“U ratu su me zlostavljali, bio sam rob, ali ne mrzim nikoga”

Gost emisije HRT-a “Nedjeljom u dva” bio je Marijan Gubina. Kao dijete proveo je 260 dana u zarobljeništvu u selu u blizini Vukovara. Prisjetio se svoje tragedije i objasnio zašto danas nikoga ne mrzi, već se zauzima za suživot i suradnju među različitim narodima.

Prvi dan kolovoza 1991. godine bio je tragičan dan za mještane Dalja. Ujutro oko četiri sata počeo je napad na policijsku postaju u Dalju i na našu kuću u novom Dalju. U tom trenutku nisam razumio što se događa. Probudio me taj kaos, pucalo se oko kuće, letjeli su trombloni, krhotine po sobi… Provalili su u našu kuću, počeli su mlatiti oca i majku. Ljudi su izgledali poprilično ružno, upečatljiva mi je bila izjava danas osuđenog ratnog zločinca mojem ocu: – Čaruga, rekao sam ti da će doći naših pet minuta.’ I tu je krenula naša tragedija – prepričao je Marijan Gubina svoja stradanja od prije 23 godine u HRT-ovoj emisiji.

– Mene su prvo smjestili u neku šupu sa životinjama, a potom su nas ubacili u, kako sam je ja zvao, betonsku kocku, u neljudske uvjete gdje su svi obavljali nuždu u jednu kantu – nastavio je. Kasnije su otac i on tijekom zatočeništva bili dodijeljeni srpskim obiteljima kao robovi, a osim toga, skupljao je tijela koja su agresori potom palili.

Pretukli su ga i bio je klinički mrtav. Netko ga je prebacio u dom zdravlja. Kada je došao k sebi, shvatili su da je Hrvat. Liječnica je burno reagirala, rekavši: “Ne mogu ja lečiti ustašu.”

U jednom trenutku pokušali su pobjeći. No zalutali su i u Boboti, vjerujući da su naišli na Hrvatsku vojsku, nabasali na četnike. Jedva su izvukli živu glavu, a potom su vraćeni natrag.

Najstariju sestru silovali su pred očima cijele obitelji. – Danas imam djecu i ne mogu ni pomisliti kako bi bilo da ne mogu zaštititi svoje dijete – kazao je Gubina.

Epilog je takav da su prije godinu i pol dana dvojica zločinaca osuđena na zatvorsku kaznu od 12,5 godina. Jedan je u bijegu u Danskoj i vodi se postupak za izručenje.

O strašnim patnjama i zlostavljanju koje je proživio, a koje nisu prestale sve do 2002. godine, Marijan Gubina napisao je knjigu “260 dana”.