VIDEO Uskrsna poruka nadbiskupa Barišića: Jesmo li pješaci smrti ili hodočasnici života?

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić svoju je uskrsnu poruku nadbiskup započeo govorom o smrti kao „neprijatelju života“, „smrti života“ ili pak „bolesti života“ te se pita: „Ima li lijeka – ozdravljenja o smrti?“ 

Činjenica je da koliko god polagali velika očekivanja u svijet medicine i otkrića novih lijekova, radi se samo o produženom opiranju jer na kraju uvijek „jača“ smrt porazi život. U tom surječju nadbiskup postavlja pitanje jesmo li pješaci smrti ili hodočasnici života. 

– Braćo i sestre, u svojoj hrabroj i trajnoj želji ozdravljenja od smrti, ipak ne napuštajmo medicinu, a ni u kom slučaju ne podcjenjujmo snagu ljubavi. Jer, ima jedna ljubav jača od svake ljudske ljubavi. Ljubav Božja! I od smrti jača! Bog je ljubav. Ako je ljubav Božje ime, onda je njegovo ime također i uskrsnuće – Život. Raspeti i uskrsli Krist, utjelovljena Božja ljubav, pobjednik je nad smrću. Nije došao učiniti ovo naše zemaljsko tijelo besmrtnim, već nam daruje život u novosti uskrsnuća. Stoga stvarni „neprijatelj“ smrti – ako se to tako može reći – nije život, već ljubav. Bog ljubavi, Bog i uskrsnuća – istaknuo je nadbiskup.

Obraćajući se očevima i majkama nadbiskup Barišić ističe da „sakramentalna, bračna i roditeljska ljubav prisutnost je Božje ljubavi u Isusu Kristu, prema nama. Ljubav Krista raspetoga i uskrsloga, koja nije ograničena križem i grobom, ohrabruje vas, dragi roditelji, da ne posustanete u poteškoćama, i nadahnjuje vas da dar i plod svoje ljubavi, svoju djecu, mognete oživljavati i iz smrtnih neprilika uskrsavati. I vi sami na taj način s njima uskrsavate. Postajete suradnici Boga ljubavi i uskrsnuća.“

– Dobar otac svojoj djeci je onaj koji poštuje svoju ženu, a isto tako, dobra je majka svojoj djeci koja poštuje svoga supruga. U zajedništvu ljubavi darovali ste život svojoj djeci. Ne samo darovali, već im želite sve najbolje: da budu zdravi, sretni, i da od smrti ozdrave. Za život su rođeni. Zahvaljujući upravo vama, svom ocu i svojoj majci, to mogu biti i to mogu ostvariti. Otac znači sigurnost, odlučnost, pothvat, odgovornost, ohrabrenje, pripadnost. Otac nas otvara i uvodi dublje i smjelije u stvarnost života, a isto tako, usmjeruje prema nebeskom Ocu. U očevoj odlučnosti i vjerodostojnosti djeca će cijeniti i poštivati oca i kad ne dijele u potpunosti njegove stavove – naglasio je nadbiskup.

Osvrnuvši se na poteškoće današnjih obitelji kazao je da su mnogi roditelji „danas osiromašeni u svojoj ulozi oca odgojitelja zbog gubitka radnog mjesta i nedostatka primanja, ali još više su prikraćeni u svom očinstvu zbog mentaliteta koji unosi poremećaj duhovnih i moralnih vrijednosti, koje su ponekada više naklonjene umiranju i smrtnosti, nego kulturi života i nadi uskrsnuća. Ali uza sve to, ti oče, ostaješ ono što jesi: jednom roditelj, trajno otac. Tvoja djeca, tvoja obitelj, društvo, Crkva ne mogu bez tebe.“

Nadbiskup Barišić u svojoj poruci ističe kako nam otac treba u svim fazama odrastanja, pa i onda kada se preseli u vječnost njegovu uokvirenu sliku čuvamo i kao „svetu memoriju budućnosti. Memoriju koja nas podsjeća na očinske vrednote, koje nas otvaraju i uvode u ono željno ozdravljenje od smrti, do nade uskrsnoga jutra. Zato dragi oče, neka se u novosti Uskrsa dogodi tvoj povratak i novi susret u obitelji, s tvojom djecom. Neka tvoja prisutnost bude prepoznatljiva u onoj radosti: ‘Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu” – poručio je nadbiskup.