Žele li Hrvati još uvijek čitati i kupovati knjige?

Kriza na tržištu knjiga
začarani je krug iz kojega nećemo izaći sve dok se ne stvore bolji
gospodarski uvjeti u zemlji, upozoravaju nakladnici, no da Hrvati još
uvijek žele čitati i kupovati knjige dokazuje velika posjećenost sajma
knjige Interliber koji je od 11. do 16. studenoga na Zagrebačkom
velesajmu okupio 250 nakladnika i više od sto tisuća posjetitelja.

“Kad ljudi imaju problema kupiti kruh, onda naravno da imaju problema i
kupiti knjigu. No, ne smatram da samim time prestaju željeti čitati.
Mislim da u takvim situacijama žele čitati još i više”, kazala je za
Hinu glavna urednica Algoritma Ana Briški.

Upravo je posjećenost Interlibera i činjenica da taj sajam iz
godine u godinu unatoč krizi privlači prosječno jednak broj posjetitelja
– oko stotinu tisuća – te počinje čak bilježiti i rast prihoda, dokaz
da Hrvati od knjige unatoč svemu ne odustaju, smatra.

“Sve to dokaz je da Hrvati žele čitati, da ljudi i dalje žele
kupovati i imati knjige, iz čega proizlazi da možda još ipak ima
prostora na tržištu, pogotovo ako se čitateljima ponudi dobra,
kvalitetna, zabavna i privlačna knjiga”, kazala je Briški.

Povećanje broja izdanja i okrupnjavanje kao rješenje

Takvih knjiga koje se objavljuju u inozemstvu, a koje su
zavrijedile da nađu svoj put do domaćeg čitatelja još uvijek ima
dovoljno, istaknula je, i upravo bi to mogao biti ključ suočavanja s
krizom izdavaštva.

“Vjerujemo i nadamo se da nam ova kriza možda ipak pruža šansu
da, ukoliko se potrudimo, ako zagrizemo i objavimo veći broj naslova, da
onda jače nastupimo na tržištu i privučemo više pozornosti”, kazala je
Briški.

U ovoj godini Algoritam planira objaviti osamdesetak naslova,
što je manje nego u godinama prije krize, ali već u sljedećoj u planu je
povećanje broja objavljenih naslova na oko 130, što su “lijepe brojke i
prije krize u nakladništvu”, kazala je.

Jedan od načina poticanja rasta prodaje knjiga je snižavanje
njihove cijene, što pak ovisi o količini prodanih knjiga, jer što je
manje knjiga prodano to je veća maloprodajna cijena knjige zbog većih
početnih troškova, istaknula je Briški.

Dobar omjer nešto niže cijene uz istodobno zadržavanje većih naklada dijelom ovisi o veličini trgovačke mreže nakladnika.

Zato su Algoritam, Profil i Mozaik knjiga odnedavno spojili
svoju maloprodajnu mrežu, nadajući se da će im smanjenje troškova
omogućiti veća ulaganja u rast naklade, odnosno niže cijene.

Manji izdavači traže alternativne puteve promocije

Urednik Zagrebačke naklade Krešimir Maligec ne slaže se da
okrupnjavanje ima stvarnog učinka. Nestankom starih knjižarskih mreža u
čijim se knjižarama diljem regije mogao naći svaki objavljeni naslov,
nakladnici su naprosto prisiljeni dovijati se drugim načinima
predstavljanja svojih naslova čitateljima, istaknuo je.

Ideja o “salonu knjige” u suradnji s drugim manjim nakladnicima
često se razmatra, kazao je Maligec, no pitanje je koliko bi takvo
“ekskluzivno” mjesto funkcioniralo u današnjim tržišnim uvjetima.

Možda će u tom smislu biti od pomoći krediti HBOR-a namijenjeni
nakladništvu koje je najavilo Ministarstvo kulture, no do tada moraju se
oslanjati isključivo na sebe i dostupne načine “obavještavanja
čitatelja o tome da postojimo”.

“A to znači da preko društvenih mreža i sajmova pokušavamo održavati što veći kontakt s čitateljima”, kazao je.

Upravo je takvo jedno mjesto Interliber, gdje se Zagrebačka
naklada također nastoji nametnuti većim brojem novih naslova, kojih je
ove godine na Interliberu taj nakladnik predstavio 25 posto više nego
prošlih godina, istaknuo je Maligec.

Napomenuo je ipak kako, iako brojke pokazuju da Interliber ima
dobru posjećenost, “stanje na terenu” pokazuje da je ljudi manje.
“Hrvati i dalje vole čitati, ali više toliko ne kupuju knjige. Prodaja
stagnira, a promet nam je četiri puta pao u odnosu na 2006.”, istaknuo
je Maligec.

Da je Interliber odlično mjesto za izravan kontakt s čitateljima
smatra i urednik i suvlasnik nakladničke kuće Sandorf Ivan Sršen, koji
tvrdi da se unatoč krizi svi izdavači “ipak vrate kući s nekom zaradom”.

“Interliber me svake godine razvedri ili barem razuvjeri u crne
slutnje koje se stalno gomilaju, jer je broj kupaca već godinama
konstantan”, kazao je Sršen za Hinu. Smatra da bi se slična
manifestacija u Zagrebu trebala održavati više puta godišnje, kako bi se
ljude koji pohode taj sajam uključilo u još neka slična događanja.

S druge strane, glavni urednik Meandar Medie Branko Čegec nije
toliko optimističan, te tvrdi da su stvari samo u posljednjih godinu
dana, između dva Intelibera, “potonule još dublje”. “Tome svjedoči
činjenica da su izdavači za ovaj Interliber maksimalno snizili cijene i
to za dodatnih 20-30 posto u odnosu na prošlu godinu kad govorimo o
starim izdanjima”, kazao je Čegec Hini.

U toj situaciji, Interliber je postao mjesto na kojem se
pokušava osloboditi prostor u skladištu i učiniti knjige dostupnije
ljudima koji si ih zapravo ne mogu priuštiti, smatra.

Maksimalno uključiti čitatelje u život izdavačke kuće

Sršen se slaže da je optimizam relativan pojam u postojećim
uvjetima, “a pogotovo su različiti rakursi velikih i malih”. “Publika je
izuzetno mala i mali ju izdavači moraju znati cijeniti, a nezavisno
izdavaštvo svugdje u svijetu održava se i preživljava isključivo kroz
stupanje u izravan kontakt s čitateljima, što je danas osobito lako
ostvariti preko društvenih mreža”, kazao je.

Sandorfova je poslovna politika upravo preko dostupnih
internetskih kanala održavati svoje čitatelje obaviještenima o tome što
mogu očekivati, što naručiti ili kupiti unaprijed, a što je u najavi.

Dio “uspostave izravne komunikacije s čitateljima, dobivanja od
njih povratne informaciju što im se sviđa a što ne, te uključivanja
čitatelja u život izdavačke kuće” je i upravo uvedena Sandorfova akcija
pretplate, koja nudi čitateljima popust od 70 posto na 15 novih izdanja
tijekom godine dana, kazao je Sršen.

Čegec također smatra da su elektronski mediji jedan od ključeva
za ostvarivanje veće vidljivosti malih izdavača, no ističe da je pitanje
kako doprijeti do njih “za nas još uvijek velika enigma i po tom smo
pitanju posve nemoćni”.

Problem malih izdavača je u tome što oni ne rade komercijalna
izdanja – “njih uglavnom pokupuju veliki izdavači, koji su onda ti koji
nameću cijene, autorska prava itd.”, kazao je. Upravo su komercijalni
naslovi ono što dobiva najveću pozornost u ionako šturim medijskim
prikazima vezanim uz knjigu, upozorava.

“Mali izdavači rade ono što bi svaka kultura trebala imati i što
bi trebao biti kulturni standard neke zemlje. Naš problem je što nemamo
kulturnu politiku koja bi to znala prepoznati, a nemamo više ni
kulturni kontekst unutar kojega bi se takve stvari normalno
prepoznavale”, kazao je.

Također nemamo ni medije koji bi informaciju o proizvodu kao što
je knjiga prenijeli javnosti – kulturne rubrike u novinama, kritiku
knjige, smatra. Izdavači su tako prepušteni sami sebi, pri čemu koriste
sve uobičajene dostupne mehanizme, prije svega internet.

U našoj još uvijek u informativnom smislu konzervativnoj
sredini, ono što se ne pojavljuje u medijima i na televiziji “kao da ne
postoji”, pa je stoga ključno pitanje pronaći način na koji mali
nakladnici mogu prodrijeti u medije, prije svega elektronske, ocijenio
je.

“Što sve to znači za male izdavače kao model preživljavanja?
Mislim da se snalazimo, da pokušavamo nekako držati nos iznad vode
koliko god to izgledalo neuvjerljivo i zapravo možda nije ni realno”,
dodao je. “No, situacija nije takva da bismo trebali odustati. Mi
vjerujemo da je moguće stvari pokrenuti barem utoliko da posao koji
radimo bude nekome potreba”, poručio je na kraju.