Don Žderić: “Naci-fašizam se dogodio nama. Svoju zmajsku glavu podigli su i devedesetih”

Don Ante Žderić, svećenik u Župi Gospe Fatimske na Škrapama u Splitu na svom Facebook profilu objavio je svoje razmišljanje povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta.

Njegovu objavu prenosimo u nastavku:

ZLO KOJE OPOMINJE – HOLOKAUST (SHOAH)

27. siječnja – Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta – pokušaja
istrijebljenja europskih Židova pod nacističkom vlašću prije i tijekom
Drugog svjetskog rata.

Antisemitizam i naci-fašističke teorije o
nekakvoj rasnoj nadmoći zlo je koje trajno opominje koliko jedno društvo
može zastraniti. To se nije dogodilo u nekoj dalekoj prošlosti niti u
nerazvijenoj sredini, nego u suvremeno doba u “civiliziranoj” Europi. O
tome moramo učiti djecu i generacije koje dolaze.

Nitko nema
opravdanje (niti opravdanja može biti) za ignoriranje najvećeg zla u
svjetskoj povijesti (naci-fašizma i njegovih inačica) i najvećeg zločina
koji je svijet vidio (holokaust). To bi (ignoriranje ili
relativiziranje), za vjernike bilo huljenje na Duha Svetoga, a za svakog
čovjeka, nevezano za svjetonazor, odricanje od vlastite čovječnosti.
Riječ je o trajnoj kušnji, jer svaka ideologija trajno pokušava
opravdati, umanjiti, relativizirati, skriti, prešutjeti i zanijekati
sistematsko zlo koje je počinila, ili ga, u najmanju ruku, umotati u
celofan nenamjernog, usputnog, slučajnog, nužnog zla, za koje je kriv
splet okolnosti ili nastojanje da se postigne neko veće dobro. U tome i
jest jedna od karakteristika svake ideologije. Ona manipulira istinom,
vrednotama, činjenicama, životom. Ideologija perfidno laže, prijeti,
skriva (se), opravdava (se). Ona zločince proglašava junacima, žrtve
krivcima, mitove poviješću, a zlo dobrom. Ona je beskrupulozna
mašinerija zla koja zatomljuje savjest, spriječava slobodno misliti i
djelovati, zabranjuje propitivati, straši, uništava, skriva.

Ne,
naci-fašizam (i druge idologije) nisu se dogodile u bezvremenu dalekog
svemira. Dogodile su se nama. Ovdje. Jučer. Njihovi recidivi živi su i
danas. Svoju zmajsku glavu podigli su i devedesetih. Samo su se
drugačije nazvale. Metode su (bile) iste. Ponovno su nebrojene odvele u
smrt. Među njima i vašu djecu. I ponovno će, ako im dopustimo/dopustite.

Djeca moraju znati što su (bili) Auschwitz – Birkenau, Sobibor,
Majdanek, Treblinka, Dachau, Jasenovac, Babi Jar i sl. Moraju! Moraju
pamtiti, ne zlopamtiti. U suprotnom, prije ili kasnije će se to i njima
dogodili. Povijest nas tome uči.