Klimatolog: “Hrvatsku očekuje sve više ekstrema. Na obali postoji još jedan problem”
Pojedini dijelovi Hrvatske već se nekoliko dana bore s poplavama uslijed ogromnih količina kiša koje su padale tijekom vikenda. U Svetom Martinu je Mura dosegnula rekordan vodostaj pa se pokušava zaustaviti dotok vode u kuće.
Drava je imala veliki dotok vode iz Slovenije i Austrije pa je, uslijed jučerašnjih obilnih kiša, ozbiljno zaprijetila dijelu podravskih sela smještenih uz nju. Prometnice koje vode do nekih mjesta već su poplavljene, a kod Botova se Drava izlila i preplavila polja.
U brojnim poplavljenim područjima ljudi su ozlijeđeni, grade nasipe i pokušavaju zaustaviti vodne valove, a u Sloveniji, koju su vremenske neprilike prošli tjedan prvu snašle, poginulo je šest osoba.
Klimatolog: Nekoć smo ljeti imali dva do tri toplinska vala, a sada ih imamo pet do šest
Jesu li ovakvi vremenski uvjeti, teške suše pa ogromne poplave, posljedica klimatskih promjena i hoće li oni na našim područjima postati uobičajene pojave, Index je upitao klimatologa i meteorologa iz Državnog hidrometeorološkog zavoda dr. sc. Ivana Güttlera.
– Ono što je mjerenjima jasno je sve češća pojava toplinskih valova, što je globalno vidljiv fenomen. Zadnjih pet desetljeća imamo sve više toplih, a sve manje hladnih anomalija. Pogotovo nam se u ljetnim mjesecima događa sve više toplih valova.
Nekoć su bila dva-tri toplinska vala ljeti, a sada ih je pet-šest. Prošlo ljeto imali smo toplinski val i sušno razdoblje na velikom dijelu Europe, a ove godine imamo nekoliko toplinskih valova i kišna razdoblja – kaže Güttler.
Isto tako objašnjava kako klimatolozi u skorijoj budućnosti očekuju sve kišniji sjever, područje Skandinavije i Britanskog otočja, te sve sušniji jug, područje Portugala, Španjolske, juga Italije i Grčke. Hrvatska se nalazi između ta dva područja, a Güttler objašnjava da zbog toga u budućnosti može očekivati i suše i poplave.
– Hrvatska se nalazi u prijelaznoj zoni koja nije fiksirana, ali može se reći da ju dijeli sa sjevernom Italijom i dijelom Mađarske. Radi se o pojasu koji mogu zahvatiti pojave karakteristične i za sjever i za jug pa tako možemo imati vrlo kišna, ali i vrlo sušna razdoblja.
Generalno, topla atmosfera donosi više vodene pare, atmosfera je toplija za jedan stupanj pa ima sedam posto više vodene pare, što znači i sedam posto više oborina, odnosno do dva puta više ekstremnih količina oborina.
Stvari koje vidimo ovih godina u klimatskom području su prirodni fenomeni, no sve to što se događa nastaje u toplijoj atmosferi koja ima puno više dostupne vodene pare pa su svi ti procesi intenzivniji. Mjerimo promjene koje su izvan prirodnih raspona događaja – objašnjava Güttler.
Možemo li zaustaviti klimatske promjene?
Upitan je je li moguće zaustaviti klimatske promjene pa samim time i usporiti ovakve vrste ekstrema s kojima se svijet sve češće susreće.
– Osnovni pristup kako zaustaviti klimatske promjene na ovom nivou je smanjenje emisija stakleničkih plinova. Mi svake godine emitiramo 40 milijardi tona samo CO2 plus druge plinove poput metana i dušikovog oksida.
Imamo velike količine plinova koji postoje u atmosferi i mi ih samo dodatno povećavamo, a povećavanjem njihove koncentracije se sve više topline zadržava u klimatskom sustavu. – kaže pa nastavlja:
– To nije nešto što se može dogoditi u tri tjedna, tri mjeseca ili tri godine, već se procjenjuje da se radi o procesu koji traje barem tri desetljeća. Da bi do promjene došlo, emisije stakleničkih plinova moraju biti jednake nuli, što znači da ćemo u slučaju emitiranja nekog kemijskog procesa u atmosferu morati sav taj višak apsorbirati korištenjem nekakve nove tehnologije ili pošumljavanjem.
Emisije koje sada unosimo u sustav se ne apsorbiraju, četvrtina se otopi u oceanima, četvrtinu pokupi biosfera, odnosno šume i pašnjaci, a 20 milijardi tona CO2 akumulira se u atmosferi. Ugljični dioksid je od kraja 19. stoljeća do danas uvećan za 50 posto, i to ne zbog prirodnih procesa, već zbog ljudskih aktivnosti, ponajviše štetnih tehnologija – kaže.
– Stotine milijuna ljudi nemaju uvjete za prilagodbu i posljedice klimatskih promjena –
Güttler objašnjava da danas velik broj zemalja posjeduje sustave koji smanjuju štete od klimatskih promjena, ali isto tako upozorava da, unatoč tomu, postoje stotine milijuna ljudi koji nisu u toj prilici.
– Postoji puno nižih gradova koji su nadomak mora, u brojnim selima male klimatske promjene uzrokuju velike štete. Iako SAD, Europa i dio Azije posjeduju sredstva za bolju izgradnju i sustave za hlađenje, treba znati da postoje stotine milijuna ljudi s ograničenim sredstvima kojima se teško prilagoditi na današnje klimatske promjene, a pogotovo one koje će se dogoditi u ostatku 21. stoljeća, do čijeg bi kraja svijet trebao, ako nastavi ovako, biti topliji za tri stupnja Celzijeva. – kaže Güttler.
Priča kako je u Hrvatskoj situacija takva da se može dogoditi sušno razdoblje, a kada dođe do oborine, u nekoliko dana padne količine kiše dovoljne za cijelu godinu.
– Što se tiče Hrvatske, možda se neće mijenjati ukupna količina kiše, ali će se mijenjati njezina raspodjela. Jedno je kada kroz neko vrijeme usporedno imamo oborine, a nešto sasvim drugo kada se u nekoliko dana koncentriraju veliki oborinski događaji.
Drugi problem je i porast razine mora. Ne radi se o porastima od nekoliko metara, na primjer, prema srednjoj procjeni, Jadransko more do kraja stoljeća može narasti za nekih 50-ak centimetara. Ipak, radi se o sporim promjenama koje imaju velik utjecaj na život ljudi koji žive na obalama. – kaže.
“Hrvatska se treba pripremiti na veći raspon ekstrema”
Pitamo ga i je li moguće u budućnosti očekivati sve više poplava na našim područjima.
– Hrvatska se kao sve Europske zemlje treba pripremiti za veći broj toplinskih valova i na veću promjenjivost, odnosno veći raspon ekstrema, od vrlo sušnih do vrlo kišnih razdoblja. Bit će i normalnih godina, neće svaka godina biti sušna ili poplavna, ali ta varijabilnost je dosta jaka u našem dijelu Europe i u prijelaznoj je zoni koja je podložna i sušama i poplavama.
Treba održavati nasipe i pratiti njihovo stanje. Ne smijemo nikada zanemariti takve sustave i potrebno je angažirati stručnjake koji će znati održavati te sustave, pratiti ih i upozoravati ljude. – zaključuje Güttler.


