SUDAMJA BEZ SAJMA Pronašli smo obiteljske proizvođače i obrtnike: Ovo nam je pravi ‘križ’!

Koronavirus je zaustavio brojne sfere života, a životni kotači u brojnim djelatnostima počeli su se ponovno vrtjeti od prošlog ili ovog ponedjeljka. Bez obzira na novo ‘buđenje života’ Sudamja ove godine prolazi u posebnim okolnostima i bez velikih slavlja koja bi inače donijela pravi predsezonski šušur u ‘grad pod Marjanom’.

Iz raznih dijelova Hrvatske na sajam bi dolazili brojni maleni obrti i obiteljska gospodarstva s ponudom koja najčešće uključuje rukotvorine. Običaj je to još od davnih vremena kada se na takve pučke događaje dolazilo kako bi se opskrbilo potrebnim stvarima za cijelu godinu.

Posebne okolnosti odgodile su sajam, a brojne izlagače i prodavače ostavili s proizvodima kod kuća. Ususret velike splitske fešte mi smo ih pronašli i porazgovarali o trenutnoj situaciji.

Već dugi niz godina na sajmu povodom Sudamje svoje rukotvorine nudi Splićanka Elda Škobalj.

– Obiteljski obrtnici muku muče s ovom situacijom jer živimo od toga. Ovo nam je pravi ‘križ’. Upitno je i hoćemo li uopće imati koji sajam u toku ljeta, zabrinuto nam govori naša sugovornica.

Elda je oduševljena reakcijom grada Splita, točnije Marije Stančin Mijanić iz tvrtke Spalatum koja je svima koji su ranije platili korištenje javnog prostor ponudila tri opcije – povrat novca, ostavljanje za neku novu manifestaciju ili mogućnost prebacivanja za sajam Sudamje dogodine.

– Radimo cijele godine naušnice, ogrlice, narukvice, razno prstenje od koralja, medicinskog čelika i bračkog kamena, dodala je Splićanka svoju ponudu.

– Sve je stalo. Jednostavno ne možeš raditi pa nema ni primanja. Izrađujemo ručne radove od kojih živimo i svaki sajam i svaki takav događaj nam puno znači, priča nam Ljubica Žaja iz Šibenika koja sa svojom obitelji izrađuje raznu drvenariju.

Već nekoliko godina zaredom među brojnim feštama i slavljima u proljeće neizostavna je bila i Sudamja.
– Mi bi na Sudamju donosili drveni program. Razne drvene žlice s motivima sv. Duje, klepetaljke, drvene daske, pletene košare i druge stvarčice, govori nam Ljubica iz Šibenika.

Sa sjevera, s programom majica i drugih dječjih i odraslih odjevnih potrepština dolazi i Jasna Fundak. Priča i ovoga puta ide u jako teškom smjeru.

– Lijepo se sjetiti prošlih godina. Nije bila neprimjetna odlična organizacija, a nama malim proizvođačima puno bi značila takva događanja. Na sajmu bi svake godine imali hrvatske proizvode poput majica, pregača, dječjih stvarčica s natpisima i slično, poprilično sumorno nam je prepričala Jasna.

Bilo kako bilo. Život se vraća u normalu, a velike štete podnose mali poduzetnici i ljudi koji se bave obiteljskim zanimanjima. I stariji Splićani se ne sjećaju ovakve situacije, a tužno je vidjeti slike polupraznog grada u fešti koju bi svatko proživljavao na sebi svojstven način.

Kriza uzrokovana koronavirusom sigurno će predstavljati jednu od najmračnijih događaja u novijoj povijesti. Kako onda zaključiti ovaj tekst nego ponavljanjem znakovite izreke za kraj – Dogodilo se, ne ponovilo se!