KOMENTAR: Hajduk opet očajan, krizi se ne nazire kraj

Gol Mioča debelo u sudačkoj nadoknadi zaključio je još jednu tužnu Hajdukovu večer, štoviše očajnu za klub koji je prije točno 21 godinu na današnji dan igrao četvrtfinale Lige prvaka. Dva su boda otišla u nepovrat, potpuno zasluženo uzeli su Osječani ono što su im Bijeli ponudili. Trkački nemoćni, preplašeni i tehnički nedorečeni, igrali su solidno sve dok je Tino Sušić bio raspoložen. Kada se malo umorio, a Osječani ga zaustavili, raspala se igra Hajduka, a očajno loše zvuči podatak da momčad Damira Burića u drugom poluvremenu nije uputila niti jedan udarac. Na svom Poljudu, protiv Osijeka, devete momčadi lige koja je došla oslabljena za pet prvotimaca. To je apsolutno ispod svake kritike.

Kriza igre i rezultata se mogla očekivati kada su u siječnju otišli Milović, Caktaš i Balić, pa i Maglica. Došli su ih zamijeniti anonimni stranci, dvojbene kvalitete. Koji ne igraju jer ne mogu ili ne znaju. 

I onda sve ostane na Tinu Sušiću koji ima daleko više sposobnosti od mladih suigrača, donekle talentiranih, ali definitivno nedoraslih za prvu momčad Hajduka. Dok je reprezentativac BiH imao snage dominirao je travnjakom, vratio Bijele u igru nakon još jedne u nizu pogrešaka Maksima Bilyija., Ukrajinca koji ima nekakvo iskustvo, ali ne može odigrati utakmicu bez barem jednog kiksa. Danas ih je imao pregršt, bio je najslabija karika slabog Hajduka. 

Opet se na trud i zalaganje nema što prigovoriti većini hajdukovaca, baš su zbog toga preokrenuli rezultat koji je na poluvremenu bio bolji od dojma. Shvatili su Osječani da njihov domaćin ne može igrati u istom ritmu cijelu utakmicu, trener Zekić je presložio redove, gosti su se dizali kako je utakmica odmicala i izjednačili na bolan način za Hajduk i njegove navijače. 

Kada je stao Sušić stao je i Hajduk, golobradi Roguljić, Vojković pa i Bencun nisu se mogli nametnuti u sredini terena, napadača Burić opet nije imao pa je Hajduk bio bezopasan, sterilan u drugih 45 minuta. I morao je braniti stečeno, na trenutke grčevito, sa sigurnim kapetanom Kalinićem kao glavnim osloncem. 

Nije pomogao ni Nikola Vlašić koji je zamijenio očajnog Bilyija što je značilo prelazak Jeffersona na poziciju stopera. Postao je Hajduk tada još lošiji, nemoćan da se odupre agresiji Osijeka. Pokušao je Burić zatvoriti koridore s mladim Šimićem kojeg je postavio u sredinu terena mada je stoper. Nije pomoglo, popustila je obrana kod najiskusnijeg Hrvoja Milića, već smo to viđali ove sezone, a Roguljić je nezainteresirano, pogledom ispratio strijelca Mioča. Ako se mladom veznjaku može donekle oprostiti zbog  neiskustva što reći za najstarijeg i najbolje plaćenog igrača Milića. Ljubimca navijača koji igra daleko ispod renomea koji ga je doveo u Hajduk i za kojeg bi poziv u reprezentaciju bio ravan dobitku na lotu. Štoviše, dobitku Eurojackpota.

Da bi situacija postala još gora po Hajduk, Jefferson i Sušić dobili su žuti karton, treću opomenu zbog koje ne mogu igrati u subotu u Zaprešiću. Brazilac ga je zaradio zbog prekršaja, Sušić zbog nepotrebnog udaranja lopte nakon sučevog zvižduka. Jest najbolji igrač, ali zaslužuje kritiku zbog još jednog nepromišljenog poteza.  Samo bod iz tri utakmice težak je udarac za Bijele, mlade, ali još nedovoljno kvalitetne da bi bili bolji od trećeg mjesta.