Tko je ulični svirač koji uveseljava prolaznike španjolskim ritmovima? Dobili smo odgovor od El Chandrita u centru Splita…

Prolaznici na splitskom Trgu
Gaje Bulata mogli su osjetiti pozitivnu vibru romantičnih španjolskih ritmova
mladog uličnog svirača koji nas je ostavio bez daha.

Zastale smo i nas dvije,
u pozitivnom zanosu kombinacije ritma, sunca, proljeća u zraku… i eto naše
priče. Prva pomisao bila je, ma mora da je iz Španjolske, kad ono lokalni momak
iz Trogira.

Posljednjih godinu dana
živi u Zagrebu, a razlog je što drugo, nego ljubav. Duša ovog mladog glazbenika
je u Dalmaciji. Ljubav prema klapama, prema dalmatinskom zraku, moru i suncu
osjeti se već u prvoj rečenici. Prvu gitaru dobio je od oca, s devet godina.
Iako nema nikakvu glazbenu školu i samouki je gitarist. Ljubav prema flamencu
rodila se prije par godina slušajući poznatog flamenco gitarista po imenu Vicente Amigo.

–  Ključan je
bio put prije par godina od Trogira do Portugala automobilom. Kad sam osjetio
tu slobodu svirajući u flamenco ritmu i reakciju publike, znao sam to je to.
Time se želim baviti – pojašnjava nam Josip Mijatović, poznatiji pod
umjetničkim imenom El Chandrito.

 – Glazba koju
komponiram inspirirana je tradicionalnim ethno glazbama iz različitih krajeva
svijeta, posebno mediteranskim koje pršte životom, ljetom, suncem… ima tu i
sevdaha i jazza. To je neki moj free flow. Puštam mu da me ponese. Kad je
spajam, ta tradicionalna glazba se međusobno ljubi.

Putovanja i sviranje u
najvećim metropolama, vreva gradskih trgova, masa ljudi koja se skupi slušajući
ga, poneki zaplešu, opuste se, zastanu u prolazu… daju mu energiju, kaže.

–  Kad sviram,
osjećam da se povežem s prolaznicima, taknem ih u srce. Ljudi spontano dobiju
koncert, u šetnji gradom, u pauzi posla, kad ga nitko ne očekuje. To je taj
element iznenađenja. Magija ulice.

Vidjele smo to i u
Splitu. Zastali su i oni koji su žurili, odvojili minutu dvije i uživali u
španjolskim ritmovima.

–  Iako sam
prošao mnoge metropole Italije, Francuske, Španjolske… – prisjeća se naš ulični
svirač te dodaje: – Ispred Bazilike Santa Maria del Mar u Barceloni imao sam
spontani koncert pred 150 ljudi. Doma je najljepše. Trogir obožavam, grad gdje
sam kao mali trčao kalama, igrao se, išao na marendu… tu sam doma,  to je to.

Iako je neobično vidjeti
uličnog svirača koji se profesionalno time bavi, zapravo u svijetu to nije
nešto čudno. U našim gradovima dozvola za ulično sviranje nije regulirana, neki
je izdaju neki ne. Naš ulični svirač koristi pojačalo, a kaže sasvim je normalo
da u svijetu veliki glazbenici sviraju na ulici.

–  Nitko se tome
ne čudi. Kod nas je to još uvijek mali šok. Ulična svirka u Barceloni je
najbolje riješena. To je turistički i kulturno osviješten grad. U poglavarstvu
postoji komisija glazbenih stručnjaka pred kojom odsviraš i ako zadovoljiš
dobiješ dozvolu. Besplatno. Barcelona ima niz vrhunskih lokacija za sviranje i
možeš izabrati gdje ćeš svirati. Naravno, ako si dobar. Ne mogu na ulici
svirati oni koji u stvari niti ne znaju svirati ili su raštimani. Ova komisija
ekstrahira doista prave umjetnike koji onda svojom svirkom povećaju vrijednost
tog grada.

Na upit uspije li od
ulične svirke živjeti kaže kako to nije siguran put za zaradu, ovisiš o
vremenu, o mnogo toga ali trudi se i vježba da zvuči što bolje. Izdao je i prvi
CD, u procesu je snimanja drugog za što je kaže potrebno i vremena i novca, a
mi se nadamo da su ljudi nakon pandemije shvatili da je mentalno zdravlje nešto
što je uz glazbu i dobre ritmove lakše sačuvati