

Svega i svačega vidjeli smo na Rujevici, osim onog najvažnijeg, golova u mreži Rijeke odnosno Hajduka. Nervozan Jadranski derbi, bez ljepote i dobrog nogometa, bez hrabrosti i konkretnosti na obje strane. Uz vrlo odlučan sudački kriterij Marija Strahonje, beskompromisnog kada je u pitanju pokazivanje kartona.

Na punom stadionu atmosfera je na početku išla na ruku Rijeci, pjesmom su domaći navijači gurali Kekovu momčad i potpuno nadglasali malu grupicu Torcide. Ne zadugo, jer Hajdukovi su se navijači ekipirali nakon desetak minuta igre i dali do znanja da momci u crveno-plavim dresovima nisu sami. Nekako se s tim poklopio crveni karton za Moisesa, agresivno je udario Juranovića pa je Strahonja u punom trku dotrčao i odmah isključio Brazilca. Strasti su se dodatno rasplamsale, atmosfera se naelektrizirala pa je Strahonja imao dosta posla. U svekolikoj nervozi zagubio se nogomet, Hajduk je imao igrača više, ali ne i hrabrosti da pritisne domaće dok je Rijeka pokušavala napraviti nešto više u napadu, bez uspjeha. Brojčanu nadmoć Splićani su mogli iskoristiti u dvije situacije, Vargić je spasio Rijeku, a važan potez s klupe povukao je Matjaž Kek. Poslao je na teren Marina Tomasova koji je reagirao znatno bolje od Jugovića, stavio je na muke do tada ponajboljeg hajdukovca Juranovića te su domaći postali znatno opasniji.

Štoviše, dojam je bio da je Rijeka imala više od posjeda lopte u većem dijelu susreta. Hajduk je čekao na svojoj polovici, a kada je imao loptu suviše sporo je dolazio naprijed. Samozatajan je bio Andrija Balić, djelovao je umorno, zabrinjavajuće nespremno čak i u situaciji kada je Hajduk imao igrača više. Brojčano stanje se izjednačilo neopreznim starom debitanta Velazqueza, po Strahonjinom kriteriju to je bilo isključenje, a taj je trenutak dignuo samopouzdanje Riječana. Međutim, osim dominacije u polju, nisu bili opasni po Kalinića, a da je Maglica nakon bijega još bio i precizan Hajduk bi se u Split vratio s tri boda. Doduše, mogao je ostati i bez ovog jednog da nije bilo kapetana Milovića i požrtvovne reakcije nakon udarca Roshija. Zaključak se sam nameće, bod su Splićani zaslužili i uzeli, šteta zbog igrača više i dobrih prigoda što nisu uzeli puni plijen.