Pravi razlozi zbog kojih nikada ne biste trebali kupovati najjeftiniju tjesteninu
Iako rijetko dobiva pozornost kakvu zaslužuje, tekstura hrane jednako je važna kao i aroma ili okus. Pomislite samo na hrskanje čipsa, glatke loptice u čaju koji polako osvaja cijeli svijet (bubble tea) ili hladetinu – ako je volite. Struktura je duša svakog jela, a kao prilog toj tezi dokaz su ostaci hrane koje ponesemo kući iz restorana; ama baš nikad nisu tako fini kao netom pripremljeni.
Tako je i s tjesteninom. Iako se sva tjestenina radi od brašna i vode, razlike u cijeni se primijete. Koliko para, toliko muzike vrijedi u ovom slučaju, a u proizvodnji tjestenine vrijeme je novac.
Trafila, dio stroja za oblikovanje tjestenine u rezance, federe, školjkice, cjevčice i drugo može biti od različitih materijala. Jeftiniji teflon daje glatku i sjajnu tjesteninu od koje umak bježi, a koristi li se brončana trafila koja traje kraće i skuplja je, pašta će lakše pokupiti umak. Stoga se lošija tjestenina i najčešće jeftinija može prepoznati po karakterističnom sjaju.
Cijena ovisi i o tome koliko se vremena potroši na sušenje tjestenine. Kako bi se u što kraćem roku proizvelo što više neki proizvođači je suše tek par sati prije nego što je počnu pakirati. U tanjuru je rezultat katastrofalan jer se takva pašta najčešće prekuha i gotovo ju je nemoguće pripremiti al dente.
Ostavite li je za drugi dan postat će gotovo nejestiva, a u ustima će se topiti kao hrana za bebe. Stoga tražite li kvalitetnu tjesteninu prepoznat ćete je po mat izgledu bez sjaja, a može imati i lagano hrapavu površinu, piše punkufer.hr


