Pusić: Puštanje Šešelja ne govori o stavu suda o njegovoj krivnji

Odluka Sudskog vijeća
Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Haagu o
privremenom puštanju na slobodu optuženika za ratne zločine Vojislava
Šešelja zbog pogoršanja zdravstvenog stanja sastavni je dio procedure i
ne može se dovoditi u vezi s mogućim stavom suda o njegovoj krivnji,
izjavila je u subotu ministrica vanjskih i europskih poslova i prva
potpredsjednica hrvatske vlade Vesna Pusić.

Sudsko vijeće Haškog suda odlučilo je u četvrtak Šešelja
privremeno pustiti na slobodu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, nakon
što se karcinom debelog crijeva proširio na jetru, ocijenivši da “bi
privremeno puštanje na slobodu omogućilo okrivljeniku skrb u
najprimjerenijem okruženju i pri tome osiguralo sigurnost svjedoka i
cjelokupni sudski proces”.

– To je sastavni dio procedure i nema veze s procjenom uloge
Šešelja u devedesetim godinama… mislim i da je prostim okom vidljivo da se
radi o ratnom zločincu, ali ovo puštanje na privremenu slobodu nema
nikakve veze sa stavom suda o njegovoj krivnji – rekla je Pusić,
podsjetivši da je takvih slučajeva bilo i prije.

U nalogu Sudskog vijeća za privremeno puštanje optuženog na
slobodu stoji da se “nalaže ‘proprio motu’ (samoinicijativno) privremeno
puštanje optuženog na slobodu pod uvjetima navedenim u povjerljivom
dodatku, priloženom ovoj odluci”.

Ured za odnose s medijima Haškog suda je potvrdio da je “u
osnovi, Sudsko vijeće postavilo dva uvjeta: da optuženi neće biti u
kontaktu sa svjedocima ili žrtvama te da će se vratiti na Sud po nalogu
Sudskog vijeća”, ne želeći se izjasniti o napisima u srbijanskim
medijima o bezuvjetnom puštanju optuženika na privremenu slobodu, kao i o
sadržaju “povjerljivog aneksa”.

Šešelj, za kojeg još uvijek nije poznato kada će se točno
vratiti u Srbiju, treći je haški pritvorenik koji se pušta na privremenu
slobodu zbog pogoršanja zdravlja. U travnju 1996. je iz pritvora na
privremenu slobodu zbog uznapredovalog karcinoma na kućnu njegu pušten
Đorđe Đukić, koji je bio optužen za zločine u BiH, a preminuo je nakon
manje od mjesec dana poslije izlaska iz pritvorske jedinice.

Ista situacija je bila i s načelnikom Generalštaba Vojske
Republike Srpske Momirom Talićem koji je umro nedugo pošto je pušten na
liječenje. Talić je 1999. optužen za ratne zločine protiv Hrvata i
Bošnjaka u BiH, uključujući genocid, mučenja i bezobzirno razaranje, a
preminuo je u svibnju 2003. u Beogradu od raka pluća, nakon dozvole
ICTY-ja da liječenje nastavi u beogradskoj Vojnomedicinskoj akademiji.