HGSS: “Nikada nismo pronašli šest turista koji su nestali na Biokovu”
Planine ne treba izbjegavati. Ni zimi ni ljeti. Uvijek imaju svoje draži. Samo, treba poštovati prirodu, ići kada vremenske prilike to dopuštaju, prilagoditi im se, ponijeti prikladnu obuću i odjeću, obvezno uzeti i mobitel i nikako ne ići sam.
– Dobro je i obavijestiti obitelj o svom smjeru kretanja. Treba računati i na iznenadnu promjenu vremena, imati zaštitu od kiše i vjetra i rezervnu odjeću. Treba se držati markiranih putova i staza i ponijeti dovoljno vode. Zimi treba biti osobito oprezan zbog ranog mraka i pozorno pratiti vremensku prognozu, ali ne treba se plašiti i sjediti kod kuće – kažu za Večernji list Tonći Lalić i Stipe Bušelić, pročelnik i tajnik HGSS-ove stanice Makarska, kojima Biokovo, koje je surovo jednako koliko i privlačno, zadaje posla i zimi i ljeti. Ljeti traže turiste koji se izgube u planini, zimi domaće ljude, najčešće dementne starije osobe koje zalutaju i kolege planinare koje iznenade vremenske neprilike.
– Akcije potrage znaju trajati danima po nesnosnoj vrućini. Prošlog ljeta bio je pakao. Četiri dana smo po suncu tražili Poljakinju koja je poginula. Vrućina, 50 stupnjeva na Biokovu. Boli me glava, ne mogu disati, vadim pumpicu, mislim da je zato što imam astmu, ali gledam kolega Ante s Brača pada dok hoda, a pas dahće i dahće, a ne može uhvatiti zrak. Sunce prži u stijene, sa svih strana peče, piješ vode non-stop, mokar si i žedan stalno ti srce lupa u sljepoočnicama… Prošli smo pokraj nje na udaljenosti od 20 metara i nismo je vidjeli, poslije ju je pronašao pas. I kad smo je nakon četiri dana konačno našli, još je nismo ni donijeli, kolega zove, nestao jedan momak iz BiH. Nitko nije otišao kući. Odmah smo se ukrcali u helikopter i natrag na Biokovo, samo na drugu stranu. I opet smo tražili. To je fizički naporno, a momka nikada nismo našli – kaže Lalić.
Šest turista nikad nije nađeno
Između ostalog, Lalić i Bušelić su za Večernji list kazali kako nikada nisu pronašli šest turista koji su nestali na Biokovu.
Igor Davidović (29) iz Tuzle nestao je u kolovozu prošle godine za uspona na Biokovo iznad Podace. U planinu je otišao sam i nikad se nije vratio. Ukupno, šestorica muškaraca koja su nestala u biokovskim vrletima nikada nisu pronađena. To su Česi Jiři Gajda, nestao u rujnu 2010. i Miroslav Novotny, nestao u srpnju 1998. Iste godine oko Božića nestao je na Biokovu Želidrag Ostojić (64) iz Tučepa. Nikad nije pronađen, kao ni Idriz Idrizović, Zagrepčanin koji je u rujnu 1984. na Biokovu krenuo s grupom planinara, ali odvojio se od njih i nestao. Svaki se trag izgubio i još jednom Zagrepčaninu, Maksimilijanu Mandlu, koji je nestao jako davno, sredinom prošlog stoljeća.
Prije mjesec dana, 17. veljače u podnožju Biokova, u blizini Velikog brda pronađeno je tijelo Poljaka Mareka Wozniaka (32). Nestao je još 2014., službeno još nije potvrđen identitet kostura koji su planinari pronašli, ali sudeći po osobnim stvarima i odjeći, poprilično je izvjesno kako se radi upravo o njemu. Wozniak je iz Krvavice krenuo na Biokovo u tenisicama i s tri litre vode. Otišao je sam i nije se vratio. Cijeli članak pogledajte ovdje.


