Fratar optužen da je bez ovlasti nadređenih crkvenih struktura prodao zemljište u Baškoj Vodi i potom 1,3 milijuna eura od prodaje uzeo sebi, u svojoj višesatnoj obrani prebacuje svu odgovornost na suokrivljenicu!
Fra Šime Nimac je naime podigao novac s računa Župe te ga držao na privatnom računu. Međutim, tvrdi Nimac, nakon srpnja 2012. godine je odlučio povjeriti kompletan novac privatnoj bankarici Jasmini Bilonić, imajući vjere kako su sredstva potpuno sigurna kod nje. Računao je tako sačekati rješenje problema i maltretiranja unutar crkvene strukture kojoj je bio izložen.
Kada je prošla “nevera” u Crkvi, tražio je novac od Bilonić. Međutim, zavlačila ga je do iza Nove 2013. godine, nije vratila milijune iako mu je obećala.
– Sad mi je jasno, to je bila njena nakana od početka, iskoristila je moje probleme u crkvi, stres, iako ja nikad nisam sumnjao da je u pitanju prijevara – kazao je između ostalog fra Šime.
Drugooptužena Bilonić, koja se tereti za poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, obranu će iznijeti sutra.
Naravno, ukupno 44 gusto tipkane stranice fra Šimine
obrane (uz dio gotovo potresnog svjedočanstva najpoznatijeg živućeg
dalmatinskog fratra uživo) splitski sud nije uspio apsolvirati u jednom
raspravnom danu pa je ostalo nešto i za sutra.
Unatoč nastojanjima sudskog vijeća. Jer potrudio se
sudac Slavko Lozina, doista se to mora priznati: uložio je maksimalan napor
kako bi svi prisutni (uključujući i predstavnike medija) dobro čuli tonski
zapis, nešto kasnije “obogaćen” i videosnimkom, fra Šime Nimca koji daje obranu
u prostorijama splitskog tužilaštva. Čak je, uz suglasnost stranaka, preskočen
i prvi dio (dobrih gotovo 20 stranica, odnosno sat i nešto u vremenskim
omjerima) u kojima fra Šime govori o problemima u Župi, odnosno o spletkarenju
i maltretiranju kojem je bio izložen unutar crkvene hijerarhije. Gotovo bi se
moglo reći mobbingu.
Na koncu se ipak čini da je zaludu potrošen toliko
papir i toliko vremena jer je fra Šime zapravo, tako proizlazi iz njegove
obrane, zapravo i sam žrtva prevare – “zločeste” bankarice Jasmine.
Ukratko o
fra Šiminim planovima u Župi Uznesenja Bl. Djevice Marije Bast – Baška Voda.
Shvatio je novi, mladi i energični župnik kako je crkva posve neuvjetna i za
mještane, a kamoli u sezoni te je treba proširiti. “Idealna je lokacija same
crkve na rivi, postoji i 200-300 metara kvadratnih prostora oko nje, no tko će
to platiti?” – složili su se svi unutar Crkve s njegovim planovima, kaže fra
Šime, koji je pronašao rješenje: prodati će se zemljište koje se već nekoliko
puta prodavalo. Po fra Šimi, za cijeli plan su znali svi njegovi nadređeni i
imao je njihovo odobrenje (razgovarao je čak i s nadbiskupom Marinom Barišićem,
koji je bio oduševljen projektom) te je tek zadovoljivši svih šest stepenica u
projektu izgradnje nove, veće crkve, krenuo u realizaciju prodaje zemljišta.
E sad se situacija pomalo komplicira. Kupci su
novac, 1,3 milijuna eura uredno platili na račun Župe. Međutim, fra Šime je bio
zabrinut, jer se i njemu kao župniku (unatoč činjenici da nije ništa napravio pogrešno) “tresla stolica”, ali i da novac ne bi nestao unutar Crkve i tako župljani u
Baškoj Vodi još jednom ostali bez dostojnog sakralnog objekta. Zbog toga ga je
sam odlučio spremiti na sigurno. Nakon nekoliko sastanaka s Jasminom Bilonić te
kratkoročnih oročavanja sredstava i „cjepkanja“ novca na više iznosa, na koncu
su sredstva prebačena na njegov privatni račun, a potom su euri u “škartocima” (da, doista u papirnatim vrećicama, a u drugom slučaju “zakamuflirani” nekakvim
isprintanim papirima banke) završili kod – Bilonić.
– Do svega ovog su me doveli oni (misleći na crkvene
vlasti, op.a.) svojim ponašanjem, govorio sam im da ne želim “da na mene
svalite svu krivicu” i “ako vi mene mislite ovako maltretirati…”, balansirao
sam jer su pritisci bili strašni, i anonimna pisma i spletkarenja,… Dok sam
nalazio način kako to riješiti sa Splitom, mislio sam da je novac siguran. Tako
sam joj dao novac, sve je bilo tu, apsolutno sam siguran, nema problema.
Kasnije sam otišao u Švicarsku kod njenog prijatelja, shvatio sam da neće sve
proći lagano kada je Paolo njoj rekao da “misli da će se novac teško vratiti”.
Na granici su me zaustavili, ali sam uspio sve uvjeriti da nije u pitanju bijeg
i da su pare tu, da će biti vraćen. Međutim, kada sam kontaktirao Jasminu i
rekao joj da donese te novce, da ih sad moram vratiti i da nemamo o čemu
razgovarati, da nema rasprave, počela se izvlačiti. Cijelo vrijeme sam vjerovao
da ne može netko oteti novac, ona je čak i napisala koliko je novca preuzela,
bio sam uvjeren da je sve u redu, nisam sumnjao u prijevaru. Govorio sam joj “to nije ni moj ni tvoj novac”. Sad kad gledam, posložilo se sve kao da je
planirano. Sad mi je jasno da je to bila nakana, iskoristila je moje stanje,
stres i probleme s nadređenima… – između brojnih ostalih detalja kazao je
Šime Nimac, svalivši sve na bankaricu Bilonić, kod koje je završio cjelokupan
iznos od prodaje crkvene nekretnine.
Dotaknuo se fra Šime i svog naizgled luksuziranja:
vw passat cc kupio je po principu staro za novo jer je bio u dobrim odnosima s
prodavateljem, brod je zapravo kupila Jasmina Bilonić kojoj je samo nedostajalo
nešto novca (imala je 50 tisuća eura, on je dodao ostatak, jer ga je uvjerila
da se isplati baviti čarterom), sredstva za stan u Biogradu vuku obiteljsko
porijeklo… Gotovo usput, odvjetnica Nela Pedišić ga je savjetovala da ne
odgovara na pitanja suda niti tužiteljice (što je njegovo zakonsko pravo), iako
osobno ne bi imao problema s tim.