Marijo Krnić: Dvorana u Tončićevoj ni izbliza ne zadovoljava potrebe Splita

Tridesetšestogodišnji
profesor glazbe i pjevač Marijo Krnić, za kojeg je jedna glazbena kritičarka
napisala kako posjeduje nevjerojatno kristalan bas bariton pun topline i koji
za razliku od mnogih pjeva razgovjetno tako da ga i onaj koji operu ne voli i ne
sluša, savršeno razumije o čemu pjeva, na pitanje kako je tako mlad pjevač već
profesor kaže:

Upravo zbog
svoje mladosti još uvijek se ne bavim vokalnom pedagogijom nego radim sa
studentima na repertoaru, a ne na voklanoj tehnici. Zaposlen sam sa na Filozofskom
fakultetu na Odsjeku za učiteljski studij, a na Umjetničkoj akademiji sam
vanjski suradnik na Odsjeku za pjevanje, na kolegiju komornog pjevanja i
metodike nastave pjevanja.

Kako ste
uopće odabrali svoje zanimanje?

– Dugo sam se
bavio zborskim pjevanjem pa sam odlučio potražiti nekog mentora kako bi
usavršio svoju vokalnu tehniku. Došao sam do profesorice Nelli Manuilenko koja
mi je prenijela sve što zna i umije, a zna jako mnogo i zapravo sam se kroz rad
s njom zaljubio u operu.

Koje uspjehe
ste do sada ostvarili, a važno je napomenuti kako bas baritoni svoj vrhunac
karijere doživljavaju između 45. i 50. godine?

– Istaknuo bih
krasno gostovanje u Tršćanskom kazalištu kojeg smo prvo napravili ovdje u
Splitu. Riječ je o operi ”Silovanje Lukrecije”. Također, dva puta sam pjevao
u Monte Carlu s njihovom filharmonijom. Tko je imao priliku s takvim orkestrom
pjevati, znat će o čemu govorim.  Bilo je i dosta koncerata u Italiji,
imam i nekih međunarodnih nagrada, ali valjda me najbolje tek očekuje.

Koji vam je
repertoar privlačan, u čemu biste u budućnosti voljeli sudjelovati?

– U ovoj fazi
života volio bih Mozartov repertoar obraditi. Vjerujem da nećete često čuti od
pjevača da ih privlači baš njegovo stvaralaštvo. Naravno, obožavam ja i Verdija
koji nam je svima nekako u krvi, ali upravo zato što nema kod nas često
Mozarta, zanimaju me baš njegove uloge. Papageno, na primjer.

Kakva je
situacija sa mladima koji čini se, ne slušaju previše glazbu o kojoj vi
govorite? Gdje griješimo?

– Griješili
smo u prošlosti i sada nam sve dolazi na naplatu. Evo, ja svojim studentima na
Filozofskom fakultetu stalno govorim kako nam je bolje da zajedno odemo na neku
operu, koncert ili balet nego da mi dođu na nastavu sa naučenom pjesmicom.
Moramo mladima dati šansu da otkriju teatar i da zavole takvu vrstu umjetnosti.
Tek tada će oni to znati prenositi djeci koju će u budućnosti odgajati.
Nedopustivo je da u teatru gledalište zjapi poluprazno pri izvedbi nekog
simfonijskog koncerta, a znamo da ih tijekom godine bude samo nekoliko. Mi smo
izgubili cijelu generaciju ljudi koji odlaze u kazalište. Trebamo to ispraviti.

Koga biste
okrivili za takvo loše stanje?

– Svi nosimo
svoj dio odgovornosti, ali postoji još jedan veliki problem. Split ima Hrvatsko
narodno kazalište, Kazalište mladih i Kazalište lutaka. Nema koncertnu dvoranu.
Toliko su nas dobro izdresirale dosadašnje gradske vlasti da nama ne pada
napamet boriti se za dvoranu kakvu Split zaslužuje. Mi se u ovom času grčevito
borimo i za tu malu koncertnu dvoranu koja se gradi već godinama u Tončićevoj,
koja će sa svojim skromnim smještajnim kapacitetom biti dovoljna samo za
komorne koncerte. No, to je daleko od onoga što Splitu treba. Mi se zbog lošeg
odnosa svih vlasti prema kulturi niti ne usudimo pobuniti i reći da je dvorana
u Tončićevoj nedostatna. Mislim ovdje na sve splitske glazbenike, svih vrsta
izričaja. Svima treba veća scena sa primjerenim kapacitetom gledališta.

Ipak,
uvjerili ste se i nedavno, u radu sa srednjoškolcima,  kako nije sve
izgubljeno?

– Naravno, budućnost
bi mogla biti sjajna. Radio sam na mjuziklu ”Mali dućan strave” kojeg
su  izveli učenici Prve gimnazije i Astor Collegea iz Dovera. Ni ja nisam
bio svjestan koliko je toj djeci značilo doći i stati na veliku pozornicu našeg
kazališta, a kako je intendant Goran Golovko odgajao generacije mladih
umjetnika, naravno da je pružio svu moguću potporu tom projektu. I to je jedini
način da tu našu mladost usmjerimo ka umjetnosti.