Pomozite pronaći “kišnog dječaka” Gorana Jovića

S
Massai plemenom Jović je proveo oko mjesec dana. Hodao je s vodičem
Wilfredom, spavao u kolibama načinjenim od izmeta, pepela i zemlje,
pio kozju krv,…i kroz svoj objektiv zabilježio svakodnevni
život plemena Maasai, ali
i jednu od javnosti najpoznatijih njegovih fotografija
“Rain boy – Kišni dječak”
za koju je dobio prestižnu Mono Award nagradu u kategoriji
fotoreporterstva.

S
fotografijom oko koje se, kako Jović kaže, vrti dosta upitnika,
osvojio je čak osam nagrada, od toga šest prvih mjesta i dva druga
mjesta. Zašto je fotografija “Kišnog dječaka” tako
posebna da se zbog nje Jović sa
svojim kolegom Vedranom Vidakom te Robertom
Balaškom, Dominikom Balaškom i Lukom Rukavinom
slijedeće
godine vraća u Tanzaniju
u Aljanemaloku gdje
namjeravaju snimiti i dokumentarac,
otkriva nam on sam.

–
Oko fotografije “Rain Boy“ vrti se i moje sljedeće putovanje.
Fotografija je zanimljiva i dosta je upitnika oko te fotografije i
tog dečka jer zapravo o njemu ne znam ništa, a upravo je ta
fotografija u 2014. i 2015.godini dobila osam međunarodnih nagrada.
Dosta je bilo i novca u igri te sam pokrenuo sljedeći projekt, a to
je da potražim tog dečka u Tanzaniji i da mu uz pomoć sponzora
pokušam sagraditi kuću. A jedino što znam o tom dječaku je
fotografija koju imam i selo u kojoj je fotografija nastala. Da bih
ga mogao pronaći i sagraditi mu kuću, moram opet ići tamo, kupiti
stoku, zamijeniti je za stabla i pepeo za kuću. Ljudima to možda
zvuči čudno, ali to je tamo njihov građevni materijal koji i nije
baš dostupan jer je to područje gdje i nema baš šuma –
objašnjava Jović.

Kako
je nastala fotografija “Rain Boy”?

–
Ja najčešće kad fotografiram vidim zanimljiv karakter i onda budem
kao pit bull i zagrizem te nastojim dobiti što više od njega. Ovo
je bila jedna situacija gdje smo nakon ceremonije pokrštavanja našeg
misionara u Maasai plemenu, u Aljanemaloku u Tanzaniji, išli u
kolibu na slavlje. Jedan od Maasai poglavica je dijelio hranu koja se
reže na komadiće i onda ide u krug. I dok je to sve tako išlo, u
jednom trenutku zagledam se prema vani vidim tog klinca kako stoji
vani na kiši i gleda u mene kao hipnotiziran. Da li je to bilo zbog
hrane koju sam imao ili se čudio što sam bio bijelac, ja još
uvijek ne znam. Krenuo sam dati svoj dio hrane tom malome, ali
poglavica me zaustavio u mojoj namjeri. Objasnio mi je da klinci
moraju poštivati odrasle i da se zna kada odrasli budu siti onda
klinci dolaze na red. Hijerarhija je takva, koliko god to nama zvuči
okrutno, zapravo u njihovoj kulturi ima smisla jer odrasli se brinu o
obitelji. Ako odrasli nastrada cijela obitelj je u problemu. A ako
nažalost klinac iz nekog razloga strada onda je to samo klinac i
koliko god to zvuči okrutno treba to sagledati iz njihove
perspektive. Ja sam tada uzeo foto-aparat i napravio sam tu jednu
jedinu fotografiju, taj jedan klik i kada sam došao kući poslao sam
sliku na jedan natječaj u Australiju gdje sam osvojio prvu nagradu.
Onda sam ju poslao na natječaj u Ameriku i opet osvojim prvu nagradu
i tako je to krenulo i sa nagradama.

Što
je toliko posebno u fotografiji “Kišnog dječaka”?

–
Poseban je sam dječak. Kada sam napravio prvi print na platnu i
stavio fotografiju na zid, jednostavno se vidi da me taj dječak
gleda sa zida, kao da je tu sa mnom i jako se veselim tom putovanju
gdje ga idem potražiti.

Cijela
ta priča, sami dečko, pa fotografija i nagrade koje je osvojila,
potaknuli su me da ga nađem, izgradim mu kuću i dam mu nešto
stoke. Cijelo to putovanje će biti jako zanimljivo jer jedino što
imam je njegova fotografija stoga prvo idemo
u Ngorongoro krater kod misionara preko kojeg sam ja i došao u to
selo. Od tu onda idemo s njim u selo gdje sam napravio fotografiju
kišnog dječaka koja nam je zapravo jedina poveznica i s njom ćemo
nadam se od ostalih ljudi saznati informaciju je li taj dečko živ,
gdje sada živi i gdje dalje ići. Massai su polunomadi tako da je
malo škakljivo tražit nekoga tko može biti kilometrima daleko –
kazuje Jović koji vjeruje da će pronaći ovog dečka te mu, osim
što će sagraditi kuću i nabaviti stoku, pokušati objasniti što
je on to napravio u njegovom svijetu fotografije, što je to zapravo
fotografija i koliko novaca (preračunato u blago oko 500 krava) je
zaradila.

–
Vjerojatno bi taj dječak bio najbogatiji Massai da je on osobno
dobio tu nagradu – rekao je Jović.

Koliko
ste vremena spremni tražiti “kišnog dječaka”? Tko vam
sve može pomoći u tome?

–
Okvirni plan je da dole budemo tri tjedna. Jednostavno kod ove priče
ne možemo imati plan jer će sigurno biti nepredviđenih situacija.
Vodiča imamo, to je moj stari vodič Wilfred Macamero kojem
se baš veselim jer s njim imam poseban odnos, kuži me i zna što mi
treba. Kada uđem u selo ja radim što radim, on pričuva opremu,
nađe nam smještaj, sredi nam hranu.

S
obzirom da nas sada ide petorica, dolje nam je potreban i terenac
koji ćemo koristiti dva tjedna, a uz avionske karte, koje još nismo
nabavili, to nam je najveći trošak. Najmanji trošak, i to smiješne
ciframa, su smještaj i hrana – pojašnjava Jović koji ovom
prilikom poziva sve zainteresirane sponzore da se uključe u ovu
veliku priču o kišnom dječaku.

–
Tražimo logistiku da bismo mogli napraviti ovaj projekt s tim da
svaki sponzor koji se uključi u projekt će dobiti nešto zauzvrat.
Gdje god bude išla ova priča, prezentirat ćemo i naše sponzore,
uz taj dokumentarac koji će se snimati i s kojim planiramo ići na
festivale.

Sponzore
tražimo kroz financijska sredstva ali i ona druga. Primjerice još
nismo riješili avio karte pa ako nekom odgovara da nam na takav
način pomogne ili ima suradništvo s nekom aviokompanijom, na
primjer Qatar Airways, nama je to super. Ujedno, znam da kada
sponzori prebace novac na račun, žele znati, imati potvrde, gdje je
išao taj novac, ali dolje jednostavno keš govori, nema računa –
objašnjava Jović koji za ovaj projekt već ima nekoliko sponzora,
ali nije za ludu ona narodna “što više to bolje”.

Nadamo se kako će Jović i njegova “četvorka” pronaći kišnog dječaka i unijeti radost u njegov život. Nadamo se da će mu osigurati krov nad glavom i dovoljno blaga za buduće dane, kao i da će se Jović ponovno vratiti s nekim novim pričama o plemenima koje moderna civilizacija još nije dotaknula.

Ostale
Jovićeve fotografije , koje svjedoče o jednom posve drugačijem
svijetu u odnosu na onaj u kojem mi živimo i kakav poznajemo, možete
vidjeti i na sljedećim linkovima:

Vimeo: https://vimeo.com/124164195

Instagram
: https://instagram.com/goran_jovic_/

Web
: http://goran-jovic.tumblr.com/