Zdravo, Dujme mučeniče, Splita grada zaštitniče!

Deseti je dan mjeseca travnja. Dan kada je 304. godine mučeničkom smrću umro naš svetac i zaštitnik, Sv. Dujam. Bio je biskup u Solinu, a žrtvu za vjeru podnio je za vladavine cara Dioklecijana koji je upravo nedaleko Salone, na mjestu današnjeg Splita, podizao veličanstvenu palaču za odmor i ukopište.

Po splitskoj legendi smatra se da je svetac podrijetlom iz Sirije, a na kršćanstvo se obratio zahvaljujući propovijedima sv. Petra i potom bio kršten u Antiohiji. Po istoj predaji, kao pratitelj sv. Petra s Pankracijem i Apolinarom pošao je u Rim, odakle ih je sv. Petar uputio propovijedati u druge krajeve: Pankeracije je otišao na Siciliju, Apolinara u Ravenu, a Dujam u prekojadransku Salonu, glavni grad tadašnje rimske provincije Dalmacije. Sv. Dujam je u Saloni osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo. Po nalogu gradskog upravitelja Maurilija doživio je mučeničku smrt odrubljivanjem glave. Iako je pogubljen 10. travnja kako je taj datum često padao u Veliki tjedan ili uskrsnu osminu, srednjovjekovni statut je 7. svibnja odredio kao dan posvećen zaštitniku grada. Sv. Dujma je na biskupskoj stolici naslijedio njegov nećak Primo, koji je poslije smrti pokopan uz Dujmov grob.

Koliko je u Splitu važno njegovo štovanje piše i u prvoj glavi Statuta grada Splita iz 1312. godine, gdje se navodi: “…Isto tako određujemo i naređujemo da svatko mora blagdan svetoga Dujma časno poštovati i slaviti”.