Samo u Splitu: Grad od neznatnog računa sada mora platiti čak 10 puta veći iznos – i to svojoj firmi!

Već smo pisali o muljaži s blagdanskim bonovima za zaposlenike Banovine, a zamislite onda tek situaciju u kojoj tvrtka u većinskom vlasništvu grada tuži taj isti grad pa nakon šest godina Trgovački sud presudi u njezinu korist i tako pokaže gorku istinu nebrige i rasipanja novca svih nas, poreznih obveznika.
I to, ni manje ni više, nego za čišćenje slivnika iz 2015. godine. Teško objašnjivi detalji odvijali su se u ‘vladavini’ SDP-ovog gradonačelnika Ive Baldasara, a teži je, sudski dio, izvršen je za vrijeme HDZ-ovog poteštata Andre Krstulovića Opare.
No, vratimo se na početak. Grad Split i tvrtka Vodovod i kanalizacija d.o.o. u poslovnom su odnosu vezano za održavanje kišnih slivnika na prometnicama na splitskom području. U studenom 2015. godine Vodovod je tako dobio nalog za čišćenje jednog slivnika što je, tvrtka u većinskom vlasništvu grada Splita, nakon nekoliko dana i učinila.
Ovdje se stvari počinju komplicirati jer nakon izdanog računa za usluge, koji sadržava i troškove vodomjera, rada i transporta, grad Split je Vodovodu račun vratio jer ‘u proračunu nisu imali sredstva za plaćanje tog računa’. Točno 4.811,25 kuna
Čudno je bilo kako taj naizgled beznačajan iznos ‘na dnevni red’ nije stigao naredne 2016. godine, ali činjenice kažu kako je grad Split račun ponovno zatražio 27. veljače 2017. godine i platio ga dvadesetak dana kasnije, precizno 21. ožujka.  
Tada priča postaje još bolja, unosnija. Svi kosturi iz ormara izašli su prošlog tjedna kada je Trgovački sud u Splitu, u predmetu kojeg je vodila sutkinja Rajana Buljan, presudio u korist Vodovoda i kanalizacije pa će grad Split, potvrdi li Visoki trgovački sud pravorijek iz Splita, biti tvrtki u većinskom vlasništvu grada Splita dužan platiti više od 50 tisuća kuna. Zašto? 
Vodovod je tužio grad Split koji je opetovano odbijao naplatu zateznih kamata koje su tekle po sili zakona. Od dana kada je grad Split pao u novčano zakašnjenje. Grad Split nije osporavao učinjeno i neplaćeno nego tek obvezu plaćanja kamata. 
– Slučaj je vodio Odjel za pravne poslove koji je samo odradio svoj posao – potraživanja koja nisu bila naplaćena i, sukladno zakonu, zateznu kamatu zbog kašnjenja – naša saznanja potvrdio je Tomislav Šuta, direktor splitske tvrtke.

Zanimalo nas je i je li cijeli slučaj mogao proći bez sudske pozadine, možebitnim dogovorom obiju strana, bez da se dodatno mora trošiti plaćanjem parničkih troškova. Šuta je odgovorio:
– Naš interes je sigurno bio zaštita onoga koga zastupamo. Sve ono što je moglo biti učinjeno je učinjeno.
Gradonačelnik Andro Krstulović Opara, kojemu je mandat na izmaku, na objavi presude se, iako je bio pozvan, nije pojavio, a u sličnom tonu prošlo je i naše nastojanje da slučaj komentira Mirna Veža, pročelnica službe pravnih poslova zaštite i zastupanja. Telefonske pozive uporno je odbijala iako je znala za traženi slučaj jer smo je o temi razgovora upoznali SMS porukom. 
To je Hrvatska – članica Europske unije. Mala zemlja za veliko prosipanje novca. Uzalud.

POSLJEDNJE DODANO: