Stipe Božić u ispunjenoj knjižnici Marko Marulić održao predavanje o alpinističkoj ekspediciji “Hindukush 75“

Jedan od najboljih svjetskih alpinista, koji se popeo
na najviše vrhove svih sedam kontinenata, u utorak je održao predavanje o
drugoj splitskoj alpinističkoj ekspediciji “Hindukush 75“. Prostor GK
Marko Marulić kao i uvijek je bio pretijesan za sve zainteresirane koji su
htjeli čuti predavanje Stipe Božića. Povodom pedesete obljetnice planinarskog
društva ”Mosor” ekipa zaljubljenika u alpinizam odlučila je 1975. napraviti
veliki pothvat i otići negdje gdje do sada nisu imali priliku. Himalaje su im
tada bile prevelike stoga je odluka pala na Afganistan, a dozvolu su dobili za
vrh Noshaq (7492 m). Izabrano je 8 članova i to: Boris Siriščević, Mario
Ivanišević, Srđan Vrsalović, Stipe Božić (snimatelj ekspedicije), Ivo Kaliterna
(tehnički vođa), Goran Gabrić, Vedran Deletis (liječnik), Josip Ganza, Damir
Filipović i Vinko Maroević (vođa ekspedicije).

– Išli smo s tri kombija, to nam je bila garancija da ćemo
sigurnije proći. Putovanje je bilo vrlo zanimljivo za sve nas jer smo se
susretali s novim krajevima, novom kulturom, novim opasnostima koje na sreću
nisu ugrožavale naš put. Kad smo sve zbrojili, naše uspomene, onda je to nešto
fantastično. To ne može zamijeniti nijedno putovanje zrakoplovom ili slično.
Svoje kombije smo kasnije trebali ostaviti i nastaviti put s kamionom koji je
bio podobniji za putovanje.  U to vrijeme
smo zaista imali što vidjeti na putu, ali nekako smo se najviše bavili našim
automobilima, gumama, motorom i nastavkom puta jer nijedan kilometar nije bio
bezbrižan – pričao je Božić o dojmovima.

Iako su se jako dugo pripremali za ovaj put, nitko im nije
mogao reći da će im upravo domaća slanina na niskim temperaturama najviše
pasati. Uspon je uspješno okončan 30. lipnja 1975. u 10 sati po lokalnom
vremenu kad su s vrha Noshaqa Stipe Božić i Boris Siriščević zelenom raketom
poslali znak da je cilj ostvaren. To je u tom trenutku predstavljao visinski
rekord za hrvatske alpiniste, koji je četiri godine poslije okrunjen Stipinim
usponom na krov svijeta.

-Tek kada se spustiš u dolinu, spoznaš što si napravio. Mi
smo tek kad smo se vratili spoznali u čemu smo uspjeli. Međutim, spoznali smo i
gorčinu svega skupa jer prilikom silaza je bilo mnogo peripetija. Pogotovo s
Josipom Ganzom kojeg smo jedva spasili, najviše zahvaljujući Borisu Siriščeviću
koji je potom imao smrzotine na nožnim prstima. To je bila strašna nevolja u to
vrijeme jer izgubiti dio tkiva je nešto nezamislivo u alpinizmu. Tad se sjetimo
i strašne žrtve koju alpinizam nosi.

Punih sat vremena Božić je pričao o poteškoćama koje su ih
snašle, kao i o ponosu što su uspjeli u svom naumu. Za vrijeme prezentacije
priložene su i brojne fotografije, ali  i
videa, koje su dočarale nešto više od 2 mjeseca pustolovine na koju su se
odvažili najhrabriji.

– Na vrhu svijeta nema vremena za slavlje, morate stalno
misliti na silaz. To vrijedi za sve planinare jer silaz mora biti u glavi prije
nego li ste pošli na samu planinu. Mnogi se izmjere samo do vrha i nikad se ne
vrate. Onaj tko mjeri do vrha i natrag, ima šanse da se vrati. Mi svi koji smo
se bavili vrhunskim alpinizmom smo u Gorskoj službi za spašavanje, mi smo ti
koji smo spremni u svako doma, bilo kome, bilo gdje, pomoći bez pare i dinara.
Tamo gdje drugi odustaju, kao što su Njemci, bilo nevrijeme ili nešto drugo,
već na prvi korak reagiramo. Oni su ponos našeg društva. – zaključio je Božić