Mlinica na Perinuši – mjesto odvijanja društvenog života starih Imoćana

Prva uređena
društva, zajednice i prvi oblici naznaka društvenog života, nastali su u
područjima rijeka. Voda je značila život, a život je nezamisliv bez vode. Tako
su vremenom upravo na rijekama organizirane neke od prvih gospodarskih
djelatnosti, koje su imale značajne učinke za korist šire lokalne zajednice.
Razvojem društva i društvenih odnosa, te su gospodarske djelatnosti postale
osobito važne. Posebno je to bilo vidljivo na primjeru mlinica, vodenica i
ostalih gospodarskih subjekata koji su bili bazirani na vodi, s vodom i u
neposrednoj blizini vode.

Tako je rijeka
Vrljika osobito važna za Imotsku krajinu. To je jedina rijeka s izvorištem
pitke vode na širokom prostoru koji je omeđen neretvanskim i cetinskim krajem.
Iako u cijeloj dužini toka pet puta mijenja ime, važna izvorišta ima u Imotskoj
krajini. Posebno su značajni oni na području Prološca i na području Glavine
Donje. Tu se nalazi i područje Perinuše koje je obilježeno starom mlinicom, ali
i popratnim kompleksom koji se mijenjao u vremenu, kako su se mijenjale
društvene i životne prilike na ovom području. Prvotne konture čitavog kompleksa
nastale su još u vremenu srednjeg vijeka, a prvu značajniju gospodarsku namjenu
dobiva s dolaskom Osmanlija na područje Imotske krajine. No, lokalno
stanovništvo od njega ubire korist tek s protjerivanjem Osmanlija, kada čitav
prostor potpada pod upravu Mletačke Republike. Tako je prostore nekadašnjeg
Arci bega – Čauševića dobila obitelj omiškog plemića Ivana Zuane Franceschija,
u prvoj polovici 18. stoljeća. Franceschiji su bili ugledna i utjecajna
talijanska plemićka obitelj u Dalmaciji, čiji se član Ivan Franceschi istaknuo
u borbama protiv Osmanlija u Imotskom. Tako je zbog junaštva, ali i zbog
naknade pokrivanja vojnih troškova koje je imao u čitavom pothvatu, dobio
begluk kojega je prethodno uživao Čaušević. Na taj je način i područje Perinuše
dobilo ime, po obitelji Perinović, čiji su članovi dugo vremena vodili poslove
u ime obitelji Franceschi.

Posjed Perinuša
smješten je na jednom od rukavaca Vrljike i danas privlači velik broj turista i
ostalih posjetitelja. No, isto tako se može kazati da čitavo područje još nije,
ni približno, iskoristilo sve turističke kapacitete i mogućnosti. Posjed danas
sačinjavaju mlinica sa pripadajućim mlinovima, velika kamena dvokatnica, okolna
kamena zdanja s podrumima i drugim pripadajućim prostorijama, različita
spremišta, ali i ograđeni vrtovi te stara šetnica smještena uz neposredan
rukavac rijeke Vrljike. Ako se uzme u obzir starost čitavog posjeda, može se
kazati da je prilično očuvan, unatoč velikim oštećenjima koje je pretrpjela,
posebno unutrašnjost zdanja, u razornom potresu 1942. godine.

Svojevremeno su
mlinice bile preteča onoga što danas predstavljaju kafići i ostali ugostiteljski
objekti, u širim relacijama društvenih okvira. U mlinicama se odvijao aktivan
društveni život, posebno u vrijeme kada su ljudi morali čekati po desetak ili
više dana, da i njihovo žito dođe na red za obradu. Tako su se pod njihovim
krovovima razmjenjivale informacije, dijelili savjeti, saznavale novosti,
pričale priče i legende, tumačila kazivanja, dogovarali poslovi, obavljale
razmjene dobara i slično. Upravo zbog svoje prisutnosti takvim dogovorima i
saznavanju različitih informacija, mlinari su uživali poseban status u društvu
i svugdje bili rado viđen gost. Mlađe generacije lako mogu usporediti
vrijednost i brzinu pronalaska neke informacije na društvenim mrežama, s
onodobnim značenjem mlinareva znanja i posjedom mlinarevih informacija.

U međuvremenu, stvaraju
se različiti planovi s pokušajima revitalizacije čitavog područja Perinuše,
naravno, prije svega poštujući sve nadležne zakonodavne norme. Nadamo se kako
će bar neki od tih planova uroditi plodom. Čitav prostor Perinuše zaslužuje
biti otrgnut od zaborava i okova prošlosti, koji su često nepotrebna smetnja
onima koji napredak doživljavaju isključivo kao potpunu promjenu. Međutim,
prilagodba je nešto što jedino donosi značajne rezultate. Rezultate koji će
biti vidljivi lokalnim žiteljima, turističkoj zaajednici, ali i istinskim
očuvateljima povijesti, koji se brinu za zaštitu povijesnog naslijeđa,
identiteta i svega onoga što čini svekoliku baštinu. Baštinu, koju često treba
sačuvati i braniti prvenstveno od nas samih.