Predsjednik HČSP-a osuđen zbog govora o Juri Francetiću

Prekršajni sud u Karlovcu, po odluci sutkinje Nade Turkalj, ocijenio je da su Josip Miljak, Miroslav Hrvatin i Tomislav Tkalec (predsjednik i članovi HČSP-a) krivi jer su 27. prosinca 2011. godine prilikom odavanja počasti Juri Francetiću “remetili javni red i mir okupljenih građana”. Predsjednik HČSP-a, Josip Miljak, šokiran je:

– Tek sam podigao presudu i evo, ulažem žalbu. Nemam riječi, ovo je skandalozna presuda koja nema veze sa remećenjem javnog reda, već je to udar na slobodu govora i čisti primjer političke egzekucije – kazao je Miljak za Dnevno.hr.

– Sutkinja Nada Turkalj u suradnji s policijom želi onemogućiti i staviti HČSP kao legalnu političku stranku, izvan zakona. Kako je presuda donesena bez ikakvih dokaza, ne mogu istu drugačije kvalificirati nego proizvoljnom ocjenom sutkinje, koja postupa po stereotipima koje su hrvatskom društvu nametnuli komunistički agitatori i okupatori, a koje podržava aktualna vlast na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem i predsjednikom Ivom Josipovićem, koji sasvim neometano veličaju partizanski pokret koji je izvršio masovne zločine nad hrvatskim narodom. To više nije uopće dvojbeno, jer je za sada pronađeno preko 1.600 masovnih grobnica u Hrvatskoj i Sloveniji, u koje su tzv. antifašisti pobacali ubijene Hrvate i Hrvatice. Ti isti su ubili, bez suđenja, i Juru Francetića u Slunju, kojemu je HČSP kao mučeniku 27. prosinca 2011. godine odala dužnu počast i pomolila se za njegovu nevinu dušu. Međutim, sutkinja Nada Turkalj smatra da se samo nekim žrtvama mogu odavati počasti, dok po njezinim kriterijima drugi postaju zločinci iako nikada nisu osuđeni, pa ni od pristranoga komunističkoga suda. Da je Jure Francetić i osuđeni zločinac, naša je obveza kao katolika, pomoliti se za njegovu dušu. Sutkinja Turkalj pothranjuje vrlo opasnu ideologiju koja veliča ubojice i totalitarni poraženi režim, a zabranjuje drugima da se upozori na počinjene i nekažnjene zločine toga režima – kazuje Miljak koji će u žalbi objasniti kako remećenja javnog reda i mira nije uopće bilo:

– U presudi se navodi da smo ja, Josip Miljak, Miroslav Hrvatin i Tomislav Tkalec, remetili javni red i mir okupljenih građana. Osim što nikakvoga remećenja javnoga reda i mira nije bilo, tamo nije bilo ni građana kojima bismo eventualno mogli remetiti javni red i mir, a što se uostalom i vidi iz presude, jer se tu radilo o ljudima koji su došli odati počast Juri Francetiću, pa odavanje te počasti nikako ne može biti remećenje njihova reda i mira, nego se cijela komemoracija odvijala dostojanstveno i na zadovoljstvo okupljenih. Ja sam iznosio povijesne činjenice i političke stavove HČSP-a čiji sam predsjednik, a ako takvi stavovi nekomu ne odgovaraju, neka osnuje svoju političku stranku pa se na taj način bori protiv nas, a u demokraciji nama nitko nema pravo zabranjivati iznošenje naših političkih uvjerenja. Ako to nekomu i smeta, to nikako ne može biti remećenje javnoga reda i mira, jer ako bi bilo tako to bi značilo da je na djelu diktatura, koja određuje što se smije, a što ne smije govoriti, a u protimbi je i s našim ustavnim pravom na javno okupljanje i javni govor – dijeli s portalom Dnevno.hr osuđeni Josip Miljak i ljuti se na dvostruka pravila:

– Nama smetaju stavovi Ive Josipovića i Zorana Milanovića, koji u Brezovici 22. lipnja 2014. veličaju komunističke ubojice, smeta nam i obilježavanje pokolja Hrvata u Srbu, gdje pročetnički orijentiran Milorad Pupovac svakoga 27. srpnja veliča pokolje nad hrvatskim narodom, smeta nam obilježavanje na jami Jadovno, gdje pročetnički elementi lažu da je tu pobijano 40.000 Srba, a jama je istražena i prazna, bez iti jednoga kostura, smeta nam orgijanje komunističkih elemenata u Kumrovcu, o čemu smo podnijeli prijavu DORH-u i policiji, ali naravno da na to nitko ne reagira. Zašto policija i DORH ne reagiraju na našu prijavu, zar mi nismo građani Republike Hrvatske, i ne remeti li se tim manifestacijama red i mir svih normalnih Hrvata? Civilizirano društvo, kakvom teži HČSP, sebi ne bi smjelo dopuštati veličanje zločina nad vlastitim narodom, veličanje tih ubojica i negiranje masovnih i strašnih zločina koje je izvršila ta ideologija, koja se sada želi prikazati kao antifašizam.

To je prije svega velika uvreda za sam antifašizam, čija načela baštini i HČSP. Smeta nam i činjenica što državni vrh nema volje doći na jamu Jazovku ili na Bleiburg, i tako odati počast nevinim žrtvama komunističkoga terora. Dok pravo javnosti u Hrvatskoj imaju koljači i ubojice, a njihove žrtve se smatraju krivcima za vlastitu smrt, Hrvatska neće moći krenuti naprijed. To je bolesna i morbidna situacija, nedostojna Hrvatske kao članice EU-a i europske uljudbe koja je listom osudila komunizam. Upravo su to stereotipi po kojima se nama sudi, kao u najboljim vremenima komunističkoga agitpropa. Dovoljno je nekoga proglasiti nepoćudnim elementom koji tobože veliča nepoćudni režim, i taj je unaprijed kriv bez suđenja. Tako postupa sutkinja Turkalj u ovomu slučaju, jer mi tobože veličamo lik i djelo Jure Francetića, dok nju niti najmanje ne zanima to što je Jure Francetić mučki ubijen, zna se tko je to učinio, ali za nju nije zločinac onaj tko je ubio Francetića, nego po nekoj čudnoj logici, kriv je sam ubijeni Francetić. HČSP se bori protiv takvoga “prava i pravde”, te smatramo da je takva presuda sramota za cjelokupni pravni poredak Republike Hrvatske. Hrvatin i Tkalec su kažnjeni što su nosili naš transparent i zastavu.

Ako je to kažnjivo, onda se HČSP istoga trenutka mora zabraniti. Kako može biti kažnjivo nošenje legitimne stranačke zastave, koja je odobrena u stranačkim aktima (http://hcsp.hr/znakovlje, http://hcsp.hr/ustav). Ja kao predsjednik stranke tvrdim, kao osoba koja predstavlja i zastupa stranku, da su to legalna stranačka obilježja i legitimne stranačke poruke što se tiče transparenta. Presuda prema toj dvojici je također plod agitpropovskog razmišljanja kojim se HČSP, kao političku stranku, uporno želi staviti izvan zakona. Prema HČSP-u nikada nije pokrenut postupak za zabranom rada i djelovanja, a kako su političke stranke ustavna kategorija, takvo nešto nije u nadležnosti jedne pristrane sutkinje Prekršajnoga suda, nego je u nadležnosti Ustavnoga suda. Stoga je sutkinja Turkalj ovom presudom teško prekršila naša prava, narugala se pravno – političkom poretku moderne Hrvatske, jer uporno jednu legalnu političku stranku želi izvrgnuti ruglu i nanijeti nam štetu. Najprije je osudila svih 28 sudionika komemoracije, zajedno sa mnom, sa sasvim drugačijim obrazloženjem, da bi sada oslobodila njih 25, a osudila nas trojicu. Ona je svoj cilj postigla, a to ja maltretiranje mladih ljudi koji su bili na komemoraciji, a za koje je presuda bila stresna, jer su se suočili s crnim stanjem hrvatske države i demokracije, za koje nisu znali da postoji. Ti mladi su većinom djeca hrvatskih branitelja koji su porazili komunistički režim 1991, te se izborili za slobodu kretanja i govora svoje djece. Ovakav sud je za njih veliko razočaranje, iako su novom presudom oslobođeni od nečega što nije ni bilo kažnjivo. Dokazi koje iznosi sud su smiješni. Tako se kao dokaz navodi da je HČSP organizirano došla na komemoraciju. Kakav je to dokaz? Mi to ne negiramo, došli smo organizirano i namjerno, zar smo za to trebali tražiti dozvolu sutkinje Turkalj?

Policiji također nije trebalo ništa prijavljivati, jer nas je bilo manje od dvadeset (18 članova HČSP-a i 10 drugih koji su samoinicijativno došli na komemoraciju), a to onda nije javni skup koji se po zakonu o javnom okupljanju mora prijaviti. To je prije bio predmet interesa suda, ali je odjednom „nestao“ iz presude i iz interesa suda. Nevjerojatna je tvrdnja suda da je dokaz to što je nepoznata osoba viknula „Spremni“, nakon što sam ja viknuo „Bog i Hrvati i Za dom“, te da sam time nekoga poticao na odgovor. To je izmišljotina suda, jer ja sam na kraju govora pozdravio sa “Bog i Hrvati i Za dom spremni”, kao što uvijek pozdravljam na stranačkim skupovima. Dakle, tu se ne traži ničiji odgovor, a protiv toga nepoznatoga neka sutkinja Turkalj, kao revna čuvarica tekovina komunističke revolucije, povede poseban postupak.

Vjerujem da će joj tu policijski službenici, koji su lažno svjedočili protiv nas, biti od iznimne koristi. Opetovano se navodi da sam ja okupljene poticao na uzvike i pjesme, te da sam im remetio javni red i mir. Sutkinja višekratno navodi uznemirene prisutne građane, od kojih niti jednoga ne navodi po imenu. Tamo je bila policija, pa se to lako moglo utvrditi, ali nije, jer ti građani ne postoje. Postoje samo ljudi koji su ciljano došli na komemoraciju i koje je policija u cijelosti popisala, do jednoga. To je onih 28 koji su svi bili osuđeni u prvoj presudi, od kojih je 25 sada oslobođeno. Kako netko može samomu sebi remetiti javni red i mir, to ostavljam pravosudnim analitičarima i Viskom prekršajnom sudu, na utvrđivanje – završio je razočarani predsjednik HČSP-a, Josip Miljak.