Šoltanska: Ništa više nije mukte ili “plati pa se rugaj”

Piše:

Parkirališta u Splitu… Nepresušna tema i izvor problema za
stanovnike Splita i sve njihove goste, bilo da je riječ o parkinzima pod
naplatom (kojih manjka), bilo da su u pitanju malobrojne (besplatne) površine
za parkiranje, ulična mjesta ili “korniži”. Te “pošasti” je
lišen malo koji gradski kvart, počevši od središta Splita pa sve do Pujanki ili
Mertojaka.

Najnoviji slučaj u “brand new” kvartu, u
Šoltanskoj ulici, kod novih Orinih zgrada uz Poljičku. Razočarani su i ogorčeni
stanari i vlasnici poslovnih prostora u tim objektima – tvrde naime kako su
spali na tek nekoliko (besplatnih) parking mjesta na ulici, a i te će uskoro
investitor, tvrtka Ora mont, “blokirati” jer postavljaju buba-mare na
nogostupe. Razgovarali smo s nekolicinom vlasnika poslovnih prostora i stanova
u zgradama, koji pojašnjavaju u čemu je problem, a obratili su se i
gradonačelniku Ivi Baldasaru peticijom.

– Bez parkinga nema posla, svi vlasnici poslovnih prostora,
a ima nas 30-40, dovedeni smo na rub zatvaranja firmi. Do prije dva-tri mjeseca
bilo je otvoreno parkiralište uz zapadni rub (prema bolnici Firule) naselja,
ali i ulazi u garaže. I kada je dobio uporabnu dozvolu, preko noći je
investitor stavio rampe na sve to i počeo naplaćivati. Tada se čak i nismo
bunili, u redu, zemljište je njegovo, ali je od tada počeo pravi teror –
konstantno je netko iz tvrtke Ora mont pozivao policiju i “pauka”
kako bi dizao vozila parkirana na nogostupima, unatoč činjenici da ne ometaju
niti ugrožavaju promet u dvije slijepe ulice! A sad je krenuo, o vlastitom
trošku, postavljati “buba-mare”, sve kako bi prisilio vlasnike
stanova i poslovnih prostora, ali i njihove goste, da mu plaćaju parking.
Pokušali smo se i dogovoriti s njim (s vlasnikom tvrtke Ivom Orom, op.a.), pronaći
neki modalitet gdje ćemo mi plaćati neki paušal ili iznos od dvije, tri kune po
satu u ime naših poslovnih partnera, ali odbio je sve ponude. Po suho zlato smo
kupovali prostore, od tri do pet tisuća eura kvadrat, a sad čini štoo ga je
volja. Jasno mi je i da u Banovini Ora mont vide kao investitora kojem se ne
valja zamjerati, puni gradsku blagajnu, ali što smo mi, nas 40-ak vlasnika koji
zapošljavamo ljude, mi ne vrijedimo ništa?!

Gotovo je nevjerojatno i kako je dobio uporabnu dozvolu iako
nema riješeno pitanje kontejnera za otpad! Nema predviđenog prostora za
kontejnere, za sada se ukupno osam tih kontejnera za otpad nalazi na samoj
cesti! Zanimljivo, to ne smeta odvijanju prometa… – govori nam smirenim, već
pomalo rezigniranim glasom jedan od vlasnika poslovnih prostora.

Drugi dodaje kako su oni kupili garaže, većina vlasnika
stanova također jer je riječ o imućnijim Splićanima, ali kako nemaju rješenja
za svoje goste, poslovne partnere ili članove obitelji i prijatelje koji im
dolaze u posjetu. Jednom od njih je “pauk” odnio automobil majke,
koja je došla pričuvati djecu vlasnika stana, naglašavaju i kako nema
parkirališnih mjesta za djelatnike svih tih tvrtki, kojima je jednostavno
preskupo (a ima ih previše da bi se koristili privatnim garažama vlasnika poslovnih
prostora) plaćati pet kuna po satu… Do nedavno su se parkirali na
nogostupima, ostavljajući potreban prostor za pješake kojih u toj slijepoj
ulici i nema. No, najnovijom “akcijom” Ora monta – kako bi ih
prisilio na odlazak u njegove garaže, odnosno parkiralište – i ta varijanta
propada.

Inače, u dopisu, potpisanoj peticiji da prestane teror
investitora (naglašavaju i kako je stavio “buba mare” na vatrogasni
pristup, što je inače bio jedan od razloga za pozive “pauku” kada bi
se tu netko parkirao…) prema gradskoj upravi naveli su između ostalog:

“Ovaj postupak investitora dvojben je moralno; jer je
prodao ljudima poslovne prostore, a sad im uskraćujući  parking na nogostupu ne dozvoljava da rade i
vodi ih u poslovnu propast; kao i pravno budući da pravilnik o minimalnim
tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i
sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica u
općim odredbama pod čl.7. tumači da veći poslovni prostori moraju imati
osigurano odgovarajuće parkiralište.”

Kako svaka medalja ima poslovičnu drugu stranu, nazvali smo
vlasnika tvrtke Ora mont.

– Mi smo osigurali parkirališta u javnoj upotrebi, ulaz i
izlaz s tih parkirališta, kojeg naplaćujemo. Sve radimo po zakonu i prema
važećim planovima. Ne znam gdje parkiraju što se tiče gradskog zemljišta, no
teren na kojem je otvoreno parkiralište je u vlasništvu Ora monta. I taj
parking, na našem zemljištu, mi recimo možemo i prodati kao nekretninu, ali se
uvijek mora koristiti kao parking u javnoj namjeni. Mi smo osigurali ukupno 120
mjesta za javnu upotrebu, s mjestima u podzemnim garažama, koji su dostupni
svima. Ali, jasno, uz naplatu – to rade svi investitori novogradnji, nigdje vam
nije besplatan parking jer to netko mora čistiti, održavati, osim eventualno
onog u gradskom vlasništvu. Cijela ulica je inače opremljena svom prometnom
signalizacijom i znakovima, cesta je javna površina s koje se ulazi na naše
zemljište… – sukus je komentara Ive Ore, investitora, u odnosu na nastalu
situaciju oko parkirališta.

Konzultirali smo se i s dugogodišnjim građevincem, koji se
češće nalazio u poziciji izvođača ili nadzora, nego investitora, no i on je u
ovom slučaju stao na stranu Ora monta. Kaže kako doista ne postoji nekakav
zakon ili urbanistička obaveza (osim nekakvog altruizma) ostaviti oko
novogradnje “besplatna” parkirališta. Samo se govori o
“minimalnom broju parkirališnih mjesta u javnom korištenju”, broju
koji varira ovisno o veličini samog objekta, te kako taj broj parkirališnih
mjesta mora biti dostupan svima – hoće li biti pod naplatom ili besplatan,
ostaje na vlasniku. Podsjeća i na nekoliko slučajeva novogradnji koje su
riješene na isti način (Tomića stine na Matejuški), kao i na činjenicu da je
većina trenutno besplatnih parkirališta po gradu zapravo u nadležnosti
Banovine, što hoće reći da u svakom trenutku gradska uprava može odlučiti i
staviti sva ta parkirališta – pod naplatu! Toga su se uostalom već dosjetili u
dobrom dijelu Zagreba, pa čak i u nekim udaljenijim kvartovima…