Špiro Gruica, domar planinarskog doma na Mosoru: Planine su nova popularna destinacija Dalmatinaca

Ljubav Dalmatinaca i planina nadaleko je poznata, a to se osobito vidi po broju planinarskih društava kojih ne nedostaje i kojih je iz godine u godinu sve više. Po broju planinara i rekrativaca u Dalmaciji prednjače Split i okolica, što ne čudi s obzirom na broj stanovnika najvećeg dalmatinskog grada ali i čarobne planine u njegovom zaleđu, prije svega Kozjak i Mosor. Za Mosor se zna reći da je “zlatna” planina, i da je planina po mjeri planinara. Ne predstavlja posebnu opasnost za planinare kao druge planine iz lanca Dinarida, poput Biokova, Dinare i Kamešnice, a dovoljno je velik i lijep da je jedna od najomiljenijih planinarskih i izletničkih destinacija ne samo Splita već i Dalmacije.

Iako Mosor ima nekoliko lokacija na koje planinari i izletnici svraćaju, poput planinarskog skloništa Kontejner na 1055 metara nadmorske visine, ili planinarske kuće Lugarnica na 872 metra nadmorske visine, daleko najposjećeniji objekt je planinarski dom Umberto Girometta.

Planinarski
dom Mosor s godinama je privlačnije odredište posjetitelja iz cijele
Hrvatske, a sam dom se nalazi u središnjem dijelu Mosora na nadmorskoj visini od 868 metara. Dom je u vlasništvu Hrvatskog
planinarskog društva Mosor iz Splita, a objekt nema prilazne ceste već do njega vodi nekoliko planinarskih staza, najpopularnija je ona iz Gornje
Sitnog.

Domar, ali i
veliki zaljubljenik u dalmatinski kraj je Špiro Gruica, koji broji punih 25
godina kao domaćin u mosorskom domu, ujedno je najbolji svjedok svih događanja na prekrasnoj dalmatinskoj planini koja nikog nije ostavila ravnodušnom.

– Moram
priznati da interes za boravak na Mosoru zaista raste, ljudi postaju sve
osvješteniji, pa vrijeme provedeno u prirodi obiteljima postaje
neprocjenjivo.  Splićanima je to blizu, pa
ugodnu šetnju na Marjanu često zamjene planinarenjem. Svi su oduševljeni
panoramskim pogledom s kojeg se vide naši prekrasni otoci, tko god je došao
prvi put požalio je što nije došao prije – rekao je “dobri duh Mosora”.  Šprio, bez obzira na vremensku prognozu, svakog dana priprema
hranu, piće i ostalo za vikendaše koji se odluče neradne dane u tjednu ili
praznike provesti na jednom od mosorskih vrhova, a koji će nakon 45 minuta hoda
od Sitna Gornjeg odlučiti odmoriti upravo u domu kojeg Špirova vrijedna obitelj
već godinama, s još nekolicinom članova, održava.

Dom od 26.
studenog 1961. godine dobiva naziv po Umbertu Girometti, splitskom planinaru i nadasve popularizatoru
planinarstva, te predsjedniku HPD Mosor, koji je i zaslužan za njegovu gradnju.
Dom je kamena jednokatnica koja u prizemlju ima prostor za ugostiteljstvo za 70
gostiju koji uz blgavaonicu uključuje kuhinju i sobu domara, dok na katu
postoje 3 sobe s 28 ležajeva uz skupno ležište, što na kraju omogućava ugodno
noćenje za pedesetak ljudi. Najčešći “podstanari” su članovi  drugih planinarskih društava kojima je Mosor
idealna planinarska inspiracija. Domaća spiza je idealan izbor uz svježi zrak, gdje pašta fažol s kiselim kupusom i dvije kobasice čovjeka doslovno
preporodi.

Otvara se
pitanje, kako obitelj Gruica dođe do doma?! S obzirom na to da je potrebno
toliko hrane i pića koji trebaju doteći za nekoliko stotina posjetitelja
vikendom, a što je kada pada kiša, grmi, sijeva?

– Mosor je
meni obiteljska tradicija, ja sam tamo od malih nogu, kao što su i moja  djeca. Moja unuka Lara nam u zadnje vrijeme
dosta pomaže, moram priznati da je dosta spretna i okretna, supruga i ja je
uvijek nagradimo. Pješačim do Doma svaki dan, sva prtljaga mi je na leđima i na
dva magarca. Svoj posao doživljavam kao nagradu, gledam sve optimistično jer mi
je tako lakše funkcionirati u životu. Kada je bilo ovo hladno razdoblje, svi su
bili u kućama, a ja sam se osjećao kao pobjednik jer sam se za to vrijeme
penjao na planinu – iskreno će Gruica pritom hvaleći svoje magarce koji ga
dobro slušaju zahvaljujući ljubavlju i izrazitim strpljenjem kojima im
pristupa.

Tako Špiro
pristupa i svim posjetiteljima Doma jer smatra da se sve u životu vrati, čemu
je i sam svjedok. Težački život čini ga
plemenitim toliko da se čovjek posrami razgovarajući s njim, dok bi mi ostali
najradije s automobilom ušli u vlastiti stan da možemo. Za njega je prijevozno
sredstvo, osim zdravih nogu u šezdesetima i dvojice magaraca, nužno zlo.