Potresno svjedočanstvo splitske rodilje: “Tjerali su me da rađam s maskom, svijest sam izgubila par puta”

– Nisam neka plačljivica, ali iskustvo koje sam doživjela u splitskom rodilištu zaista nije normalno. Sve mi žene koje dolazimo roditi smo osjetljive, ne samo zbog hormona, nego i zbog samog porođaja i svega novoga što nas s rođenjem bebe čeka. Voljela bih da moje iskustvo promijeni stvari na bolje, ali nekako sumnjam u to. Toliko puta se pisalo o iskustvima žena u rodilištima, pa i o ovom splitskom, a kao što i sami svjedočimo, pomaka na bolje nema.

Ispričala je to za 24sata majka koja je u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Split rodila dječaka početkom rujna. Svoje iskustvo napisala je na društvenim mrežama, dobila veliku potporu mnogih žena, ali mnoge su je napale, zbog čega je objavu obrisala.

– Nisam očekivala da će mi neke žene ružno pisati, ali nemam sad vremena ulaziti u te silne rasprave. Kako sam napisala u objavi, molila sam ih da skinem masku na porođaju jer nisam mogla disati. To mi nisu dopustili. Naime, cijeli sam se život bavila sportom i nos mi je bio slomljen. Imam devijaciju septuma i teški kronični bronhitis koji graniči s astmom, zbog kojeg sam jedno vrijeme koristila i pumpicu. Tražila sam potvrdu od svojeg liječnika da mi ispiše moju dijagnozu, no on mi to nije mogao dati, a smatrao je i da me neće prisiljavati da rađam pod maskom. No moje poteškoće s disanjem nisu bile dovoljne da mi u rađaonici dopuste da skinem masku. Više sam puta nakratko izgubila svijest, imam naprosto ‘rupe’ u kojima se ničega iz ‘boksa’ ne sjećam. U jednom trenu sam masku skinula, da bi mi sestra došla i rekla da će me, ako je nastavim skidati, ostaviti samu i neće više doći ni pogledati. Dodala je i da ako ja ne vjerujem u koronu, ona vjeruje – priča ova mlada mama.

Inače je magistrica socijalnog rada koja, baš zato što je te struke, ne može vjerovati kako se netko može odlučiti za posao u rodilištu, a nema ljubavi prema tom poslu.

Tvrdi i kako su joj davali drip iako je bila otvorena samo jedan prst, a potom su se odlučili na hitni carski jer su bebi počeli padati otkucaji srca.

– Tu je isto jedna nevjerojatna činjenica. Sat i pol ranije počeli su govoriti kako otkucaji srca padaju, a onda je nastala panika pa su me poslali na hitni carski. Nitko ništa ne govori, nitko mi kasnije ne objašnjava kako ću dojiti, kako ću izmasirati bolne dojke.

‘Ni bebi dohranu nisu dali’ 

Nisam mogla ići na trudnički tečaj zbog korona virusa i ne znam ništa. Prvo mi je dijete i trebam pomoć, savjet… Ne žele dati bebi nadohranu jer, citiram, ‘vidi koliko imaš mlika, a tražiš nadohranu’. Mali je gladan, plače, ne mogu mu pomoći. Ni sebi ni njemu. Na kraju smo moja cimerica i ja dijelile mlijeko koje smo dobivale da obje naše bebe budu site. Na kraju je dobio i žuticu. Ja sam šest dana plakala od nemoći. Zovem supruga, on želi doći nekoga razbiti. Onda moram i njega smirivati. Ma strašno – priča majka kojoj je ovo prvo dijete.

Najgore joj je bilo kad je jedna sestra bacila poplun preko bebe jer ju je živciralo što plače.

– Primala sam antibiotik zbog carskog reza i taj put je stigla sestra s antibiotikom i nadohranom u isto vrijeme. Molim je da pričeka da nahranim dijete, da se smiri, jer neutješno plače, ali ona to odbija, stavlja mi braunilu. Dječji krevetić je gurnula i bacila poplun preko bebe, cijele bebe, i preko glave. Ja sam se zgrozila, dižem se zadnjim atomima snage i mičem taj poplun, nemoćna, slomljena i bijesna istovremeno – kaže majka za kraj dodajući kako će za drugi porođaj sigurno ići u privatnu kliniku i platiti koliko treba samo da dobije skrb kakvu svaka trudnica, rodilja i majka treba u tim osjetljivim danima. Cijeli članak pogledajte ovdje.