Kreativci pohvalili HRT za ciklus hrvatskog filma i upozorili na zaborav kinematografije do 1991.

Prikazivanje hrvatskih igranih filmova u udarnim terminima glavnih televizijskih programa HRT-a, prvi projekt promjena u ovogodišnjem unapređenju programa javne radiotelevizije, domaći su kritičari, redatelji i producenti ocijenili “dobrom odlukom novog vodstva HRT-a” i “ohrabrujućim potezom” jer bez “kvalitetnog domaćeg filma nema ni ozbiljne javne televizije”.

No, s druge su strane upozorili i na zapostavljanje hrvatskog filma do 1991. ističući kako je “tragikomično” da je hrvatska filmska klasika postala “dio naše usmene baštine” te da u ispravljanju toga na potezu nije javna radiotelevizija, već njezin vlasnik – hrvatska država.

Pokrenuvši prošlog tjedna ciklus hrvatskog igranog filma u stalnim udarnim večenjim terminima u utorak i nedjelju, s javne radiotelevizije su naglasili kako “žele približiti domaću filmsku proizvodnju i istaknuti njezinu vrijednost i važno mjesto koje joj pripada upravo u programu Hrvatske radiotelevizije”. U prvom tjednu prikazani su “Ljudožder vegetarijanac” Branka Schmidta snimljen 2012. i “Život je truba” Antonija Nuića iz 2015., a najavljeno je emitiranje filmova “S one strane” Zrinka Ogreste , “Narodni heroj Ljiljan Vidić” Ivana Gorana Viteza, “Pjevajte nešto ljubavno” Gorana Kulenovića” i “Metastaze” Branka Schmidta snimljenih od 2007. do 2016.

Ističući da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) nije bio partner u tom novom projektu HRT-a, u DHFR naglašavaju kako vjeruju da je HRT-ova odluka o hrvatskim filmovima u udarnim terminima dijelom i rezultat njihovog višegodišnjeg upozoravanja na neprikladan položaj domaćeg filma na javnoj radioteleviziji.

– Drago nam je da je novo vodstvo HRT-a shvatilo ono što ponavljamo dugi niz godina, a to je da bez proizvodnje i prikazivanja visoko kvalitetnog domaćeg sadržaja nema ozbiljne televizije. DHFR ima potpuno povjerenje u izbor i kriterije uredništva tog projekta. Na žalost, bojimo se da neprikazivanje filmova nastalih prije 1991. ima veze s mnogim nerješenim pitanjima vlasništva tih filmova – ističu u DHFR-u.

I umjetnički direktor Dana hrvatskog filma (DHF) Željko Luketić pozdravio je najavu dva stalna televizijska udarna termina za hrvatski film na HRT-u, ali se pritom nada i kako se ti termini neće odvajati samo na noviji dugometražni igrani film.

– Još uvijek su brojni naslovi iz povijesti hrvatskog filma na ekranima podzastupljeni, posebno kinematografija 50-tih i 60-tih godina. Ako na Prisavlju samo malo bace pogled izvan svoje kuće, vidjet će da stariji naslovi uvijek imaju svoju publiku. U Sloveniji na tome živi Gold TV, u Hrvatskoj je Klasik TV vrlo gledan. Oni također puštaju klasične dokumentarace i kratke filmove, koji su na HRT-u nešto što se očito ne smatra poviješću i tek se sporadično pojavljuju kao dio specijaliziranih emisija” ističe Luketić. Dodaje kako je bogata povijest hrvatskog filma upravo izvan dugometražnog. “U svijetu slavna animacija, avangarda, dokumentarizam, kratki igrani pa čak i namjenski i industrijski film, trebali bi biti sastavni dio programa javnog servisa  – ističe Luketić.

Prijeratni filmovi u “zoni sumraka”

Ravnatelj Hrvatskog audivizalnog centra (HAVC) Hrvoje Hribar pohvalio je najnoviji “filmski” projekt javne radiotelevizije. “To je dobra odluka uprave HRT-a, za koju je dovoljno konzultirati Zakon o HRT-u i Ugovor HRT-a s Vladom, ili zdravi razum, ili srce. Kad uprava HRT-a tijekom natječaja o trajnim imenovanjima na funkcije govori kako joj je stalo do hrvatske filmske umjetnosti – to znači da vjeruju da je hrvatska umjetnost na cijeni u Saboru i Vladi. To je ohrabrujuće”, ističe Hribar naglašavajući potrebu izvlačenja hrvatskih “prijeratnih” filmova iz, kako ističe, “zone sumraka”.

– Filmovi snimljeni prije 1991. nisu zapostavljeni na HRT-u, nego su nebrigom hrvatske države u nejasnom vlasništvu, lošem tehničkom stanju, zapali su u zonu sumraka. Hrvatska filmska klasika postala je dio naše usmene baštine. Tragikomično. Tu na potezu nije javna radiotelevizija, već njezin vlasnik – zaključuje Hribar.

S druge strane, Vinko Grubišić – većinski vlasnik i direktor Jadran filma u čijoj su produkciji do 1991. nastali neki od najvrijednijih hrvatskih filmova, ocijenio je najnoviji projekt HRT-a dobrim, ali svojevrsnim izazovom za usporedbu.

– Ovdje je riječ o novijim hrvatskim filmovima pa bi se možda ciklus tako i trebao zvati Novi hrvatski film”. Klasični filmovi Jadran filma prisutni su u programima HRT-a. Prema najavama s HRT-a, slijedi ciklus i hrvatskih filmskih klasika. Mislim da će svima, a ne samo kritičarima, biti zanimljiva usporedba, u svakom pogledu – rekao je Grubišić i komentirao najave novog vodstva HRT-a kako će javna radiotelevija postati pokretač hrvatske medijske industrije koji će u tu svrhu u pet godina izdvojiti oko milijardu kuna.

– Da parafraziram jednu davnu misao: Ako ne sada – kada? Ako ne HRT – tko će? Uloga HRT-a kao pokretača medijske i kulturne produkcije je nezamjenjiva. To je, u konačnici, glavna odrednica mjesta i uloge nacionalne televizije – istaknuo je Grubišić naglašavajući i kako pod svaku cijenu treba izbjeći daljnju centralizaciju i etabliranje “centralnog komiteta” – odnosno mjesta na kojem se odlučuje o izboru projekata.

– Drugim riječima – neka HRT, kao nekada kada je bio uspješan u svjetskim razmjerima, odlučuje o izboru projekata pa da gledatelji i kulturna javnost mogu usporediti dosege jedne, druge i treće sheme produciranja sadržaja. Ovako, imamo jednu skupinu koja vlada procedurom i hvali svoje dosege plaćenim PR-om i novinarima. Ukratko, neka HRT bude prava alternativa drugim modelima produkcije i neka cvjeta 1000 cvjetova – ali ne istih, kao do sada – zaključio je Grubišić.