Article

//www.dalmacijanews.hr/files/5b962d44cb557aea998b4812/80

VELIKI INTERVJU Mate Puljak: Megalitni ciklopski bedem u Cisti Velikoj

Nastavljamo s našim serijalom ”Neistražena prošlost”. Donosimo intervju s Matom Puljkom u kome progovora o ciklopskom bedemu u Cisti, stećcima i mnogim drugim zanimljivim temama

Mate Puljak u alternativnim krugovima slovi kao neumoran i samozatajan borac za istinu o Ilirima Imotske krajine. Prvi je iznio tezu da se delmatsko uporište Delmion nalazilo u Imotskom polju. Njegova teorija o kontinuitetu izrade stećaka od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka vjerojatnija je nego aktualna. On tvrdi da stećak nije primitivan spomenik već da se na njemu nalaze zvjezdane predstave ucrtane simbolima koje sam naziva astroglifima. Prvi je prezentirao bedem u brdu Osoje (Cista Velika) , megalitno čudo u svjetskim gabaritima. Godinama odbija davati bilokakve izjave i gostovati u radio i TV emisijama. Jedini portal za kojega je pristao razgovarati, upravo je naš portal Dalmacija News.

Ovo je intervju kojega sam već ranije potencirao. Zašto ste ga odgađali?

Sve ima svoje vrijeme. Jednostavno nije bilo vrijeme.

Službeni ste kolumnist i član savjetodavnog odbora fondacije Arheološki park; Bosanska piramida Sunca iz Sarajeva. Otkud Imoćanin u timu dr. Semira Osmanagića?

Da vjerujem u slučajnosti rekao bih da je bilo slučajno. Semirov rad pratim od siječnja 2006. Na moj poziv, početkom 2015.godine stigao je u Cistu Veliku poradi sekcije megalitnog ciklopskog bedema koju sam,dosta godina ranije,otkopao sarheologom, pok. Marijanom Lozom. Taj posjet je rezultirao njegovim člankom "Čuda Imotske krajine". Bila je to prva promocija zida kojega su nakon mojih dojava skrivali da ne bi zasjenio arheološki lokalitet Crkvine. Ponudio mi je da pišem u rubrici"Iz mog ugla". Nakon što sam se dokazao, dao mi je mjesto službenog kolumnista fondacije.To traje nešto više od tri godine. U tom periodu objavio sam 100 tekstualno i vizualno bogatih radova od kojih mi je jedan, zbog nekakvih politikanskih pritisaka, naknadno uklonjen.

Očigledno uživate veliku podršku dr. Semira Osmanagića. Što nam, iz prve ruke, možete reći o njemu?

Radi se o izuzetno inteligentnoj osobi koja vjeruje u zajedništvo, ljubav, mir i dobro. Semir je radoholičar i vizionar. Kao i svi mi koji smo u ovim temama, u sebi nosi nešto djetinje što mu omogućava da vidi neopterećeno i dalje od drugih. Veoma je tolerantan prema pripadnicima različitih religija. Prije nego sam stupio u fondaciju naslušao sam se svakakvih priča. Tijekom ove tri godine, uvjerio sam se u suprotno po svim točkama "optužnice". Sve su to zlonamjerne izjave ljudi koji u sebi nose kaos i projiciraju ga vani. Nama je bitno promovirati temeljne ljudske i moralne vrijednosti, bez obzira koja ih vjerska ili politička etiketa nosi. Netko, tko to nema u sebi, naravno da ne može percipirati ono što radimo. Imamo stav da takve ljude ne osuđujemo. 

Imate li potpunu slobodu u pisanju?

Da, imam potpunu slobodu. Moji radovi se ne prilagođavaju. Sam određujem teme, pišem, fotografiram i osmišljavam dizajn.

Kako uredništvo doživljava Vaš stil pisanja? Ima li kritika?

Uvijek bude dobronamjernih kritika u prijateljskom tonu. Mislim da svi redom prihvaćaju moj rad kao dio mog životnog poslanja, odnosno misije. U tim se okvirima vladaju i prilagođavaju. S druge strane isto činim i ja, tako da nema potrebe sadržaj radova dovodi u pitanje. To je ta širina duha koja vlada među nama.

Postoji li ta velika piramida u Visokom?

Svi oni koji tvrde da ne postoji nikada nisu bili u Visokom, a najbliže što su se približili bilo kojoj od svjetskih piramida bilo je gledajući TV ili surfajući po internetu. Mislim da je dr.Osmanagić vidio dovoljno piramida da se u njegovu procjenu ne treba sumnjati. Osim toga, čovjek je znanstveno dokazao postojanje kompleksa. Postoji i jedna druga zanimljivost vezana uz tu hajku na Semira. Kao da nitko ne primjećuje gospodina Ahmeda Bosnića. Svi smo mi odrasli na njegovim knjigama. Kada jedna takva figura sudjeluje u vođenju fondacije, mislim da ne ostaje prostora sumnjama i špekulacijama.

Koji je, po Vama, osnovni razlog zašto ljudi ne vjeruju da je takvo nešto moguće?

Stvar je percepcije, ograničenosti i nametnutog okvira. Okvir je ustvari Egipat, i mnogima jedina slika piramida koju imaju u glavi. Prema njoj sude o svim ostalim piramidama. Dakle, piramida nije piramida ukoliko ne nalikuje"Keopsovoj". Bosanske su građene drugačije od egipatskih, I to tako što su drevni graditelji prepravljali i na mjestima dorađivali i oblagali već postojeća prirodna uzvišenja. Dakle, radi se o sinergiji prirode i čovjeka tj. svojevrsnom postulatu. To je moj osobni stav. U Egiptu je riječ o izgradnji iz temelja što je novijeg datuma jer se čovjek miče od prirode i od Boga . Piramide postoje po cijelome svijetu, to što se za njih ne čuje kao za egipatske, ustvari pogoduje stvaranju te lažne slike kojom se podsvjesno manipulira masama. Osim toga, veliki je problem stoljetno degradiranje svega što je na našem tlu. Pogledajmo što "naši" stručnjaci rade stećku čija je elementarna osnova megalitna, dakle, prapovijesna. Naš narod se konstantno, u svim segmentima bivanja, ponaša podređeno. Uvijek je tuđe bolje.  To su ozbiljni dubinski kompleksi.  Mi se trudimo dokazati da nije tako. Možete nam se prikloniti i voljeti svoje, ili nas pljuvati i ostati na margini. Na kraju se sve svodi na širinu vašeg duha i vašeg horizonta.  Mi kao fondacija tu prestajemo biti bitni jer ne možemo i ne želimo sudjelovati u ničijim unutarnjim bitkama.

Jeste li zbog odabira strana, ipak ste dugi niz godina bili vanjski suradnik pojedinaca iz struke, stekli neprijatelje?

Nisam birao strane, samo slijedio životni put koji mi je unaprijed bio zacrtan, ali da, neprijatelja i klevetnika ne manjka. No, s tim sam se pomirio upravo stoga jer sam okružen divnim ljudima. Uživam veliku podršku i slobodu. Nekada sam čitao Bosnića i Dänikena, danas sam u mogućnosti od njih zatražiti savjet. To je velika stvar za mene jer sam u ovim i sličnim temama već 22 godine i sve što sam postigao, isključivo je plod moga truda, rada i razmišljanja. Nakon smrti arheologa pok.Marijana Loze, kojemu je posthumno pokradeno životno djelo, prešao sam u fondaciju jer više nisam vidio smisao biti dobar s onima koji su jedva dočekali da im se makne s puta. Iznimno mi je drago da sam doprinio radu fondacije i pomogao da se više otvori javnosti i nekim drugim temama.

Možete li svima koji nisu čuli za Vas ukratko reći zbog čega ste u relativno kratko vrijeme stekli velik broj poklonika?

Pišem zanimljive povijesno- mitološke teme protkane duhovnošću, iskreno, slobodno, bez straha i cenzure. Ono što mi je donijelo velik broj poklonika jest jedan iskren pristup, te održavanje kontakata sa svim čitateljima. U ove tri godine primio sam nešto više od 7200 e- mailova, te memorirao oko 700e- mail adresa. Koliko sam poruka i fotografija dobio putem Vibera i WhatsAppa, to nitko ne može izračunati. Sasvim sigurno više nego putem maila. Svakim danom stižu nove stavke i to je više nemoguće kontrolirati. Odabrao sam biti blizak sa svojim ljudima jer su oni moje bogatstvo i po tom pitanju ne bih mijenjao ništa. Svima im želim sve najbolje i svakodnevno molim za njih. Ukoliko je bilo kome potrebna pomoć istu i organiziram. Imam i oboljelih od raka kojima pokušavam priuštiti ono što sami ne mogu, bilo da se radi o savjetovanju ili financijskom pokrivanju alternativnih terapija. Nastojim ne podnositi njihovu bolest, bijedu i jad živcima i nervozom nego svojom vjerom i ljubavlju. Ne bojim se biti uporan za potrebe drugih, jer smatram da, Bogu koji proviđa, nikada ne mogu biti dosadan. U glavi imam da se Njemu više žuri da me usliša nego meni da vidim svoje prošnje uslišane. I to se tako kotrlja...

Strastveni ste sakupljač usmenih narodnih predaja Imotske krajine. Kroz svoje radove ih promovirate i tumačite. Oni koji vas prate znaju da na tom polju nemate konkurencije. Kako Vi sebe doživljavate i hoćemo li u skoro vrijeme ugledati nekakvu zbirku?

Ja tu nisam bitan. Zato sam odbijao intervjue i gostovanja u radijskim i TV emisijama. Kada se istraživač izdigne iznad teme, to nikako ne može biti dobro za temu. Zbirka jest cilj, ali samo cjelovita, dakle oko 1600 priča i 600 pjesama, molitvi, i dr. Imao sam mogućnost izdati manji dio onoga što sam prikupio, ali sam odbio jer imam svoja načela. Ide sve ili ništa, upravo stoga jer su to komadići jedne zatajene povijesne istine koja je kamuflirana u jednostavne priče. One su prenošene s koljena na koljeno sve do  današnjeg, rekao bih posljednjeg doba, doba kada smo u mogućnosti da ih adekvatno tumačimo. Ukoliko ne izdam zbirku obećao sam iste deponirati u Gradski muzej Imotski, te u arhiv Franjevačkog samostana u Imotskom. Sasvim je sigurno da ću svojim čitateljima pustiti identičan pdf. O važnosti predaja pisao sam u radu : "Blago Delmata".Tu možete pročitati što su, ustvari, narodne predaje.

Rekli ste mi da ste željeli postati arheolog, ali su upisne kvote u to vrijeme bile ograničene. Žalite li što niste uspjeli upisatitaj studij?

Ne. Zamišljao sam da je taj posao drugačiji. Radio sam s mnogim arheolozima i vidio koliko ih sustav ograničava. Tim ljudima treba dati više slobode. Njih ograničava rđavi sistem. Budućnost iskapanja je u volonterskoj arheologiji kroz njihov stručni nadzor. Svaki bi arheolog trebao biti na čelu svog vlastitog tima volontera.Ja sam u potpunosti na strani arheologa i iznimno ih cijenim. Sve probleme koje imam uglavnom mi čine nekakvi trećerazredni kustosi koji bi u stranim zemljama bili domari.To bi trebalo podcrtati. Danas shvaćam da sam ipak ostvario svoj san. Preko deset godina, što pasivno, što aktivno, bio sam vanjski suradnik, crtač, tehničar, volonter, prevoditelj...Iskapao sam uz ljude kao što su Marijan Lozo, Ljubomir Gudelj, Ante Jurčević, Branka Gotovac, Hrvoje Vuletić, Angela Babić-Tabak, Ivan Alduk i dr. Žao mi je što više nikada nećemo. Znate kako piše Izajia: "Misli vaše nisu moje misli, i puti moji nnisu vaši puti. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." Moj put je sada nešto drugo, a kada se zaželim iskapanja, tu je Visoko ili neke od međunarodnih volonterskih kampanja kojima se uvijek mogu pridružiti. Moram priznati da sam se ohladio od toga i da mi je sada prioritet pisanje, obrazovanjemladosti i pomaganje svojim čitateljima.

Javljaju li vam se stručnjaci i alternativci izvan granica RH?

Naravno. Već sam dobio ponudu za posao iz Italije. Čak se vrši i nekakvo lobiranje da prijeđem u jednu austrijsku ustanovu. No, ja to neću učiniti isto kao što se nikada neću učlaniti u HDZ, navijati za Dinamo ili otići u Srbiju. Znamo što je Austrija radila našem narodu i u takvim odlukama moram biti dosljedan onome što pišem. Osim toga, ne postoji novac zbog kojeg bih se odvojio od obitelji. Ovdje se živi, a vani preživljava. Tu su i neka dopisivanja s Rusima koji se bave dolaskom Rusa s našega prostora. Iznenadio sam se da su do mene došli i u Velikoj Britaniji gdje postoji ekipa istraživača u kojoj dva Hrvata i jedan Crnogorac prevode tekstove. Povezani su s drugim istraživačima u Irskoj, Škotskoj i Walesu. Tamo se po slobodnjacima ne pljuje kao tu kod nas.Interno me zovu " Kralj rupa" jer sam prvi progovorio o rupama uklesanim po našim gradinama. Radi se o malim okruglim formama o kojima je struka šutjela jer nisu imali adekvatan okvir. Sumnjalo se na utore palisada, ali sam dokazao da se radi o dvije vrste rupa: kultne i za gnječenje žitarica, odnosno žireva od kojih su pripremali brašno za kruh. Naravno da ima i rupa koje su držale nosače palisada, ali one su mnogo šire i dublje.

Upozoravali ste da mnogo toga nije u redu , borili ste se protiv devastacija i nastojali promijeniti stvari. Zašto čovjek sa 100 objava i tolikom prikupljenom građom ne može dobiti medijski prostor i potporu u svom kraju i što vam je donijela ta borba?

Vidite, cenzura mojih radova koju upravo potenciraju pojedinci iz tzv. struke i jedne političke stranke, šteti samo onima koji guše moj glas. To su iznimni napori s njihove strane, dok, s druge strane, ja ležerno radim svoj posao i čekam svoje vrijeme. Znali su me zvati ljudi koji su se ispričavali što me ne mogu javno gurati. Dakle, stvar je ljubomore s jedne, odnosno moje "nepodobnosti", s druge strane. Sama borba mi je ipak donijela mnogo više dobra nego zla jer su se oko mene okupili izvrsni ljudi. Iako nisam diplomirao u povjesničarskoj nego u marketinškoj branši, imam dovoljno znanja iz klasične gimnazije,izvrsno pišem, čitam i prevodim grčki i latinski, posjedujem ogromno terensko i metodološko iskustvo, načitan sam i predan. Nitko ne može reći da sam nestručan i da ovo nije znanstveni rad.

Što danas znači znanstveni rad?

Zadovoljavanje forme i nizanje fus nota. Nema tu ništa nova niti njihova. Čast rijetkim iznimkama. U mene je sve novo i sve je moje. Ako sam nekada i u krivu, opet je to moje. Nastojim se ne ponavljati, ne radim kompilacije "the best of" kao što to rade neki stariji povjesničari kad im nestane love.Lani sam kupio jednu takvu knjigu i pokajao se. Svaki moj rad je za sebe, ali dio jedne velike priče u kojoj otkrivam skrivene detalje o našim precima Ilirima. Nikada neću ostvariti sve što je potrebno učiniti, ali ću odraditi svoj dio.

Mladi Imotskog vas podržavaju. Pišu li vam oni koji su otišli zbog čega su bili prisiljeni to učiniti?

Dosta njih se javi. Imam izvrstan kontakt i s ljudima iz "Mi za Im" koji jasno vide što treba napraviti. Sasvim sam siguran da bi se Imotski temeljito oporavio da ta mladost dobije svoju priliku. Svojedobno sam objavio jedan vid podrške kojega je uredništvo, zbog pritiska, moralo ukloniti iz moje kolumne. Sve vam se na kraju svodi na politiku tj. lažnu stvarnost.Vidite, odlaze i oni koji imaju siguran posao podjednako kao i oni koji ga nemaju. Dosta im je ove klime. Mi smo država u kojoj vrtićka djeca znaju što je premijer jučer radio. Sve je ispolitizirano do te mjere da se čini kako su naše političke elite svaki dan u kampanji. Ljudima je dosta demagogije, neiskrenih osmijeha, korporacija, kostura iz ormara i povijesnih avatara tipa Demetrija Hvaranina i sl. Imotska krajina se okrenula turizmu i bilježi rekordne posjete i noćenja. Međutim, to je trenutni trend koji neće ići u dobrom smjeru ne ponudimo li sadržaje zbog kojih će se turisti konstantno vraćati. Mi ih imamo, to su neiscrpne prirodne ljepote i bogata prapovijesna priča koju su zadnjih stotinjak godina sustavno zatirali i negirali. Imotska krajina više nije povijesna siva zona. Ogroman dio tereta sam iznio sam, bez ikakve potpore bilo koga iz grada Imotskog. TZ Imotski i K.O. Imotski nisu stali iza mene. Znamo tko je vodio grad Imotski i tko vodi konzervatorski odjel tako da to nije ništa čudno. Ono što mene zabrinjava jest činjenica da narod umišlja da se od dvomjesečnog najma kuća može živjeti preostalih deset mjeseci. To je jedna velika zabluda. Samo se od cjelogodišnjeg turizma može živjeti cijelu godinu. Taj vid turizma prvenstveno zahtjeva inovacije i novine u privatnoj ponudi.

Da li surađujete s Domagojem Nikolićem, također poznatim imotskim istraživačem?

S Domagojem sam se upoznao 2014. i zajedno smo proveli oko godinu dana. Razišli smo se u prvoj polovici 2015.godine.

Postoji li mogućnost ponovne suradnje?

S moje strane ne.On ima svoju ekipu i ciljeve koji nemaju nikakve veze s ovimšto ja radim. Ne smatram ga konkurencijom niti rivalom. On meni to ne može biti jer Imotsku krajinu poznajem deset puta bolje od njega i uvijek mogu iz rukava izvući poneku tajnu. Ja sam ga i uveo u mitologiju, povijesne lokalitete i megalitne lokacije, te mu otkrio otkopani bedem u Osoju. On ga je zatajio kada je govorio o megalitima Imotske krajine ( Na rubu znanosti) , dok je u svojoj knjizi objavio fotografiju bedema bez spomena okolnosti ili mojega imena, iako zna koju sam muku podnio da bi on, i svi vi, imali tu sliku.

Od drugih imena koji se bave ovom tematikom, koga bi ste preporučili čitateljima, postoji li među vama konkurencija ili nekakva vrsta kompeticije?

Što se tiče mene osobno, ne postoji. Ja imam svoj put i svoj film. Mislim da nikome nisam konkurencija, niti je bilo tko meni. Radim stvari koje nitko do sada nije i ne može. Isto tako rade ostali kolege. Sve ono što saznam od njih je dobrodošlo i poučno. Osobno, preporučio bih da se prati rad svih koji, u neku ruku, pripadaju alternativnoj struji.

Postoje li između vas neke bitnije razlike?

Svatko radi svoj dio posla; netko ima skrivene motive, netko je u ovome srcem.One koje meni smetaju su političko- vjerske naravi.Takve razlike uopće nisu bitne za istraživački rad, ali se konstantno provlače kao najbitniji razlozi neujedinjavanja, a time i nenapretka. Njih bi trebalo ostaviti po strani jer stvaraju prepreke u međusobnim odnosima i spoznajama.Nemam ništa protiv nikoga, dapače, kad bilo koji od njih objavi rad ili otkriće, dijelim bez razlike o kome se radi.

S kim ste od slobodnih istraživača u kontaktu?

Svakodnevno sam u kontaktu s dr.Šipićem s kojim sam razvio dubok prijateljski odnos. Igor također objavljuje na našoj stranici. Veliki je mislioc i duhovno bogat čovjek čiji je rad ispred ovog vremena i ispred rada svih nas.Ne postoji alternativac koji posjeduje toliko znanje niti mu tko može parirati u inteligenciji i spoznajama.Osim njega, dan ne može proći bez Gorana Glamuzine kojemu ovom prilikom čestitam na stečenom doktoratu. Njegove radove možete pratiti na stranici "megaliti-hercegovina".Svjetonazorski smo slični. On je jedan pozitivan lik u cijeloj ovoj priči. Ono što radi- radi sa srcem baš kao i ja. Međusobno se cijenimo i podržavamo, te nastojimo ostati u granicama realnog, iako si ja ponekad dopustim malo pjesničke slobode i meditacije. Uz Gorana, tu su i neizbježni kontakti sa Semirom Osmanagićem, Ahmedom Bosnićem, Zdravkom Vampovcem i dr. dobrim ljudima.

Tvrdite da se glavno uporište Delmata, slavni Delmion nalazio u Imotskom polju.

Tako je.

Zašto ste sigurni u to?

Zato što imam arheološke dokaze koje ću otkriti kada za to dođe vrijeme.Sada nije to vrijeme. Imotski treba biti očišćen od uhljeba. Trudim se steći institucionalni kišobran van naših granica. Cilj mi je, za početak, steći magisterij, te progurati tezu o Delmionu koja je razrađena i potkrijepljena fotografijama. Kod Delmiona je bitno da struka shvati kako je riječ o eponimu. Emotha ili Imota je isto što i Delmota- Delmata. Centralni motiv naših predaja je veliki potres, pretpostavljam da je ime "Delmati" složenica koja označava one koji nastali iz potresa, iz majke zemlje, dakle; autohtonce ovog trusnog područja. Potres će ponovo zadesiti Imotsku krajinu, na to trebamo biti spremni.

Najpoznatiji ste pak po otkriću megalitnog bedema u Cisti Velikoj koji je u kuloarima dobio ime "Matin zid".Zbog njega smo svojedobno i potencirali intervju, ali ste ga odbili. Možete li nam reći nešto više o njemu?

Za bedem su lokalci znali, tj. znalo se da ima nešto gore jer su se po vrhu gomile vidjeli mali razbacani blokovi. Stari Mandarići su sačuvali mnogo predaja, tako da to nije moje otkriće.On pripada narodu Ciste Velike, a ne meni. Ja sam se samo potrudio otkopati jednu dubinsku sekciju kako bih imao reprezentativnu fotografiju s kojom bih mogao izaći u javnost. Za taj poduhvat zvao sam pok. Marijana Lozu koji se pridružio na jednoj dnevnici i dao mi upute da šutim. Radi se o neka tri metra dužine i dva metra dubine. Ostalo je još otkopati oko 87 metara zida koji se nalazi prekriven gomilom.U nekoliko posjeta između 1998. i 2006., na tom lokalitetu smo otkrili mnogo detalja koje još nisu za javnost, uključujući i kompleks tunela u brdu Rudnik. Uskoro ću izaći s tom pričom vani. Ono što mogu reći jest da je na lokalitetu pronađeno dovoljno dokaza da se radi o mnogo starijoj priči nego će struka to ikada priznati. U istu treba uklopiti nekropole Zadužbinu i napose Crljivicu s bunarima. Ja sam protiv dovođenja turista i turističkih sadržaja na stećke, pogotovo na Crljivicu koja je ušla pod"zaštitu" UNESCO-a. Ljudi nemaju pojma što time rade. Nije to praznovjerje. Stećci i magija su povezani.Crljivica je nekoć bila moćno ritualno magijsko mjesto. U Imotskoj krajini nije postojalo jače. UNESCO ju je preuzeo da se sakrije kontinuitet sahralnog i sakralnog mjesta. Crljivica je tako dobila status srednjovjekovne nekropole iako se stećci nalaze na neistraženim prapovijesnim tumulima. To su apsurdi. Time je zapečaćeno daljnje istraživanje lokaliteta na kojemu je zapisan kontinuitet ovoga naroda od rane bronce do kasnog srednjeg vijeka. Naivni i neobrazovani su aplaudirali: Wow, UNESCO u Cisti!!! Ma glavno da nam je stranac nešto priznao. To su te morbidnosti, to je ta zloćudna dijagnostika koja nas prati i koja se ulaskom u EU proširila na limfne čvorove nekada zdravog tijela. "Nikada nismo bili mrtviji!"- kako reče Krishnamurti.

 Zašto nitko od službenih lica ne pridaje pozornost bedemu i kompleksu rudnika?

Ja samo znam ono što mi je rečeno; prioritet su uvijek bile Crkvine, lokalitet u podnožju. Ne bih ulazio u detalje, ali je sasvim jasno da je stanoviti lobi iz nekog razloga ulagao velike novce u kršćansku priču, dok se tzv. "poganska" zanemarivala. Osojački vršni plato je ustvari iskolčen i projektiran da bude grad s akropolom. Do realizacije arhitektonskog plana nikada nije došlo iako se radi o mjestu starijeg stambeno- obrambenog kompleksa iz bronce koji je oko 1200. pr.Kr. trebao biti na vrhuncu. Nažalost, nije.Je li netko naišao ili su grad skrili u podzemlje, to je pitanje koje tek treba rasvijetliti. Kustosi Gudelj /Katić krivo navode da se radi o brdašcu "Rudnik" koje se nalazi 750 m južnije od vrha na kojemu je bedem.Taj krivi podatak konstantno se prepisuje pa ga nalazimo i na "povijesnoj" karti Imotske krajine (Geographica). Od alternativaca prvi ga je objavio Semir Osmanagić, a zatim i Domagoj Nikolić kojega sam osobno odveo gore. Bio je to emotivan trenutak za Domagoja. Šta se nakon toga dogodilo nije jasno. Vjerujem da mi je zamjerio dovođenje Osmanagića jer se naš razlaz poklopio s izlaskom Semirove priče o Osoju. Nikolić nije želio da s tim idem vani, no to je moje otkriće i moj trud. Zašto bih trebao dozvolu? Da nije bilo mene nitko ne bi saznao za zid pa tako ni on. U kuloarima je taj bedem postao "Matin zid" i zbog toga sam ponosan. 

Jeste li nastavili otkopavati bedem?

Ne. Na mene je izvršen pritisak sa svih strana. Bilo je svakakvih poziva, posjeta, poruka, mailova i sastanaka.Pročelnik K.O. Imotski je preko zajedničkog poznanika poručio što me čeka. On to tako radi već tri godine jer nema hrabrosti sjesti i razgovarati. Vjerojatno me se i boji. Prvi sam objavio priču o Osoju i naravno da mi ga je cilj otkopati. Trenutno sakupljam volontere i to će biti izvedeno u jednoj velikoj akciji. Ne zanimaju me posljedice. Što god se nakon toga dogodi biti će dobra reklama za naš zid. Otkopavanje ćemo snimati sa zemlje i iz zraka kako bi javno prezentirali da nije riječ o devastaciji nego o čišćenju i uklanjanju ostataka neuglednog željeznodobnog nadgrađa. Ne planiramo dirati blokove. Sve ovo je nužno odraditi jer nikoga od struke nije briga, niti će se bilo što poduzeti.

Koliko je star bedem?

Po meni, riječ je o 13./12. st.pr. Kr., dok ga je pok. Lozo "školski" stavljao u 3./2. st. pr.Kr. Razlog gradnje je teško dokučiti kao i zašto je zatrpan. Lozo je smatrao da nije dovršen i da je gomila ustvari rampa za navlačenje blokova. Ja sam mišljenja da jest bio dovršen i da je posrijedi kolapsiranje naknadno sagrađenog željeznodobnog suhozida koji je prilikom pada prekrio megalitne blokove. Isti slučaj nalazimo na legendarnoj hercegovačkoj megalitnoj gradini Zvonigrad i na Lerginoj Gradini blizu Posedarja. No, ne treba se tu zaletiti sa zaključcima jer mnoge narodne predaje upućuju na to da je postojao obred pokapanja drevnih građevina. Postoji mogućnost da su sve te mega građevine "sahranjene" ili skrivene.

Koja mu je bila svrha?

Lozo je tvrdio da se krenulo s gradnjom utvrde, međutim, bedem je na krajevima dovršen. Nema naznaka da je arhitekt planirao spajati bilo kakve nastavke. Po meni je riječ o limesu koji je dijelio svetište od naroda. Tome u prilog ide postojanje ozidanog žrtvenika na vrhu. Ovo je rađeno za Boga. Nitko se ne bi do savršenstva trudio obrađivati blokove samo da krase vojnu utvrdu. Osim toga, riječ je o mirnom razdoblju i prijelazu iz srednje u kasnu broncu. Nema dokaza o ratovima. Osobno sam mišljenja da je struka u krivu kada naziv Ciste identificira s cestom Narona-Salona. Cista je u našem narodu "škrinja" ili "kovčeg". Pošto postoje predaje o kovčegu koji je bio na Osoju smatram da postoji mogućnost da se zid izgradio za samo jedan veliki vjerski tj. duhovni događaj, a onda obredno zatrpan. Biti će govora o tome.

Kakve veze stećci u Cisti imaju s ovim lokalitetom? Tvrdite da oni nisu isključivo srednjovjekovni spomenici i da mnogi pripadaju prapovijesti.

To je ista epoha. Jasno je da stećci u Cisti Velikoj pripadaju vremenu gradnje samoga zida. Postojao je kontinuitet gradnje stećaka. Prema mojoj procjeni prvi neugledniji stećci pojavljuju se uosvit bronce, možda i ranije. Glupost je da bi oni nastali u okvirima bilo kakve sekte ili religije, i to kroz par stoljeća. Kroz Imotsku krajinu su postavili table 14.st. bez da je itko napravio bilo kakvo suvislo istraživanje. Bitno je shvatiti da stećak prisvajaju i nadopisuju srednjovjekovni veleposjednici i elita. Mnoge nekropole uopće nemaju ukopa. No, tko je proveo analizu zemlje ispod stećka kako bi odbacio mogućnost pronalaska pepela. Jedan takav nalaz bio je u Zagvozdu. O njemu mi je pričao pok. Lozo koji je ispod stećka otkopao zgnječenu posudu s pepelom. Crljivica, koja je relativno blizu bedemu, priča jednu ogromnu arheoastronomsku priču. Neki stećci na Crljivici su stariji, dok su neki noviji ili su doživjeli priklesavanja i nadopisivanja bosančicom. Stari prikazi su isklesani dok je bosančica uklesana. Tu se prkosi postulatu i jasno je da su natpisi novijeg datuma.

Kako znate razlikovati koji stećci pripadaju prapovijesti, a koji ne?

Vrlo jednostavno, prapovijesni stećci na sebi imaju astro-alegorijske slike koje u svojim radovima zovem astroglifima, dakle, svi prikazi su dio astroloških znakova odnosno odgovarajuće slike Zodijaka i planeta u trenutku pokojnikove smrti. I sve to ima smisla utoliko da je moguće odrediti i datum smrti, odnosno, novog rođenja pokojnika. Nažalost, godinu smrti nije moguće odrediti zbog problematike nulte godine. Kod novijih stećaka postulat se izokrenuo. Umjetnost koja je prije stremila Bogu, Vječnosti i Zvijezdama okreće se Zemlji i čovjeku, pa imamo svjetovne prikaze i natpise pismom. Lako je broditi kroz tu priču, ali se moraju znati barem osnove astrologije i astronomije. Stećak nije primitivan spomenik kako to pokušavaju prikazati zagovornici tzv. "Vlaške teorije", niti su svi bili lovci na jelene. Te su slike astro alegorije. Tom naraštaju nije bio važan rođendan jer je znao da je datum smrti jedini pravi datum rođenja. Fascinantan jedan naraštaj.

Čiji su onda stećci?

Autohtoni spomenici ilirskog (hrvatskog) naroda koji je tu najmanje 4000 godina.Religije su se izmjenjivale, ali je narod ostao isti. Dakle, stećak je narodni, a ne isključivo religijski spomenik kako to neki prikazuju. Pod njima se nalaze i vjernici i ateisti. Osim toga, u nekim gomilama nalazimo prapovijesne i srednjovjekovne kosti. Oni su znali iznad koga se kopaju.Takav ukop je ustvari poruka našim"stručnjacima" da prestanu negirati kontinuitet vlastitog naroda. Hrvati, kao ime, nemaju veze sa Slavenima. Ja sam skloniji tom prapovijesnom osvajačkom putu prema istoku i natrag. Domete prodora ne treba tražiti dalje od Tigrisa. Da li je dio današnje populacije RH povukao neke genetske veze od Slavena (Ukrajina), sigurno da jest, i to ženskom linijom. Mi za slavenski jezik kažemo da je materinji, a ne očinski. U tome leže mnogi odgovori jer su pra Hrvati tj.pra Iliri u pohode išli bez žena .Nitko nije došao ako se nije vratio. Hrvati su nominalni i genetski sljednici Ilira, tu rasprave nema.Svi hrvatski kraljevi samo su nastavak priče o rimsko-ilirskim carevima u drugačijim političkim uvjetima.

Kako su građeni stećci, s čim su ih dopremali, je li to bio težak posao i zašto u njihovoj blizini nema megalitnih objekata?

Odlična pitanja. Predaje ne spominju da su stećci obrađivani dlijetom. Ako analiziramo reljefe nekih nekropola vidimo da jest upotrebljavan kvalitetan alat jer naš kamen ne prašta pogreške. No, neki stećci kao da su brušeni, a ne klesani. Figure su doslovno izrezbarene i polirane. Popisujući narodne predaje naišao sam na podatak o velikim mijehovima na kojima je radilo nekoliko ljudi. Oni su uz pomoć zraka poketali nekakve bruseve. Nažalost, osoba koja mi je o njima detaljno pričala je umrla tako da nisam na vrijeme zapisao cijelu nego djelomičnu predaju. Predaje transport objašnjavaju konjima, volovima, nošenjem na glavi ili pod rukom. Iako su neki predavači uvjereni da se radi o višim i snažnijim ljudima nego što smo mi danas, ja sam skloniji da je taj narod bio svjestan kako je načinjen na Božju sliku. Oni su to micali bez pola muke jer su bili duhovno jaki. Mi smo danas udaljeni od Boga i samim time nemamo nikakvu moć. Zašto u blizini stećaka nema megalitnih objekata? Ako su gradili tolike gromade, za očekivati je i kuće od gromada, zar ne? Međutim, nema ih. Bitno se vratiti na duhovnu veličinu tog naraštaja. Ja i dalje tvrdim da su živjeli u kućama od šiblja i zemlje, a gradili stećke. To je bio postulat. Kuća zemaljska je prolazna, stoga ju ne grade da traje. Ono što treba da traje jest nadgrobni spomenik. Isti obrazac imamo i danas,samo ga ne uočavamo. Naše su kuće od cigle i blokova, a grobnica je od granita ili mramora. Nije se tu mnogo pogubilo niti odmaklo od osnovnih principa samo ne gledamo kako treba.

Ne podržavate teze o dolasku Slavena u 7. stoljeću. Zašto?

Za to nema apsolutno nikakvih dokaza, niti to ima smisla. Nitko nije mogao doći u toliko velikom broju da bi se nataložio ili zavladao domorodačkim slojem, i to bez ispaljene strijele. Hrvat i Ilir su istoznačnice.  Označavaju onog koji nosi tj. donosi Svjetlo. Pravu istinu možda nikada nećemo znati, ali je nužno utuviti u glavu da smo svoji na svome najmanje 4000 godina. Od toga treba krenuti. Nikad više na staro.Dolazi vrijeme u kojemu će svatko od nas trebati dati barem minimum odricanja od onog što nije hrvatsko tj. ilirsko. Ilirija nije Jugoslavija niti je to povezano. Hrvatski narod koji baštini teritorijalni korpus RH i BiH nema veze saSlavenima. Tko ima? Možda oni preko nekih tamo rijeka.

Što je za Vas Ilirija? Vidimo da se danas taj pojam izokreće u nekom drugom smjeru.

Za mene je Ilirija svjetlo koje ne vara, svjetlo pod kojim naš život i naše bivanje dobiva svoje pravo osvijetljenje. Samo pod okriljem tog svjetla ovaj će narod poprimiti svoj najjači oblik. Ilirija je duhovno stanje usklađeno s krvnom slikom. Samo priznanjem da smo Iliri spoznat ćemo se onakvima kakvi zapravo jesmo. To je jednostavno ljubav. Naši korjeni su domorodački, mi smo "indijanci" ovog prostora. Priznajte sebi da ste Ilir i tisuće godina će vam izgledati kao jedan dan. Dobit ćete jednu novu dimenziju i izgubit oznaku vremena koje će postati potpuno nepotrebna...jer smo tu i sada. I to je prava obnova Ilirije. Više nije “cool”biti Slaven. Pogotovo jer znamo da nam je to nametnuto i da neki lobiji i danas povezuju Ilire i Slavene. Iliri nisu Slaveni! Iliri su Iliri!

Imate li neugodnih iskustava s pojedincima unutar crkvenih redova? Vaš rad "Gle, Iliju zove!" kao i rad o crkvi u Ošljem, doista iskače iz okvira kojima pripadate! Vaši zanosi mnogima su ljepši nego svećeničke propovijedi. Kako to uspijevate?

Kako biti uokviren dok tragaš?Vjera bi trebala biti osobni put, a vjernik titula koja se stječe cijeli život. Nema Boga za onoga koji ga najprije ne nađe u sebi. Etikete nisu važne. Bog je jedan. Sve optužbe pojedinaca iz crkvenih redova da promoviram "ilirsko poganstvo" su neutemeljene. To bi znali da su samo pročitali jedan jedini zaključak iz bilo kojeg od mojih radova.Ja promoviram kršćanstvo i Krista, ali ukazujem na veliki problem - kler. Oni više nisu legitimni. Mi se nalazimo u davno najavljenom vremenu ruganja svima onima koji budu javno istupali s Kristovim imenom. To se događa i meni. Osobno, vjerujem da čovjek može biti posvećen, netko će reći nadahnut. Trudim se raditi na sebi i komunicirati sa Stvoriteljem. Imam jaku moć percepcije i vizualizacije, nije mi problem ući u svijet mašte i duhovnosti, te posegnuti za nevidljivim koje je ustvari prava stvarnost. Ovdje na Zemlji mi smo u zemaljskoj fazi bivanja, to je stavka oblikovanja, pripreme, rasta i obogaćivanja. Smrt je novo rođenje. To su Iliri vrlodobro znali.  Mnogi danas smatraju da je prijelaz iz života u smrt ustvari prijelaz iz prolaznog u vječno. Ja smatram da je život most, a da se prijelaz odvija iz stanja prije rođenja u stanje života vječnoga. I da, držim do ilirskog "praznovjerja" i do kršćanskog "pravovjerja". To je u meni, dio mojih stanica i kulture kojoj pripadam. Sve te vile, prikaze, astralna putovanja, zodijački znakovi po stećcima...to sam ja. Nije li licemjerno reći da sam "čist" kad sve to nosim u sebi? Svi mi nosimo...To je naše! Nema gorih ljudi od onih koji su uokvireni u nekakav lažni vjerski puritizam. Imamo Krista kao vertikalu, stoga ne razumijem one koji prebjegavaju raznim "neo" sektama pod okriljem KC, karizmaticima i sl. Svi smo mi pozvani, Bog ne bira već mi sami otpadamo. Ono što mu ostane, on pokupi. Nas iznimno skupo košta slobodna volja. Mnogi zanesenjaci koji si umišljaju da su vjernici ako nedjeljom sjede blizu oltara, ne znaju kako je lijepo leći u travu koju je Bog zaljevao, sjesti na kamen na koji možda nitko nije i neće, ili gledati mrave diveći se njihovom tihom svijetu, pitajući se da li u svoj toj šutnji mole neki vlastiti "Očenaš"...Onaj koji želi otkriti Boga dovoljno je dabaci samo jedan pogled na beskrajnu ljepotu koja ga okružuje i počme cijeniti "Božju česticu" u sebi i drugima. To je početak. A povratak Bogu ide onako kako su naši stari govorili: "Ajde onakav kakav jesi." Ne treba ti za to nikakva zajednica koja zagovara obraćenje. Kao što reče Courtois:"Traži me, jer ti vrijediš ono što tražiš."

Što Vam daje snagu da pišete toliko jake tekstove?

Čitatelji, prijatelji, ljudi koji razumiju što radim i kolika je to borba. Osim toga ne gubim iz vida da ni Isus u svom kraju nije učinio nijedno čudo. Ja sam tu da klevetnici i maloumnici gube dušu. Nadam se samo da će broj onih koji ju na meni izgube biti dovoljan kada dođem pred Gospodina. On nas ostavlja na Zemlji onoliko koliko je potrebno da ispunimo svoju kvotu.

Kako sebe vidite u budućnosti?

Iskreno, živim iz dana u dan i više ne planiram.Prestao sam to davno jer sam uvidio da sam nemoćan. Moć dolazi kada pustiš da se sve događa samo od sebe.Vidim svoju djecu kako rastu, zdrava su i sređena života. Drugo me ne dotiče. Gandhi je lijepo rekao:"Sreća je kad se ono što misliš, ono što kažeš i ono što činiš nađe u Harmoniji."

Možete li nam reći profil vaših čitatelja? Koliko godina imaju i odakle dolaze?

Ovu godinu sam baš napravio sumu tih stavaka. Većina mojih čitatelja, oko 50% su muškarci između između 30 i 45 godina. Oko 20% su žene između 30-50. Ostalo je mladost po fakultetima 18-25g. Ima ih iz svih dijelova Hrvatske osim Slavonije, zatim iz Slovenije, BiH, Crne Gore i Albanije. Dosta me prate u dijaspori , najviše u Njemačkoj i Australiji.To su dobri ljudi raznih strukovnih opredjeljenja među kojima ima i magistara, doktora, akademika. Raznoliko jedno društvo.

Do kada mislite pisati za fondaciju?

Tek sada dolaze prave teme. Prvih 100 je bilo uvod. Tržište je istraženo i ima tendenciju rasta i sklapanja u organizaciju. Fondacija je trenutno jača nego ikad. Mojim dolaskom razbijeni su svi mitovi i sve laži da se radi o sekti, skupini prevaranata, špijunima, masonima itd. To je velik uspjeh i treba ga održavati sjećajući se kroz što smo svi zajedno prošli. Ništa ovo nije došlo preko noći. Svi smo mi odradili jedan vrhunski posao. Moja kolumna pokazuje koliki je trud uložen s moje strane. Trenutno imam objavljeno 99 radova koji su ustvari male knjige.

Hoćete li nam za kraj reći nešto o vašem otkriću kojega u radovima zovete " kostur velike osobe"?Između redaka se da naslutiti da se radi o ženi. Kada ćete s tim u javnost i postoji li mogućnost da dobijemo ekskluzivu?

Sve ima svoje vrijeme. Mora se dosta toga pripremiti i promjeniti u srcima ljudi da bi nešto takvo primili, pojmili i prihvatili. Svu svoju snagu i pritajenu moć crpim iz tog otkrića. Isplaniran je način predstavljanja, kada dođe vrijeme, naravno da ćete dobiti priču, intervju ili što već bude potrebno.

Što bi poručili čitateljima?

Nemojte se čuditi ako se nađete na udaru klevete, prijezira i raznih drugih negativnosti. I ja sam bio nepriznat, izrugan i prezren. I meni su bili zavidni. Okusio sam sva moguća poniženja koja sam na kraju prihvatio i zavolio. Kad bi znali koliko vrijedi jedno poniženje, svaki put bi zahvaljivali Bogu što vam ga je dao. Ako razmišljate izvan kutije, ako imate bilokakve sklonosti istraživanju i pisanju, javite se nekome od nas, objavit ćemo Vašu priču ili Vam dati prostor! Ako ste oduvijek sanjali da budete arheolog, mi vam nudimo mogućnost da kroz program volonterske arheologije ostvarite taj san. Ekipa je super, dolaze iz cijelog svijeta, rađaju se nova prijateljstva i ljubavi. Ostanite svoji, izborite se za Vaše mjesto u zajednici i svijetu. I ono najbitnije, ne povodite se za nikim, pa ni za mnom. Mislite svojom glavom, Boga tražite u sebi. Neka u Vama raste ljubav koju će te prenositi ljudima oko sebe. Kao što Rumi reče: "Budi duša svakog mjesta na kojemu se nađeš."

Mate, hvala vam za ovaj intervju, mnogo sreće u budućem radu kojeg ćemo nastaviti pratiti.

Hvala Vama, svako dobro Vašim kolegama i čitateljima.

Za one koje žele znati više o ovoj temi, to mogu napraviti na sljedećim poveznicama: 

http://piramidasunca.ba/bs/blogovi-3/mate-puljak-blog-x/item/10386-cista-velika.html

http://piramidasunca.ba/bs/blogovi-3/mate-puljak-blog-x/item/12502-na-temelju-nove-dalmacije-megalit...

http://piramidasunca.ba/bs/?option=com_k2&view=itemlist&layout=category&task=category&id=87

hr Mon Sep 10 2018 10:38:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
//www.dalmacijanews.hr/files/630b5b1418d1cb50978b45b9/80
Foto: Pixabay

U Dubrovniku svečano otvorena međunarodna znanstvena konferencija CECIIS 2022

Konferencija je u organizaciji Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu te u suradnji s partnerskim institucijama započela svečanim otvaranjem u prostorijama kampusa Sveučilišta u Dubrovniku

Nakon 32 godine održavanja u Varaždinu, 33. Međunarodna znanstvena konferencija Central European Conference on Information and Intelligent Systems - CECIIS 2022 je danas, 21. rujna 2022., svečano otvorena u prostorima Sveučilišta u Dubrovniku, i to prvi put u gradu Dubrovniku.

Konferencija je u organizaciji Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu te u suradnji s partnerskim institucijama započela svečanim otvaranjem u prostorijama kampusa Sveučilišta u Dubrovniku, okupivši više od 80 znanstvenika i istraživača te studenata s brojnih europskih sveučilišta, a dio sudionika konferenciju je pratilo i online. Osim Sveučilišta u Dubrovniku, partneri glavnom organizatoru su i Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) te Fakultet prometnih znanosti (FPZ) sa Sveučilišta u Zagrebu te Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija (FERIT) Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sveučilište u Dubrovniku (UNIDU) i EDEN Digital Learning Europe.

Glavna tema trodnevne konferencije koja će se održavati sve do petka, 23. rujna 2022. je 'Smart Industry in post Covid-19 society', a svoje radove za nju predalo je čak 210 domaćih i inozemnih autora. Prihvaćenih 57 radova prezentirat će autori u okviru 12 znanstvenih sekcija, a uz to sudionici će imati prilike vidjeti i 12 poster radova te 11 istraživačkih radova studenata završnih godina studija.

Predsjednik Programskog odbora konferencije CECIIS 2022 prof. dr. sc. Neven Vrček s FOI-ja naglasio je da je ova tema odabrana zbog izuzetne atraktivnosti, obzirom na sve krize s kojima se suočava zapadna ekonomija.

- Želimo dati svoj znanstveni doprinos i pokušati odgovoriti na izazove društvene i energetske krize i reindustrijalizacije, koja će uključivati ​​intenzivniju upotrebu umjetne inteligencije, robotike, kao i nove poslovne modele“ – kazao je profesor Vrček i dodao da su poseban doprinos konferenciji dala dva cijenjena američka predavača koja se bave softverskim inženjerstvom i aspektima ljudskog djelovanja u sinergiji s tehnologijom, prof. Nenad Medvidović (University of Southern California) i prof. Ozan Tonguz (Carnegie Mellon University).

Značaj konferencije prepoznale su i državne institucije, a svečanom otvorenju je u svojstvu izaslanika Predsjednika Vlade RH prisustvovao i državni tajnik u Središnjem državnom uredu za razvoj digitalnog društva Bernard Gršić, koji je naglasio pozitivne pokazatelje razvoja digitalnog društva u Hrvatskoj, čemu će ova konferencija dati poseban doprinos.

- Mladi u Hrvatskoj u dobi od 16 do 24 godine su na prvom mjestu u Europskoj uniji po razvijenim digitalnim vještinama, a obrazovne institucije u tome imaju ključnu ulogu“ – rekao je.

Bogat trodnevni program konferencije za sve sudionike, koji će se moći djelomično pratiti i online, donosi i prezentacije radova studenata u sklopu 12. Studentske poster sekcije, voditeljica prof. dr. sc. Violete Vidaček Hainš i prof. dr. sc. Victorije Appatove, a sudionike danas očekuje i panel rasprava "Smart University for Smart Industry" koju će voditi prof. dr. sc. Blaženka Divjak. Tu su i paralelna događanja naziva LaUNCH with MOOCs i Tutorial: Digital Design Thinking using Scene2Model te predstavljanja međunarodnih projekata organizatora i partnera konferencije.

- Kao što znate, Fakultet organizacije i informatike je izuzetno projektno aktivan fakultet s više od 35 međunarodnih znanstvenih projekata, pa želimo iskoristiti priliku i prezentirati projektne rezultate naših stručnjaka i u okviru CECIIS-a. Ovo je jedna od najdugovječnijih i najznačajnijih konferencija u ovom dijelu Europe i zahvalni smo na ovoj suradnji našim partnerskim institucijama“ – istaknula je dekanica FOI-ja prof. dr. sc. Nina Begičević Ređep.

Prorektorica za međunarodnu suradnju i znanost Sveučilišta u Dubrovniku izv. prof. dr. sc. Marijana Pećarević je dodala da je Sveučilište podržalo konferenciju jer im je projektna suradnja izrazito važna.

- Drago nam je da su s nama i kolege s partnerskih sveučilišta i fakulteta ovdje u Dubrovniku te se nadamo da će tako biti i dogodine“, dodala je.

Konferenciju je podržalo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Grad Dubrovnik, a dodajmo da je svečanosti otvorenja prisustvovala i članica Uprave Dubrovačke razvojne agencije DURA Marina Lazarević te pročelnik Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove Dubrovačko-neretvanske županije Miho Baće.

Konferenciju financijski podržavaju tvrtke Infodom, Oracle, Mobilisis (zlatni), Dignet Software (srebrni) i Factory X i IGEA grupa (brončani).






hr Wed Sep 21 2022 15:15:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
//www.dalmacijanews.hr/files/629a21b318d1cbb3528b4573/80
Foto: unist

Svečano proslavljena 25. obljetnica osnutka Medicinskog fakulteta u Splitu: "Studenti su naš najveći kapital"

"Studente ne učimo samo kako položiti ispit, već težimo tome da steknu što više praktičnih znanja i vještina"

Današnjoj proslavi 25. obljetnice osnutka Medicinskog fakulteta u Splitu, uz dekana prof. dr. sc. Antu Tonkića i prodekane prof. dr. sc. Darka Moduna, prof. dr. sc. Antu Pundu, prof. dr. sc. Katarinu Vukojević, izv. prof. dr. sc. Renatu Pecotić, izv. prof. dr. sc. Joška Božića, izv. prof. dr. sc. Ivana Galića, nazočili su mnogobrojni uzvanici - državni tajnik Ministarstva zdravstva Tomislav Dulibić, akademik Zvonko Kusić, akademik Miroslav Radman, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, pročelnik Službe za društvene djelatnosti Grada Splita Mario Negotić, rektor Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Zoran Tomić s prorektorom prof. dr. sc. Milenkom Bevandom, prorektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Tomislav Kilić, dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Slavko Orešković, dekan Medicinskog fakulteta u Osijeku prof. dr. sc. Ivica Mihaljević, dekanica Stomatološkog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Zrinka Tarle, kao i prodekani medicinskih fakulteta u Zagrebu, Rijeci, Mostaru, čelnici sastavnica Sveučilišta u Splitu, članovi Senata splitskog sveučilišta, ravnatelj KBC Split prof. dr. sc. Julije Meštrović, ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik izv. prof. dr. sc. Marijo Bekić, predsjednik Upravnog vijeća bolnice Sveta Katarina prof. dr. sc. Dragan Primorac, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo SDŽ doc. dr. sc. Željka Karin, ravnatelj Doma zdravlja SDŽ Marko Rađa, ravnatelj Ljekarni SDŽ dr. sc. Ante Mihanović, ravnatelj REGIOMED KLINIKEN Alexander Schmidtke, direktor Medicinskog fakulteta REGIOMED prof. dr. Johannes Brachmann, članovi Fakultetskog vijeća, zaposlenici i studenti Fakulteta.

Dekan Medicinskog fakulteta, prof. dr. sc. Ante Tonkić je istaknuo kako je proslava ove značajne obljetnice izvrsna prigoda s poštovanjem se prisjetiti brojnih zaslužnih nastavnika, nekadašnjih dekana i prodekana te studenata i zahvaliti im na svemu što su učinili do sada.

- Studij Medicine u Splitu započeo je još 1974. godine kao dio zagrebačkog Medicinskog fakulteta, koji je odigrao značajnu ulogu i pri osnivanju samostalnog fakulteta u Splitu, na čemu ćemo uvijek biti neizmjerno zahvalni – ustvrdio je dekan Tonkić, naglasivši kako se danas izvode četiri integrirana studija Medicina, Dentalna medicina, Farmacija u suradnji s Kemijsko-tehnološkim fakultetom, te Medicina na engleskom jeziku. Od osnivanja do danas na studiju Medicine diplomiralo je 1154 studenta, 250 na Dentalnoj medicini, 183 na Farmaciji te 130 na Medicini na engleskom jeziku. Što se tiče poslijediplomskih doktorskih studija, na Fakultetu se izvode tri: Klinička medicina utemeljena na dokazima, Biologija novotvorina te TRIBE - Translacijska istraživanja u biomedicini na kojima je doktorsku titulu do sada steklo 353 znanstvenika. Isto tako, u svom izvješću je dekan Tonkić naglasio kako se na Fakultetu trenutačno provodi 46 projekata, od čega je 16 europskih čime ova ustanova značajno pridonosi u znanstvenim istraživanjima i međunarodnoj prepoznatljivosti Sveučilišta u Splitu.

- Od osnutka objavljeno je ukupno 5200 radova u 2143 časopisa, a Fakultet ima h-indeks 140 te preko 121 tisuća citata. O postignućima najbolje govori podatak da je Sveučilište u Splitu u 2020. godini po prvi puta rangirano u Quacquarelli Symonds (QS) ljestvici upravo u području medicine – kazao je dekan Tonkić.

- Studenti su naš najveći kapital, upravo smo studente stavili u centar procesa učenja. Ne učimo ih samo kako položiti ispit, već težimo tome da steknu što više praktičnih znanja i vještina – ustvrdio je dekan, naglasivši kako su studenti iznimno motivirani za studiranje, čemu svjedoči iznimno visoka prolaznost na razini cijelog Sveučilišta. Isto tako, aktivni su u radu mnogih studentskih udruga, humanitarnih akcija te edukacija i sudjelovanja u sportskim aktivnostima – kazao je dekan kazavši i kako će ova uprava i dalje poticati i pomagati njihove napore i rad.

Ustvrdio je kako je biti dijelom Medicinskog fakulteta uvijek bila čast i privilegija, a jedna od najboljih referenca nastavne i znanstvene izvrsnosti je i uspješna suradnja s njemačkim klinikama.

Pisane čestitke Fakultetu uputili su i kolege s prestižnog američkog sveučilišta Penn State, a pozdravnim govorima uvaženom skupu obratili su se prorektor prof. dr. sc. Tomislav Kilić, koji je čestitao ovu značajnu obljetnicu u ime Sveučilišta i rektora prof. dr. sc. Dragana Ljutića, prof. dr. sc. Zoran Đogaš, u ime svih bivših dekana, prof. dr. sc. Dragan Primorac, u ime Alumnia te rektor prof. dr. sc. Zoran Tomić, kao i Mario Negotić, iz Grada Splita,  splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, akademici Miroslav Radman i Zvonko Kusić te Tomislav Dulibić, državni tajnik Ministarstva zdravstva.


hr Fri Jun 03 2022 17:07:57 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
//www.dalmacijanews.hr/files/628140d318d1cb66048b459a/80
Foto: Facebook

Splitski genijalci osvojili prvo mjesto u kategoriji robotske konstrukcije i programiranja na natjecanju Robokup

Na natjecanju je sudjelovalo sveukupno 15 ekipa, odnosno 45 učenika iz cijele zemlje
Odlične vijesti stižu nam iz Stubičkih Toplica, točnije hotela Matija Gubec gdje je održano državno prvenstvo iz elementarne robotike - 15. Robokup.

Lora Bavčević, Ivano Tabak, Pave Ljubić osvojili su 1. mjesto u kategoriji robotske konstrukcije i programiranja. U druge dvije kategorije (strujni krugovi, programiranje mikroupravljačkog sučelja) bili su također odlični i time osigurali 1. mjesto u sveukupnom poretku kao najbolja ekipa ovogodišnjeg Robokupa! 

Na natjecanju je sudjelovalo sveukupno 15 ekipa, odnosno 45 učenika iz cijele zemlje. 

- Naši učenici za svoj rezultat dobili su vrijedne nagrade: Micro:bit maqueen robote i besplatno sudjelovanje na Ljetnoj školi tehničkih aktivnosti koju ovo ljeto u Zadru organizira Hrvatska zajednica za tehničku kulturu (HZTK) - organizator Robokup natjecanja. - kazali su iz Udruge Inovatic. 


hr Sun May 15 2022 20:05:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
//www.dalmacijanews.hr/files/626fb0f5ecdbd190788b4650/80
Foto: Ivana Ivanović/Dalmacija News

[FOTO] Festival znanosti u Splitsko-dalmatinskoj županiji

Šestodnevna manifestacija će se održavati u Splitu, Sinju, Trilju, Muću, Ogorju, Imotskom...
Popularizacija i približavanje znanosti građanima, prvenstveno djeci i mladim ljudima cilj je Festivala znanosti koji se održava diljem Hrvatske pa tako i u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Ovaj "domaći" organizira Sveučilište u Splitu, a šestodnevna će manifestacija zaviriti na različite lokacije - od Splita pa sve do Sinja, Trilja, Muća, Ogorja, Imotskog, Kaštela, Mosora i Omiša. Gotovo dvjesto predavanja, radionica, prezentacija, izložbi, pokusa, tribina i okruglih stolova bit će na ovom znanstvenom događanju čiji je krak posegnuo i do Zadra.

- Iznenadilo nas je koliko je zainteresiranih za Festival ove godine. Bit će skoro 200 sudionika koji će prezentirati što se i na koji način radi na više mjesta u našem gradu. I to je nešto što nam osigurava budućnost. Jedan moj prijatelj je kazao da djecu ne pozivamo na fakultet iz srednje škole, nego iz osnovne i iz vrtićke dobi. Zašto? Jer kad osjete čar istraživanja, proučavanja i što mogu saznati od malih nogu, nema straha ni za naše Sveučilište. Naravno da nam je najbitniji broj studenata - rekao je rektor Sveučilišta u Splitu Dragan Ljutić.

Tema ovogodišnjeg festivala je život.

Leandra Vranješ Markić, prorektorica za znanost i inovacije objasnila je kako je tema života "bila inspirativna za znanstvenike, studente, ali i druge dionike koji sudjeluju na Festivalu znanosti jer su joj pristupili na različite načine".
- Vjerujem da će svi pronaći ponešto za sebe - kazala je.

I zbilja će pronaći jer na otvaranju Festivala bilo je i ljudskih tijela, forenzičarskih analiza, vulkana s lavom, sportskih lopti i drugih pomagala, modela zgrada i ustanova u 3D-u. No, to je tek dio.

Više se može pronaći OVDJE.

hr Mon May 02 2022 12:24:06 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .